Ovaj puta ću preteć post i napisat ga prije nego legnem u krevet :o)
zašto? ne radi mi tv... ne radi mi PS... ne radi mi PC... samo prijenosni...
i tako... pročito par blogova... ubacio šumeću tabletu u čašu... zavalio se u stolac i gledam čašu...
i od razmišljanja kako nemam više inspiracija za pisat pjesme i priče i kako mi je blog samo nizanje gluposti (mislim da sam ovo jedno 3-4 puta reko već ovaj mjesec... starim...)... zamislim se kako će sve ove "veze" jednog dana puknuti...
sure... prije par godina sam pričo sa jednom curom na IRCu... i prije dosta mjeseci mi se javi neka cura i pita dal sam ja prodotes sa irca...
sjeća me se ako ništa drugo... al dal je tokom tih svih mjeseci me se sjetila? yea right... sveg šta se sjećala da je bilo ugodno pričat samnom... jupi ^^
bilo bi najbolje hodat svijetom... "dirnut" nečije srce i onda ići dalje...
problem je što ja ne mogu dirnut nečije srce a da to srce ne dirne i moje... i svakim komentarom koji ja napišem ili koji vi meni napišete... vi meni STVARNO dirnete srce... zato i jesam napisao to na kraju pod ostavi "komenar"...
ko i sve to ima dobrih i losih strana... a ona očito loša... jednog dana ja ću nestati u vašu zaborav... dok ću se ja još dugo, dugo sjećati vas... i naposljetku... i ja ću negdje, u neku zlatnu ladici nade pohraniti vaša sjećanja... zaključati ih ključem sa malim dijamantnim srcima... ključ staviti uz moje srce... a na ormarić sjećanja pustiti da padnu prašine zaborava...
*sigh*... ako netko pomisli napisati "nije istina"... stalno mi se to događa... jedino sa bivšom se činilo da će biti drugačije... no... nije ni s njom trajalo...
još se očito treba nać ta cura koja će imat živaca mene trpiti duše od 2 godine :o)
Post je objavljen 22.09.2006. u 00:02 sati.