OH! Začudo, sve drhti i treperi. Super je.
Pročitala sam jučer do kraja Hvala ti na uspomenama i tek pod kraj sam plakala. Onda se sjetim nekih stvari pa mi krene. OH!
Nakon toga se lakše zaspi.
Monika me podsjetila na miris. Želim to u nosnicama osjetit.
Ustvari, svi mi samo dangubimo, ispunjavajući vrijeme koje imamo ovdje samo što se volimo činiti većima nego što jesmo sastavljajući popise važnosti.
Dakle, ovo radiš kad sve uspori i minute koje otkucavaju čine se malo duže nego prije. Ne žuriš se. Dišeš polako. Otvoriš oči malo jače i gledaš sve. Upijaš sve. Prožvakavaš priče iz starine, sjećaš se ljudi, vremena i događaja koji su prošli. Puštaš da te sve što vidiš podsjeti na nešto. Govoriš o tim stvarima. Staneš i daš sebi vremena primjetiti stvari i te stvari koje primjetiš, učiniš važnima. Doznaš odgovore koje nisi doznao u jučerašnjoj križaljci. Usporiš. Prestaneš se truditi da sve učiniš odmah, odmah, odmah. Nije te briga ako zadržavaš ljude oko sebe, osjećaš kako ti staju na pete, ali držiš svoj korak. Ne dopuštaš nikome da ti diktira brzinu.
B i ja se u posljednje vrijeme prisjećamo. Puno. Fali nam to.
Moby Dick sam uzela :)
Izvela sam Nevila u vožnju do stanice željezničke. Bio je sretan!
|