(Ne)mogućnost zapošljavanja gorući je problem mladih u Hrvatskoj, posebice onih s kvalifikacijama za radnička zanimanja. Ima li se na umu da nezaposlenost postaje razmjerno trajno obilježje hrvatskog društva, mladi bi uskoro, umjesto potencijalnog društvenog resursa, mogli postati stvarni društveni problem s dugoročnim posljedicama po razvoj i stabilnost hrvatskog društva.
Kad razmišljaju o tome što im je važno u sadašnjem ili budućem poslu, gotovo se svi opredjeljuju za sigurnost radnog mjesta, što je u skladu sa situacijom u kojoj se nalaze kao i s globalnim i lokalnim promjenama usmjerenim na fleksibilizaciju rada i radničkih prava, ali i za prijateljsku i opuštenu radnu atmosferu. Većina ih prednost daje i visokoj plaći, mogućnosti utjecaja na donošenje odluka koje se odnose na njihov posao i slobodnom vremenu koje im stoji na raspolaganju.
Rad u velikim privatnim firmama priželjkuju visokoobrazovani i studenti, te stanovnici Istre i Primorja, Zagrebačke regije i Zagreba. Studente, mlade sa završenom četverogodišnjom srednjom školom te stanovnike Sjeverne Hrvatske, Zagrebačke regije i Zagreba privlači i rad u malim firmama. Za razliku od njih, muškarci, niže obrazovani i zaposleni ispitanici, učenici, Zagrepčani te stanovnici Središnje i Istočne Hrvatske i Dalmacije radije bi pokrenuli nešto „svoje“, bilo da je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji, obrtu, trgovini ili kafiću.
Podaci u području zdravlja i zdravstvene zaštite potvrđuju hrvatsku mladež kao relativno zdrav dio ukupne populacije. Međutim, nezanemariv je broj onih koji su skloni rizičnom i društveno neprihvatljivom ponašanju. Što se spolnog ponašanja tiče, broj onih koji u spolnom odnosu ne koriste zaštitu u blagom je opadanju a trend korištenja prezervativa je u porastu.
Silazni trend je opažen i u konzumiranju lakih droga, dok je broj konzumenata teških i sintetskih droga, uzetih zajedno, ostao relativno nepromijenjen, osobito u populaciji koja te droge uzima redovito. Smanjen je i broj korisnika stimulativnih sredstava i sredstava za smirenje, kao i korisnika duhana, što se može pripisati utjecaju agresivnih kampanja protiv pušenja i okretanju mladih zdravim stilovima života. Suprotno tome, konzumiranje alkohola ostalo je relativno nepromijenjeno. Samo 18% mladih ne konzumira žestoka pića, a 13% ih ne pije vino i pivo.
Kao najveći problem hrvatskog društva mladi vide nezaposlenost, a potom mito i korupciju te gospodarske probleme. U odnosu na ranija istraživanja, nezaposlenost je ostala konstantno percipirana kao najveći no mladi su postali znatno osjetljiviji na slučajeve nerada, nediscipline i neodgovornosti, lošeg vrednovanja rada i znanja te mita i korupcije, što potvrđuje da se okreću društvenim i profesionalnim vrijednostima koje su primjerenije uređenom društvu. U tom je razdoblju došlo i do silaznog trenda u percepciji alkoholizma, narkomanije i drugih ovisnosti kao najvećih problema hrvatskog društva. Silazni trend u pogledu socijalnih razlika i kriminala u pretvorbi i privatizaciji je pak krajnje problematičan, jer daje naslutiti da današnja mladež zapostavlja poguban utjecaj kriminala u pretvorbi i privatizaciji na socijalno raslojavanje i polarizaciju u Hrvatskoj. Među najpouzdanije aktere rješavanja tih problema mladi ubrajaju stručnjake i intelektualce, potom svoju generaciju te političare i političke stranke.
