PROdo's world... or something ^^

Strah...

Lijepa tema... nije li... strah i ovisnost... nešto što svatko ima... al o ovisnostima nećemo :o)
Strah... zanimljivo kako može spasit ali i uništit život...
Neki strahovi su nadasve "zdravi"... strah visina... strah prema određenim životinjama... služe za protekciju... no šta je sa strahom od života?
"Been there, doing that" moram reć kao prvo... upao sam u moju malu, lijepu rupicu... u kojoj je neudobno... malo mjesta... žulja me... mokro je... miris nije najbolji... al znate šta? Vani je rat... i u mojoj rupi me nitko ne dira... i zato koliko god se ja koprcao... to je samo da se udobnije namjestim a ne da izađem van...
Jer tu i tamo mi se čini da vidim svjetlo u daljini i da su pucnjevi prestali... i onda provirim van... samo kako bi me još jedan metak pogodio... i opet se ja vratim u moju rupu...
ono što nas ne ubije... jača nas... možda i je istina... no ponekad nam ne ostane dovoljno vremena... i metak slijedi metak... a još se nisi oporavio od prošlog metka... što onda napravit...
Ponekad čovjek jednostavno mora riskirat... jer nakon nekog vremena... rupa postane gora nego svi oni metci vani... problem je samo znat KAD je taj trenutak došao... drugi ne mogu primit metak za tebe... al drugi te mogu nosit na tom ratištu... i liječit rane koje imaš... i ponekad će ti dat krivi lijek... a ponekad će ti bit neprijatelji prerušeni u prijatelje... al sve je to dio života...
Ali bit cijele priče... ako uvijek ostaneš u rupi... možda nikad nečeš bit ranjen... možda češ i umrijet sa ranama koje imaš... al propustit češ priliku da izliječiš svoje rane... i vidiš što se nalazi iza svih tih metaka... i što je ono svijetlo koje stalno sija...

Porazmislite... ja znam da ja hoću... nadam se :o)

P.S. počeo čitat wizards first rule... piše jedan citat "beeing a friend means you don't have to tell me anything you don't want to, and I'll still be your friend."