dragi moji...evo mene....živa saamm
..weeee
...
napokon je završila škola
...tj.prvi dio..
ocjene? ocjene su super..sve su peticee
...HVALA BOGU
...
i sad malo uživam, vucaram se po kući, jedeem brdoo
...
za početak ću vam slide stavit
..
p.s. u slide-u su dvije moje slike..al uopće ne ličim na sebe
evo...uskoro će Božić
...danas je bila ispovijed u crkvi...onak, ja sam se prva ispovjedila...ludnica živa
...onak, super se osjećam...tako veseloo...kak bi ja rekla; DUŠA MI JE SRETNA
...hihi..sutra idemo na misu u Taborište da se dogovorimo gdje ćemo Novu slavit...ja sam tak ljuta da mi dođe da ju doma dočekam...slijedeći tjedan ću dobit mobitel, LG CHOCOLADU(il kak već)
...da, onak...to za Božić i za uspjeh u školi..wee...sve u svemu...ide mi...jučer je bio zadnji dan škole...ja sam jedina bila na svim satima :D hihi..bilo mi hladno vani..svi su okolo bauljali...al ajde...imali smo 5 sati pa smo se 6. sat grlili ko budale...sve jako volim...sad kad smo se najviše zbližili, rastat ćemo se..jadnoo
!! da, evo linka razrednog bloga, pa malo tamo komentirajte... *...LUĐACIIII =)) ujeaaa...* da, Lela mi je za Božić kupila sexy čarape sa smajilićima (ja obožavam čarape) i presexy kompletić; potkošulja i gaće..onak...sa čipkicom i otiscima nekim (crno-bijela je)...sve u svemu..ovaj post je šrot...a šta ćeš..nemam ja neke prevelike inspiracije...da, da...mislim da bi sad bio red za 3. dio posta =) pametan dio 
... božićni dio...
jedva čekam Božić...još dva dana...jedina želja mi je da ovaj Božić bude bijel
...al da snijega napada pola metra...nema labavoo
...mrzim dok ovi iz ulice za Božić pucaju petardee
...ja se tog bojim....Božić je vrijeme kad ljudi trebaju jedni drugima praštati..voljeti seee...na Božić trebamo biti zahvalni što smo živi i što imamo to što imamo, jer neki nemaju ništaa..obožavam na Badnjak kiti bor sa roditeljima i bratom...volim dočekati Božić u krugu ljudi koje volim...volim božićne pjesme
...jednostavno, VOLIM BOŽIĆ =)
papa
by: *...Marijicaa...*
dragi moji...evo mene...napokon....nije me bilo dugo..jednostavno, nemam vremena...škola i sve što ide uz to...no, odlučih napisati post...da vidite da sam živa, ako ništa drugo
....
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO. VOLI GA!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!
Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO. STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE!
...
Gledaj, da ti niko ne dođe, ako od tebe neće otići sretniji i zadovoljniji.
ima li smisla nekome podariti svoje povjerenje, ako ga je on već jednom izigrao? puno osoba, koje me poznaju, znaju da si nisam bila dobra sa jednom curom..i to od prvog razreda...možda bi ponekad izgledalo da smo si dobre, da smo se napokon smirile, al čim bi se maknule jedna od druge...sve bi se vratilo na staro...ogovaranja, laži, pljuvanja...sve do jednog trena...taj dan smo imali vjeronauk u župi..za krizmu...došla sam doma, legla na krevet i razmišljala...može li se netko potpuno promijeniti? može li se netko izdignuti iz svega lošeg što je napravio? izdignuti se i pokušati to sve ispraviti, postati bolji...pokazati ljudima oko sebe da se pokajao za ono što je napravio, pokazati da se promijenio...da želi sa svima biti prijatelj....nisam vjerovala u to...puno puta su mi rekli da se čovjek može promijeniti...da u jednom trenu shvati neke stvari i da se promijeni...ali se ja na to nisam obazirala...sa tom prijateljicom neko vrijeme uopće nisam komunicirala, nisam se obazirala na nju...tina i ja smo u 6.mjesecu slavile skupa rođendan, i tada smo se ta cura i ja posvađale..prije rođendana...i to pred svima....izvrijeđala me, a ja sam samo šutjela i smijala se...rekla sam tini da ju ne želim gledat na rođendanu...nisam ni slutila da ću kasnije žalit zbog toga...i tako su dani prolazili, a ja se nisam obazirala na nju...sve do jednog dana...sjedila sam u klupi i slušala kako župnik govori...vjerujemo li mi da se netko može promijeniti? zamislila sam se...okrenula sam se i pogledala u nju....vidjela sam ju kako se smiješka...od tog dana sam ju počela promatrat..nešto mi je govorilo da se ona promijenila..na bolje, naravno...to sam rekla svojoj Leli...nisam znala kome drugome...počeli smo pričat o njoj..o tome kako se promijenila u zadnje vrijeme...kako je sasvim drugačija osoba...shvatila sam da sam ja pogriješila...
jedanu večer smo bili kod doma..ljuljali se..i ona je sjela na ljuljačku pored mene...počele smo pričat...sve smo si rekle...u jednom trenu sam shvatila da mi je draga...od tog dana počele smo pričat i sve...i u petak...pod kemijom...Lela i ona su nešto pričale, i zagrlile su se zato što je ona dobila 4 iz kemije...ja sam samo prošla i rekla joj "bravo!"...al ona..ona me zagrlila...nisam mogla vjerovat....
mogu li se ljudi promijeniti? naravno da mogu...
mogu li ja prihvatiti da su se ti ljudi promijenili? naravno da mogu...
svaka osoba to može...sa pola snage...pitanje je samo želimo li to...zar ne? jel nam je ljepše imati osobu u drugom svijetlu, onom u kojem ona zapravo nije? naravno da je to puno lakše nego razgovarati i oprostiti...
jer ovaj život ide..ne čeka da mi nekoga prihvatimo, da nekome oprostimo..
mi nemamo gumicu da bi to loše što smo napravili mogli izbrisati...
bilo bi puno lakše da ju imamo......
post sam posvetila njoj, Tonki...
da vi i sami vidite da se ljudi mijenjaju....
to možete i po sebi vidjeti...
Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.
Joseph Joubert
*voli vas vaša Marijica...*
