PROdo's world... or something ^^


Sanjati...

Uf... koji san...
bio sam u zgu... i počeo je pljusak... ja bez kišobrana i idem na tramvaj...
na putu sam sreo neko dvoje djece... bili su izgubljeni i sad ja ko ja... idem im pomoć...
no kako smo mi po tom pljusku hodali kroz zg... zg se pretvorio u šumu... a djeca u vanzemaljce (hurray for dreams!)
i na kraju smo došli do nekog stabla... koje u biti nije bilo stablo nebo hrpa nekih... biljka... koje su se skupile i rasle i tako...
i najednom smo propali kroz pod... i padali... i padali... dok se ja nisam nekak uspio uhvatit za te biljke koje su jedine još bile tu... i spustil se mi na pod... no najednom je bilo troje djece... (vanzemaljaca)...
a mjesto di smo bili je bila moja kuća... točnije... okučnica... al izgledalo je ko kad sam bio još klinjo sa 6 godina... svugdje uokolo blatari (tko nezna što su... your problem :P)... zidovi od naslaganog kamenja... trave...
i tada sam ja skužio da je ovo treće djete neki klon... tj neka vanzemaljska rasa koja može uzet oblik druge al su evil...
i onda smo se borili protiv njega... i anyway... onda sam se probudio ^^

ah ti snovi... imo sam i čudnije... imo sam i normalnije...
čudnije? well... recimo kad sam bio u srednjoj... sanjo da sam bio vođa nekog ekspertnog tima koji je ubijao androide u nekom post-apokaliptičnom svijetu (čudno... baš nisam gledo terminatora bio te dane hehe)...
normalnije... well pada mi na pamet jedan kad je bivša-bivša prekinula samnom pa sam sanjo da je to bio san... tj kako me ona uvjeravala da je to samo san i da će sve bit ok...

bleh.. on other news... preuredio sam sobu... sad imam više mjesta u njoj... bar na prvi pogled ^^
i znam da sam imo neki plan za vikend... but i have no clue what it was ^^

Našvrljano u subota, dana 23.09.2006. u 13:43

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 14


Bubbles

Ovaj puta ću preteć post i napisat ga prije nego legnem u krevet :o)
zašto? ne radi mi tv... ne radi mi PS... ne radi mi PC... samo prijenosni...
i tako... pročito par blogova... ubacio šumeću tabletu u čašu... zavalio se u stolac i gledam čašu...
i od razmišljanja kako nemam više inspiracija za pisat pjesme i priče i kako mi je blog samo nizanje gluposti (mislim da sam ovo jedno 3-4 puta reko već ovaj mjesec... starim...)... zamislim se kako će sve ove "veze" jednog dana puknuti...
sure... prije par godina sam pričo sa jednom curom na IRCu... i prije dosta mjeseci mi se javi neka cura i pita dal sam ja prodotes sa irca...
sjeća me se ako ništa drugo... al dal je tokom tih svih mjeseci me se sjetila? yea right... sveg šta se sjećala da je bilo ugodno pričat samnom... jupi ^^
bilo bi najbolje hodat svijetom... "dirnut" nečije srce i onda ići dalje...
problem je što ja ne mogu dirnut nečije srce a da to srce ne dirne i moje... i svakim komentarom koji ja napišem ili koji vi meni napišete... vi meni STVARNO dirnete srce... zato i jesam napisao to na kraju pod ostavi "komenar"...
ko i sve to ima dobrih i losih strana... a ona očito loša... jednog dana ja ću nestati u vašu zaborav... dok ću se ja još dugo, dugo sjećati vas... i naposljetku... i ja ću negdje, u neku zlatnu ladici nade pohraniti vaša sjećanja... zaključati ih ključem sa malim dijamantnim srcima... ključ staviti uz moje srce... a na ormarić sjećanja pustiti da padnu prašine zaborava...

*sigh*... ako netko pomisli napisati "nije istina"... stalno mi se to događa... jedino sa bivšom se činilo da će biti drugačije... no... nije ni s njom trajalo...
još se očito treba nać ta cura koja će imat živaca mene trpiti duše od 2 godine :o)

Našvrljano u petak, dana 22.09.2006. u 00:02

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 9


godina i 11 mjeseci...

Nemrem spavat :o)
da... na današnji dan je godina i 11 mjeseci od prekida...
možda me i to na nekoj podsvjesnoj razini muči pa zato ne mogu spavat... ili me posao muči... što ču dalje sa životom... ili činjenica da starim a ništa nisam postigao... ili sve skupa? :o)
ležim tak u krevetu i mislim se "dal da joj sljedeći mjesec čestitam rođendan?"
i misleći što bi ja mogo napisat... i što bi ona mogla napisat... obuzme me "onaj" osjećaj... tko zna o čem pričam... super... tko nezna... isto dobro ^^
očito ju nisam prebolio... hoću li ju ikada skroz preboljeti? ne vjerujem... mislim da i kada budem star i sjed će mi na jednoj razini još uvijek falit...
u pojašnjenu... ne... ako budem imo ženu... nju ću voljet... no... teško je to za objasnit sve skupa :o)

depresivan? ne... nisam... u biti sam sretan sve ove dane... i kad čitam druge... komentare na tuđe postove... tuđe blogove... i toliko od njih "depresivnih"... razmišljam se... kada bih im/vam bar mogo pokazati... otvoriti oči...
ma i da kod svakoga provedem tjedan dana... koliko bi mi to oduzelo vremena i novaca?... a... da li bih išta postigao?
jer neki od vas ne žele vidjeti... drugi ne mogu vidjeti... treći nisu spremni... a ja nisam anđeo nego samo čovjek... i koliko god da ja Boga zamolio da Vama otvori oči... i da meni da snage i mudrosti da Vam pokažem svjetlo... kao što kaže izreka... žednome možeš pokazati izvor al piti mora sam :o)
neznam... u biti mi se ne nastavlja raditi da budem iskren...
što bih radio?
well... jedno 2-3 mjeseca bi gledo anime... pokoji serijal (nikako da buffy skinem do kraja s neta i pogledam hehe)... odigro par igrica do kraja na miru... malo meditirao... pisao po blogu... i tako negdje do 2007me vjerojatno...
a onda... e onda bi se posvetio nečem "velikome"... čemu još neznam... al nije teško smislit nešto ako želiš...
sure... onda je već i polako vrijeme za obitelj... al taj anđeo nikako da padne sa neba i meni u sobu... a ja nikako da upadnem u priliku da upoznam jednoga uživo... ne brojim ove anđeliće sa neta hihi ^^

i tako to sve skupa... umoran sam a još mi se ne spava... insomniaci ovdje će znati o čem pričam :o)
mogo bi slagat pasijans? hehe... ... ...

Našvrljano u četvrtak, dana 21.09.2006. u 03:10

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 12


Godišnji odmori...

Po običaju... idem u krevet i ne mogu da se ne dignem i napišem blog :o)
doduše blog ne radi pa pišem u notepadu... a sutra (tj danas pošto će te dana čitat) ću objavit...

šta me muči?
GODIŠNJI!
konkretno... poštam mozak na pašu... i igro sam jedan RPG na mom PS2... i šta... RIKNE MI PS2!!!
great...
dobro... zašto meni svaki godišnji mora neš se dogodit? ha?
šta nisam ja zaslužio JEDAN miran godišnji? kad već ne mogu imat curu u zagrljaju... pa bar da imam miran godišnji??
jel previše tražim možda???
da rekapituliram... sad mi je riko ps2... za one koji ne znaju... ne igram ja igre i gledam tv po cijele dane jer mi je to ko zna kakva opsesija... ne... nego zato jer nemam socijalni život...
zašto? ostao mi je u zagrebu kad sam se vratio na rab... i sad ga ne mogu obnovit...
zašto? sure... imam tu i tamo mogućnosti sa nekim na kavu... što sam duže tu... to više "starih prijatelja" se vraća... no... mislim da svi znamo da sam ja ja... i nekako ne uklapam se u 99.9% društva danas *shrug* :o)
anyway... natrag na GO...
sad... mislim kupit novi PS2... jer sam baš u jednom serijalu od 4 igre... a ja sam na drugoj... a još me čeka jedan od 3 igre... al mi je dosadan prvi dio... (al je meni lijepo u životu hehe)
no... to je 1200 kuna... vjerojatno i više na ovom otoku...
uz to... legica mi je bolesna... možda budem moro prekinut GO da ju zamjenim... jupi...

vratimo se na moje prijašnje godišnje...

prošli GO... sam si uspio zaradit upalu kosti ramena... bravo ja... tjedan dana nisam mogo rukom micat...
GO prije toga sam se zabavljo donekle... točnije... taman kad sam se počeo zabavljat... dakle cca negdje kad sam sa achtung bio na kavi... dobio obavijest da su mi produžili ugovor i da prekinem GO jer im treba ispomoć... super...

GO prije toga... sam bio bolestan... i taman kad sam se vratio na noge... zovu me da dodjem radit jer je legica bolesna...

GO prije toga? heh... bivša prekinula samnom... a planiro sam cijeli GO samo da joj mogu doc na taj rodjendan jer me MOLILA da dodjem...
well... mogla je i prekinut jednim SMSom... nije me morala zvat za to hihi ^^

oh well...
vidjet čemo kako stvari stoje...
pozitivna strana? pa... nemam ni žene ni djece pa mogu trošit na sebe... a i nešto štedit za stare dane...
mogu puno spavat i uživat u pogledu na more i šume... (jup... volim prirodu iako me rijetko vidi hehe)...
imam svoje snove... gradim svoju planinu...
samo... još moram vidjet što ću sa tom planinom jednom kad ju izgradim :o)

bleh... sad mi je sve dojadilo... idem se naspavat i... i... neznam :o)

Našvrljano u utorak, dana 19.09.2006. u 09:44

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 10


Update...

Samo kratko...
Iskorištavam godišnji punom parom...

ma lažem ko pas :D
sjedim doma... i igram se i gledam anime...
i... tako gledajući ovaj anime... padne jedna zanimljiva rečenica...
Upoznati nekoga je Božje djelo, al rastanci su nešto što ljudi sami rade

Ima i u tome istine...
doduše... onda smo se smi mi ovdje upoznali sa razlogom? :o)

Našvrljano u ponedjeljak, dana 18.09.2006. u 18:48

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 1


Perspektive

Eto... želja mi se ispunila donekle :o)
9 sati... ja umoran od dana (da... cijeli dan nisma ništa radio i umoran sam... hehe)... ležim u krevetu...
slušo sam elvisa... buljio u plafon... pa mi se počelo spavat i išo leć... i tako dok sam u polusnu mi dolazi poruka iz australije...
frendica sa kojom se nisam masu vremena čuo pita da dodjem na net...
sure... frendovi su uvijek važniji od spavanja... pogotovo kad mi je dosano :D
i tako... pričamo... ona... za promjenu od ostatka populacije koju poznam... u problemima...
ono... nije da se bunim... al malo previse problema, ha?
sto je najgore... svi blogeri koji smo se okupili nekak imamo ljubavne probleme...
pa da se od nas 50 ne moze nac bar JEDAN par :o)
no...

izgubio sam inspiraciju :D
pricali smo o tome kako ljudi samo vide sto zele vidjeti... well... to bi objasnilo zašto ja stalno vidim samo dobre stvari u ljudima... i trudim se pokazat im te iste da ih izgrađuju...
if only people would listen...
al... neću stat... i dalje ću radit svoju planinu od brežuljka... je kad vi svi prestanete... moram gradit i svoju i vaše...
mislim da imam posla dovoljno za nekoliko životnih vjekova
kako kaže elvis... "while i can think, while i can talk, while i can stand, while i can walk, while i can dream, please let my dream 'come true... right now!" :oD

Našvrljano u subota, dana 16.09.2006. u 22:30

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 13


Cvijeće...

šta mrzim tišinu... a zadnje vrijeme sve manje ljudi piše na svojim blogovima... i sve manje ljudi ima komentara na mom...
actualy... dugo vremena nisam ni priču ni pjesmu ni ništa napiso... samo pišem stvari koje već svi znaju :o)

well... kad vi svi šutite... onda ću i ja... doduše ako se nekome priča... meni je dosadno i dugo nisam sjedio i "slušao"... fali mi to...slušat druge ljude...
pitam se zašto...

neznam više koliko sam "veza" imo preko neta... no sve su skoro nastale tako da sam ja bio prva osoba koja je SLUŠALA što suprotna strana ima za reći...
zato sam i znao da neče dugo potrajati te veze... well... osim one zadnje koje više nema :o)
a uz to... sa tišinom... i najbolja prijateljstva znaju pucati...
jer ljubavi... bile one prijateljkse ili dublje... sve zahtjevaju njegu...

ko i cvijeće :o)

Našvrljano u subota, dana 16.09.2006. u 12:37

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 8


We interupt his program

Well... poslali su me na prisilni GO... jer imam još 11 dana GOa a do isteka ugovora je još 10 radnih dana ^^
tako da možda i do ZGa navratim... jao koliko sam kava obećao...
no najgori dio je šta ne želim gnjavit ljude da spavam kod njih i tome slično... sve oni već imaju svoj život... a ja ne mogu odlaziti i dolaziti kako želim... i to je i glavni razlog zašto prošli GO nisam nigdje išao...
anyway... danas sam poslao jedan mail na sve blagajnike u banci... dobio sam i par "hvala" natrag... no dobio sam i jedan mail koji kaže da ne gnjavim ljude sa religijskim glupostima *g*
Ne možete vjerovati koliko sam smiren... prepustio sam se "bogu" šta se kaže... i apsolutno me "nije briga"...
Ako Bog postoji... on će me voditi... ako ne postoji... ja ću se voditi u uvjerenju da me on vodi... ali kako god okrenem... it's a win/win situation ;o)
Tako da... ljudi koji će možda sljedeći ili preksljedeći tjedan bit u zgu i imat vremena za kavu... javite se jer možda navratim... ali ništa ne obećajem radi smještaja... a sada ću vam još napisati mail koji sam danas poslo drugima... pa idem malo mozak pustit na pašu... lijepo je tmurno vrijeme... taman za mene ^^
(btw... ovo je moj 210ti post... jei! ^^)


Vozio sam tako na posao kao i svaki radni dan, sluąajući glazbu na radiju.
Napokon stigavąi, izađem iz auta i krenem prema zgradi di radim. Doąavąi do zgrade
brzo ulazim unutra, no otvaram vrata tek dovoljno kako bih ja uąao. Isusa
ostavljam vani. I dok ja odlazim prema dizalu on stoji na ulazu, dlanovi na stalku,
i gleda me kako polako nestajem dok se vrata od dizala zatvaraju. I sa tugom u
očima, Isus se okrene i sjeda na obliľnju klupicu kako bi me strpljivo čekao
idućih 8 sati.

Prva 2 sata na poslu.
Grintav sam i stalno se tuľakam jer stvari mi stvari ne idu za rukom.
Isus i dalje sjedi na klupici i gleda prema meni, razmiąljajući koliko rado bi
mi htio pomoći.

Vrijeme ručka.
Razdraľen sam i ljutit ąto moram raditi na ovome radnome mjestu i ąirim svoj
nemir i gorčinu svima oko sebe. Isus se doąeta na drugu stranu zgrade gdje je
moj ured, podigne pogled prema meni u nadi da stekne moju pozornost, no ja ga ne
zamjećujem; moj fokus je na mojim svjetskim problemima. Isus se tada vrati na
svoju klupicu, sjedne, i nastavi me čekati gledajući prema mojem katu te pomisli
"Otiąao je unutra sam i bez zaątite. Da me bar poveo sa sobom. Kada će
naučiti?"

Kraj dana.
Iscrpljen sam, dotučen, bez energije, iritiran i frustriran.
I kako izlazim iz zgrade, Isus se diľe sav sretan u ľelji da me zagrli, utjeąi
i vrati snagu. Ali ja nisam raspoloľen za njega. Na poslu su me izmučili sa
svih strana i sada mi nije ni na kraju pameti da me netko ometa.


Gospodin mi je pruľao tu milost i pokazao mi je kako se ja ponaąam. Pokazao mi
je svaki moj čin i ąto najviąe boli, a ujedno je i ljepąi dio svega, pustio je
da sam iskusim djelić onoga kako se on osjeća zbog mojeg stava i mojih djela.
Ostavio sam Isusa vani i zamalo mu zalupio vrata u lice.
Sa vremena na vrijeme nas posao pregazi i zaboravimo "povesti Isusa sa nama".
Moľda ne idemo uokolo psujući svakoga ili ne tučemo druge ali ąto naąe radnje i
misli govore o nama?

"Mi smo sol Zemlje i svjetlo svijeta. Grad izgrađen na brijegu se ne moľe
sakriti. Niti ljudi zapale svijeću i stave ju u ormar. Stave ju na postolje da
osvjetljava prostoriju i svih u njoj."
Mat. 5:13-15

Mi bi smo trebali oni koji donose mir u svoju radnu okolinu a ne oni koji
stvaraju nemir. Mi bi smo trebali biti oni koji svoje darove i sposobnosti stavljamo
na stol kako bi smo pridonijeli u KOJEM GOD poslu kojega nam je Gospodin
odabrao.

"©to god radią, radi to sa svim srcem svojim, kao da radią za Gospodina a ne za
čovjeka, jer znaą da ćeą od Gospoda dobiti nasljedstvo kao nagradu. Gospodin
Spasitelj je onaj kojemu sluľią."


Našvrljano u petak, dana 15.09.2006. u 15:07

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 2


here I go again...

Imam čudnu naviku ponavljat stvari koje svi znaju na blogu... al dižu mi tlak...

ko prvo... u banci je bilo nešto posla za obavit... neka glupost koju imamo svaki mjesec... koja se sastoji od kompjuterske obrade i kasnije sortiranja obraženih podataka...
well... prošli mjesec sam napravio poso za sebe i kolegicu X... Kolegica Y i kolege A i B su obavili svoj dio...
ovaj mjesec... kolegica Y se ljuti... jer ja sam napravio obradu al nisam sortiro na kraju... to je pola sata posla... sure priznam... nisam napravio al sam u jedan dan napravio poso koji oni rade tjedan dana... i što mi je hvala? "nisi dovršio"...
i tako danas dođem na poso... spomenem kako sam zavržio mojih 30 stavaka i samo ih još sortirat moram... što mi oni kažu... "a oni od prošlog mjeseca"...
10 minuta kasnije... kolegica Y kaže "a ja ovaj mjesec neću moje stić.... možeš ti?"
well... reko sam joj "nema problema... čim sortiram ono što sam imo od prošlog mjeseca... ako stignem ću i vaše" i lijepo se pokupio
i imo sam danas vremena njene obavit bar pola... al nije me bila volja za disat a kamo li njen poso radit... *shrug*
i da... najbolji dio... kasnije sam išo sortirat... i što sam našo? njezin dio posla... od prošlog i pretprošlog mjeseca... i od kolega A od prošlog mjeseca... NESORTIRAN!!!

samo sam uzdahnuo... požazli se kolegici X... koja mi je kupila kolač prošli mjesec što sam njezino obavio (jei! :o) i radio dalje...
ljudi su pokvareni...

a druga stvar...
stalno slušam neke prijatelje kako se bune da im je poso loš... da bi bolji, bla, bla... a svaki puta kad im rećem da se skupimo nas 3-4-5 i napravimo svaju vlastitu firmu za nešto... svi kažu kako im se neda...
tipični hrvati... stalno kukaju da im je loše al nebi se potrudili to promjenit...
ljudi su lijeni

Našvrljano u četvrtak, dana 14.09.2006. u 20:32

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 2


Tišina...

Nita nemate za reć na zadnja 2 posta? ^^
ok... ja imam nešto za reć...
KAKO SAM LIJEPO SANJAO DANAAAAAAAAAAAAAS :o)
Ne sjećam se cijeloga sna jer se zadnje vrijeme trudim zaboraviti ih rano ujutro (nisam baš sanjo najbolje ove dane osim danas)... no ovaj san... samo sam zapamtio jedan djelić koji sam htio zapamtiti...
ležali smo ja i jedna cura u krevetu... ona mi je bila cura ili žena ili šta ja znam... neznam nit tko je ;o)
bili smo oboje odjeveni... ona je ležala ispred mene... okrenuta leđima... ja sam ju držo jednom rukom uz sebe... drugom sam ju mazio po glavi i nježno ju ljubio po kosi i vratu... pa se okrenula i nasmješkala mi se tako... *melts away*

anyway... tada sam se probudio :D

sigh... htjeo bih više takvih snova... kad mi je stvarnost kakva je :o)

Našvrljano u utorak, dana 12.09.2006. u 21:09

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 13


Slow-mo

Well... kuham si ručak... (ručak i večera u jednom)... pa dok se to sprema da malo piskaram ^^
Fora scena... danas u banci... neki curetak (ok, ok... moje godište ja al nema veze) dolazi prema šalteru... ima dugu kosu neš preko ramena... i negdje kad se približila došlo do propuha i njoj koša lagano odlepršala u zrak...
neznam dal ste ili koliko često ste u životu doživili "slow motion" trenutke... al meni je ovo bio jedan ^^
ne... nisam se zacopo... cura je udata :P al ima nešto na tom prizoru sa dugom kosom... nekako je... ahhh ^^
duga kosa... čak sam i ja izgledo super sa dugom kosom... sad bi iskop jednu sliku iz srednje al mi se ne da tražit ju ^^

šta pametnoga još napisati...
e da... znate onu priču o 4 svijeće?

4 su sviječe gorjele u mračnoj sobi. Bila je tolika tišina da si ih mogao čuti kako govore...
"Ja sam mir, ali u današnje doba, moju vatru više nitko ne želi održavati da gori" kaže prva, i polako se zagasi.
"Ja sam vjera", kaže druga "no danas više nisam nezamjenjiva" i onda i ona polagano zgasne.
Tada treća reće "Ja sam ljubav i nemam više snage da se održim. Ljudi me stavljaju na stranu i ne shvaćaju moju važnost. Neki čak i zaboravljaju voljeti one koji su im najbliži." Tada ljubav isto sa dubokim izdisajem ugasne.
Tada djete uđe u sobu i vidjevši tri ugašene svijeće počme plakati. "Zašto više ne gorite!? Vi bi ste trebale gorjeti sve do kraja!"
No uto se javi četvrta svijeća "Ne boj se dijete, jer ja sam nada. I sve dok ja gorim, zajedno možemo ponovo vratiti u život sve druge svijeće."
I sa srećom koja samo može sjajiti u očima djeteta, zajedno su zapalili ugasnule 3 svijeće

Nikada nemoj dopustjeti da se svjetlo nade ugasi u tvojem životu. Jer sve dok nada gori u tvome srcu, koliko god tame bilo oko tebe, svjetlo nada ponovo može vratiti svjetla mira, vjere i ljubavi u tvoje srce.



Hug od nekoga ko nikada neće dopustiti da se ugase svijeće ljubavi i nade u svojemu srcu... do sljedečega čitanja :o)

Našvrljano u ponedjeljak, dana 11.09.2006. u 17:32

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 2


Evil

The college professor challenged the class with this question.
"Did God make everything there is?"
One student bravely answered, "Yes!"
"Everything, young man?"
"Yes, he did, sir," the young man replied.
The professor responded, "If God made everything, then God made evil,
and if we can only create from within ourselves, then God is evil."
The student didn't have a response and the professor was happy to have
once again proved the Christian faith to be a myth.

Then a young woman raised her hand and asked, "May I ask you something, sir?"
"Yes, you may," responded the professor.
The young woman stood up and said "Is there such thing as cold?"
"Of course there is, what kind of a question is that?
Haven't you ever been cold?"
The young woman replied, "Actually, sir, cold does not exist.
What we consider to be cold, is really only the absence of heat.
Absolute zero is when there is absolutely no heat, but cold does not really exist.
We have only created that term to describe how we feel when heat is not there."

The young woman continued, "Sir, is there such thing as dark?"
Once again, the professor responded, "Of course there is."
And once again, the student replied. "Actually, sir, darkness does not exist.
Darkness is really only the absence of light.
Darkness is only a term man developed
to describe what happens when there is no light present."

Finally, the young woman asked, "Sir, is there such thing as evil?"
The professor responded, "Of course. We have rapes, and murders and
violence everywhere in the world, those things are evil."
The student replied, "Actually, sir, evil does not exist.
Evil is simply the absence of God.
Evil is a term man developed to describe the absence of God.
God did not create evil.
It isn't like truth, or love, which exist as virtues like heat and light.
Evil is simply the state where God is not present,
like cold without heat or darkness without light."



The professor had nothing to say.

Našvrljano u subota, dana 09.09.2006. u 21:23

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 2


Stop the World - I Want to Get Off

insomnia... svi ju mrzimo... jelda...
previše toga mi je na pameti... tako da se već preko pola sata samo vrtim po krevetu i ne mogu zaspat...
pokušat ću se malo olakšat ovdje kad nemam di ili kako drukčije...
baš sam danas malo gledo kenshina... super anime...
radi se o jednom japancu u početku Meji ere u japanu... on je bio jedan od glavnih uboica za vrijeme revolucije i zbog njega je revolucija djelomično bila moguća...
well... ako izuzmemo da ima tehnike poput pogađanja 9 točaka na tijelu u isto vrijeme... i lomljenje poda pod njime samim zamahom mačem... and stuff like that (ah ti japanci hehe)... anime je izuzetno dobar... ima priču... ima puno likova sa dubokom povješću... ima ljubavnu priču...
no... u 5toj epizodi... rečena je jedna vrlo zanimljiva izjava...
dolaskom Meji ere je povučena crta za kraj revolucije. No revolucija je još daleko od gotova. Još ima jako puno ljudi od "staroga kova" koji sjede na pozicijama moći i sprečavaju nas od napretka. Zato se ja sa svojim mačem borim da bi ljudima oko mene bilo bolje.

Parafraziram naravno... al... zamjećujete sličnosti? ne? onda sigurno nemate posao :o)
domovinski rat je odavno gotov... dobili smo demokraciju... srušen je komunizam... no... pogledajte oko sebe... koliko ljudi još uvijek radi "po starom sistemu"? koliko tadašnjih "komunista" kako ih neki zovu... je sada u "demokratskim" strankama?
Kako vjetar puše tako se lišće mrda...
No... dali deblo stoji ustrajno i da li su korjeni blizu izvora?

Isto je sa ljudima koji te odbiju za posao jer nemaš faks npr...
bio sam na jednom razgovoru prije skoro godinu dana... u službi elektronskog bankarstva... ono... kompovi... banka... why not?
pričali smo mi i pričali... i iz povjerljivih izvora znam da nije bilo puno kanidata... znam za mene... još jednog kolegu u zgu... i MAX još jedan... s time da ovaj lega u zgu je išo na razgovor tek nakon što su mene odbili...
da... odbili... zašto? jer oni pretpostavljaju da to nije ono što ja želim...
sure... uopće nije razlog tome šta ja nemam faks... i naravno da sam bio malo u tremi... ipak se radilo o prvom putu da mi je bodućnost ovisila o tako nečem ^^
sa vremenom... upoznao sam ljude koji rade tamo... upoznao sam i novu praktikanticu koju su prije koji mjesec zaposlili... ja sam NJOJ nedavno objašnjavao neke stvari na telefonu... toliko o temi "iskustvo"...
neke tamo ljude respektiram... neki znam da mi nisu ni do koljena makar imali faks (u pravilu se ne volim hvalit... i siguran sam da oni misle isto i o meni... no inteligencija je tako relativan pojam...)
lijepo mi je korado korlević reko prije par godina... "diploma nije znak da si savladao nešto... nego da si spreman slušati svog nadređenoga bez prigovora"...

It just all makes me so sick... ok... nemam ženu, nemam djece... no... ako ikad budem imo... zar da u ovakvom svijetu odrasta? u svijetu u kojem svi tvrde da moraš bit gad da bi preživio? u kojem se svi ponašaju ko morski psi... čekajući da je netko ranjen i onda se svi na njega okome? u svijetu u kojem moraš pročitat knjigu "sun-tzu, art of war" da bi vodio firmu?
i... u svijetu u kojem te ignoriraju ako pokažeš i malo individualnosti i superiornosti nad nadređenima...

Grozno... nije li?

A ako smatrate da nije grozno... neznam kako se ujutro možete budit i navećer ić u krevet a da se gledate u ogledalo mirne savijesti...
"učinio sam jer sam morao"... morao šta? zaraditi miliune na trošak drugih?
cilj opravdava sredstva... yea... dream on... ili kako kaže jedan musical... "Stop the World - I Want to Get Off"

Našvrljano u četvrtak, dana 07.09.2006. u 23:06

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 7


Ljudi su čudni...

Well... ako nisi ko ja... ne valjaš... tako većina ljudi misli...
ko prvo... depra lagano popušta... ja tu imam već svojih metoda...
ko šta sam reko jednom... the only way to beat negative emotions is to turn them into something positive...
toga se u pravilu držim... tako da sam svoju depru danas prebacio u ljutnju... a ljutnju sam onda iskoristio na poslu... što je imalo za posljedicu da sam sada doma... ne, ne... nisam dobio otkaz :D nego... radno vrijeme mi je do 15:15... ako ne iskoristim pauzu direktorica me normalno pusti i u 14:45 doma... a skoro nikad ju ne koristim... dakle... sada je 14:45 a ja sam doma...
sve te negativne emocije sam skupio i "trčo" po banci... iskorištavajući svaku minutu koju nemam stranke da bi obavio stvari koje će me na kraju dana čekat... a pošto sa strankama radim do 13:30... u 13:45 sam bio gotov sa skoro svime što je trebalo... pa sam se još malo zabavljo i na kraju sam reko direktorici da idem doma... mama mi na slapovima krke a tata mi sjedi gladan doma bez novina i kruha ^^

osim toga... jedan sms me jučer malo razvedrio... iako sam već spavao kad je stigao al svi znaju da mi mogu 24/7 slat sms... i da ako nisam od volje da ga primim će mob bit ugašen... al to ej u pravilu 2 ili 3 noći na godinu... čak mi je bivša znala usred noći poslat sms "loše sam sanjala" pa bi ju ja nazvo... al to sam već spomenuo ;o)

da... što se čudnosti tiče... danas se malo na poslu mailam sa legicom iz zga (what? dosadno mi je radit samo 1 poso u isto vrijeme... moraju bit najmanje 2-3 hehe)... i... spali mi na temu sex... pa joj ja govorim kako sam sa 24 godine još uvijek djevac... a ona da mi ne vjeruje... *shrug*
zašto je to tak teško za povjerovat? prije koji dan... pričam sa frendocim iz... well... negdje... mislim da je iz britanije *g*... priča mi kako jedva čeka da joj se dečko vrati sa puta... da je bio 2 tjedna negdje... i da je za vikend kad se vrati iznajmio sobu u jednom hotelu za njih... i ja joj kažem good luck and have fun... i never tryed... a ona meni da ne vjeruje... da joj ne djelujem ko tip koji nikad nije...
reko sam joj da činjenica da sam ja inaće uvijek raspoložen za flirt... nema veze sa takvim stvarima... ja flirtam sa svim šta je suprotnog spola jer sam to jednostavno ja... i držim se onog "if it makes you happy it cant be that bad"...
well... nekad mislim ozbiljno... nekad ne... ljudi nek sami procjene... nikad nisam vjerovo u "planirane" veze...
veza je za mene nešto što se jednostavno "dogodi"... a ne da ću ja sad svaki dan razmišljat da mi je neka cura odlična i kako bi u vezu s njom...
sve moje stare veze nisu bile "planirane"... jednostavno jednom je netko reko volim te... npr sa mojom bivšom... nešto smo se bili zapričali i bilo kasno navečer... i ja sam reko neš tipa "ma sve je to super i ja tebe volim ali..." tako nešto...
kad ono tišina... ja pitam "šta"... a ona meni "i ja tebe volim"... prvo sam bio zbunjen... onda sam vidio šta sam reko ^^

anyway... da... zaseban sam... i skoro se ne mogu uklopit u ničiji svijet... so? :o)
uf... raspiso sam se... idem neš za ručak skuhat ^^

Našvrljano u četvrtak, dana 07.09.2006. u 14:42

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 1


Naslov ide ovdje

Well... toliko toga imam za reći... toliko mi se mota glavom...
doduše ja nisam toliko riječit ko naše cure sa bloga... come to think of it... mislim da me samo cure čitaju trenutno ili? ^^

anyway... DEPRAAAAAAAAA :o)
sad bi mi dobro došo jedan hug i par sati sa nekime...
nemrem dobit ni jedno ni drugo... well... onda ću se opustit par sati uz anime i nadat se da će bit dosta...

hugek svima... pratim vas ;o)

Našvrljano u srijeda, dana 06.09.2006. u 20:58

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 8


Look what I found

malo prije mi refren ove pjesme upo u glavu i neće van...
a nemrem pjesmu nigdje na netu nać... uf

Refren je:
You've got to give what you take
And baby take what you get
I'm gonna give what I take
And baby take what I get

a pjesma je:

Don't expect a miracle to happen while you sleep
It's too bad now, if you're sad now,
You have to get up on your feet

ref

Don't sit around pining for love that you can't have
You have to get up and with a little good luck
Now it won't seem half as bad

ref

Don't you take offence now to the things that I just said
You'll start to smile if you think for a while
You can work it all out in your head

ref


Našvrljano u ponedjeljak, dana 04.09.2006. u 21:51

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 8

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogeri koji su mi ostavili dio srca:

Linkovi:


Ja:

O meni: