365 fotki u 365 dana ;)
15.06.2009., ponedjeljak
83/365
|
Najprije je Martina došla do mene oko pola 1, zvale smo sve iz bivšeg 8.b osnovne škole, da ako ikako mogu dođu na sprovod bivšem razredniku (mi smo mu bili zadnji, pa je otišo u penziju) i donesu 20kn za vjenac i ruže. Obavile smo to, svi su potvrdili i uskoro je već došlo pola 6 kad smo se trebali okupiti pred grobljem. Čekajući i gledajući sve te face iz osnovne, ja nisam mogla vjerovati da sam s tim ljudima prije samo 3 godine išla u isti razred, da smo sjedili u istim klupama, zajebavali se istim glupim, djetinjastim forama iz dana u dan.. Svi smo se toliko promjenili, sazreli smo i više ne gledamo na neke stvari kao prije. Pamtila sam nas ko totalno nesložan razred, takvim smo se još jednom pokazali. Dakle, čovjek je umro, naša generacija bila mu je posljednja, ne bi li onda barem iz pristojnosti trebali doći svi? Nije moguće da ga je netko toliko zamrzio tokom te 4 godine jer je bio sasvim okej i korektan u svom poslu, nije puno prigovarao, znao nas je nasmijati.. ništa posebno, a opet ga nemamo ni po čemu lošem pamtiti. Tak da ono, iznenadilo me dosta to kaj nisu mogli svi doći. Falilo nas je negdje 4-5, a neki koji su došli nisu mogli izdržati jedan sat na miru.. možda se neki i nisu promjenili..  Kasnije su prve tri klupe do prozora otišle na piće (nakon kaj su nas ostali napustili s izgovorima tipa: moram ići tam i tam, moram doma bla bla bla - tko živ s 16-17 godina mora biti doma do 9?) - Tomi i Sančo, Martina i ja, Vinko i Dario :) Baš smo se lijepo napričali, prisjetili nekih daaaavnih vremena :D i tako.. Do nas su sjedili profesori koji su također došli sa sprovoda na piće, uvijek su tamo poslje neke priredbe ili nečeg sličnog svi zajedno.. sada ih je eto, jedan manje. Sve u svemu, još smo se jednom pokazali onakvima kakvi smo oduvijek i bili - nesložni! Mogu sam reći da sada kad je umro razrednik, umro je onaj koji nas je praktički držao na okupu. Tako da, rest in peace 8.b - nikad nismo, pa nikad ni nećemo! Tko zna kaj će se još sve dogoditi do 5 godišnjice, a kamo li 10..  Završila sam, da.. |
