PROFESOR PSIHO T

Život u ovoj ludnici i ne bi bio tako loš, ako bi izabrali par luđaka po vašoj mjeri za neprekidno druženje no naguraju vam i one druge. Isti ne odgovaraju vašim mjerilima granice ludosti koju ni pod koju cijenu nečete prijeći, pa se po velebnom objektu krečete u cik cak strategiji, ne bi li susreli samo luđake s kojima to želite, a s onim ostalima izbjegavate kontakte i ostale društvene igre. U toj igri platinastih živaca nema milosti i loudiranja. Nivo prolazite od prve ili ste zauvijek ubijeni neprekidnim dodijavanjem,fektanjem posuđivanjem i riješavanjem tuđih problema za koje vas u stvari zaboli kurac. Vozeči po tom lavirintu neviđeni slalom sa više skakaonica, neke zapreke nečete moći niti zaobići, a ni preskočiti. U tom slučaju vojnički trening koji ste prošli pomoći će vam da barikadu prepuzate, provućete se ispod nje ili čak upotrijebite vama veoma dragu borbu prsa u prsa. Na svakoj če te ostaviti komad kože ili mesa, a zubi i čahure se i onako ne broje. Vi svakako idete dalje i ništa vas prejako ne boli, samo ste jači i otporniji na sljedeće nedače koje su pred vama, a zanemariva grimasa koja ostaje na licu, ukazat će sljedećem neprijatelju da s ovom facom nema šale, te se bolje skloniti pri sljedećem naletu i ne pružati preveliki otpor. Institucija o kojoj govorim zove se naravno ŽIVOT.
Sjetio sam se starog nezaboravnog blogera "Brace" pa sam za njegovu dušu htio napisati neko dulje štivo, a da pod milim bogom, ama baš ništa ne kažem. Braco bi sigurno, da je još prisutan rekao da li sam uspio sto posto ili možda i dvjesto, ali ga nema pa nema i fali mi. Kad sam izašao iz ludare sa svojim komentarima pomogao mi je da ne odustanem pisati jer mi je često dolazilo i bojim se da bi tada završio ponovno u ovom naslovu. Zato BRACI pozdrav ma gdje bio!!!!!!