PROdo's world... or something ^^

Vozio sam tako na posao kao i svaki radni dan, sluąajući glazbu na radiju.
Napokon stigavąi, izađem iz auta i krenem prema zgradi di radim. Doąavąi do zgrade
brzo ulazim unutra, no otvaram vrata tek dovoljno kako bih ja uąao. Isusa
ostavljam vani. I dok ja odlazim prema dizalu on stoji na ulazu, dlanovi na stalku,
i gleda me kako polako nestajem dok se vrata od dizala zatvaraju. I sa tugom u
očima, Isus se okrene i sjeda na obliľnju klupicu kako bi me strpljivo čekao
idućih 8 sati.

Prva 2 sata na poslu.
Grintav sam i stalno se tuľakam jer stvari mi stvari ne idu za rukom.
Isus i dalje sjedi na klupici i gleda prema meni, razmiąljajući koliko rado bi
mi htio pomoći.

Vrijeme ručka.
Razdraľen sam i ljutit ąto moram raditi na ovome radnome mjestu i ąirim svoj
nemir i gorčinu svima oko sebe. Isus se doąeta na drugu stranu zgrade gdje je
moj ured, podigne pogled prema meni u nadi da stekne moju pozornost, no ja ga ne
zamjećujem; moj fokus je na mojim svjetskim problemima. Isus se tada vrati na
svoju klupicu, sjedne, i nastavi me čekati gledajući prema mojem katu te pomisli
"Otiąao je unutra sam i bez zaątite. Da me bar poveo sa sobom. Kada će
naučiti?"

Kraj dana.
Iscrpljen sam, dotučen, bez energije, iritiran i frustriran.
I kako izlazim iz zgrade, Isus se diľe sav sretan u ľelji da me zagrli, utjeąi
i vrati snagu. Ali ja nisam raspoloľen za njega. Na poslu su me izmučili sa
svih strana i sada mi nije ni na kraju pameti da me netko ometa.


Gospodin mi je pruľao tu milost i pokazao mi je kako se ja ponaąam. Pokazao mi
je svaki moj čin i ąto najviąe boli, a ujedno je i ljepąi dio svega, pustio je
da sam iskusim djelić onoga kako se on osjeća zbog mojeg stava i mojih djela.
Ostavio sam Isusa vani i zamalo mu zalupio vrata u lice.
Sa vremena na vrijeme nas posao pregazi i zaboravimo "povesti Isusa sa nama".
Moľda ne idemo uokolo psujući svakoga ili ne tučemo druge ali ąto naąe radnje i
misli govore o nama?

"Mi smo sol Zemlje i svjetlo svijeta. Grad izgrađen na brijegu se ne moľe
sakriti. Niti ljudi zapale svijeću i stave ju u ormar. Stave ju na postolje da
osvjetljava prostoriju i svih u njoj."
Mat. 5:13-15

Mi bi smo trebali oni koji donose mir u svoju radnu okolinu a ne oni koji
stvaraju nemir. Mi bi smo trebali biti oni koji svoje darove i sposobnosti stavljamo
na stol kako bi smo pridonijeli u KOJEM GOD poslu kojega nam je Gospodin
odabrao.

"©to god radią, radi to sa svim srcem svojim, kao da radią za Gospodina a ne za
čovjeka, jer znaą da ćeą od Gospoda dobiti nasljedstvo kao nagradu. Gospodin
Spasitelj je onaj kojemu sluľią."