PROdo's world... or something ^^

Poštovani,

:o)
ljut sam... mislim... nisam ljut... al sam ljut :o)
naime... danas sam se "svađo" sa našom službom ljudskih potencijala... prijavio sam se ko kanidat za "predavanja" o managmentu... tocnije... prico sam sa mojim direktorom, jer me on mora preporuciti, dal da se prijavim... i on mi je reko da se javim sluzbi ljudskih potencijala... nakon "nisam ja ta, javite se toj i toj"... dobio sam "oprostite, niste na stalno" a odgovor je bio "pa sta onda pisete 20-24 mjeseci rada u banci kad treba pisat 20-24 mjeseci i stalni radni ugovor"... dobio sam ispriku... no isprika me nece ubacit na taj tecaj...
i sad sjedim ovdje... ljut... i smisljam "pobjednik-pobjednik" situaciju... oni imaju nesto sto ja zelim... sad ja moram nac nesto sto oni zele... ne predajem se... imam jos mjesec dana da se prijavim... pa makar budem moro pisat direktoru regije... ili cak direktoru sektora... necu odustat :o) sto imam za izgubit? za 2 mjeseca mi ionako istice ugovor... najgore sto mi se moze dogodit da mi ga ne produze a ionako mi misle ga ne produzit ;o)

I woke up in the morning
Feeling a familiar pain
It didn't take long to realize
I had "the dream" again

So I lay there thinking
Me and that familiar pain
Wondering if my existance
Realy WAS one in vain.

For in "the dream"
Of days of old
I have her again
In my arms to hold

We're together, we feel love
We hug and we kiss
Not knowing that soon
She'll be the one that I'll miss.

So I get up and wonder
If you could go back in time
Would I be the same fool again
Or maybe this time she'd be mine?

Would I live the same life
Re-live good times and bad
Or maybe, just maybe
Walk another path instead?

Because the life that I lived
Wasn't perfect at all
But a lot might be different
If I change even things small

I might have said "yes" once
instead of a "no" i regret
But because of this "no"
We maybe have met


Evo... pola sata ovo pišem... da si oslobodim dušu... al sad moram na poso... bit će još part 2.... možda i part 3... kad smognem vremena i inspiracije :o)

Hugs and kisses

...PRO

Nevjerojatno...

ova sitnica danas mi je digla moral na maksimum... naime... zaprimio sam jednu novčanicu od 5 eura... na kojoj pise nesto tipa ime & ime... pa ispod nesto i ever... ne sjecam se sad vise jer sam mrtav umoran od dana... al izjavit ljubav zauvijek na novcanici... ok... samo je 5 eura al ipak... Vas dvoje... vjerojatno me ne čitate al želim vam sve najbolje i da vam se jednog dana novčanisa vrati u vaše ruke skupa sa puno, puno drugih al neka vam to ne uruši ljubav :o)
Ja budem napravi nešto ko na ovo slici kad se ja sljedeću put zaljubim... al onda ce bit stvarno 4ever samo tako da znaš moja buduća ako čitaš ovo hihi :o)

hugs and kisses,
...PROdotes

P.S. uf šta je teško pisat slova sa mišem :o)

23ći... još jedan običan dan... no što je obično? ić na posao? zafrkavat se sa društvom? sjedit doma i slušat muziku? od kad nema nje... život je upravo to... običan...
danas je godina dana i 9 mjeseci od kad smo se upoznali... sječaš li se? one većeri... ja sam došao jer sam tražio di mi se prijatelj skriva... a tebe je drugi prijatelj nagovorio da dođeš si mi pričala jedamput... odma si mi upala u oko... i neznam zasto al nesto me povuklo da popričam sa tobom tu večer... inače to ne radim... sjetiš li se ikad toga dana? ili svih onih dana i trenutaka koje smo proveli skupa? koliko često me se sjetiš? dal ko i ja... nekoliko puta dnevno? ili je kod tebe to sad jednom mjesečno? sječaš li se kad smo onu večer se smijali do kasno u noč... kako smo bili sretni... i kad si mi rekla da bi željela da tako ostane u viječnost... a ja sam samo nježno rekao "i ja ljubavi... i ja"... sječaš li se kad si mi plakala jer nisi više mogla izdržat svijet oko sebe... i kad sam te tješio i uvjeravo te da če sve bit u redu uskoro... i kad si mi rekla da prema nikom još nisi osječala što osječaš prema meni... sječaš li se dana kad smo se posvađali i prekinuli... samo da bi se za 2 dana vratili jedan drugome jer nismo mogli jedan bez drugoga... sječaš li se dana kad si mi rekla da je gotovo... kako sam sjedio na obali i gledao u more... ni sam ne znajući što gledam... i kako si mi rekla "hajde... nije to kraj svijeta"... a ja sam ti reko "možda... al mom svijetu je upravo došao kraj"... tuge u mojim i u tvojim očima...
sječaš li se ljubavi... bar ponekad... jer ja ću se cijeli život siječati... kako dobrih tako i loših trenutaka... jer oni su sad dio mene... oni su duboko u mome srcu koje sam ti jednom dao... i ako si mi rekla da mi ga vraćaš... jedan dio njega... uvijek će biti tvoj... i uspomene će uvijek bit u njemu...
i zato mi uvijek ostaj tako lijepa i draga ko sto si mi u uspomenama... i kad nađeš drugoga daj i njemu toliko i još više uspomena ko što si meni dala... i neka vas prati sreća... jer nas mene nije htjela...

Tvoj,
... ... ... PRO

Znam sto mi fali... duh/dusa/anima/spiritus... zovite ga kako zelite... al procitajte malo detaljno moje rijeci i shvatit cete... to je ono sto uvidjam u drugim postovima... to je ono sto mi fali u zivotu... izrastao sam samo mentalno al duhovno nikad nisam narastao... ... ...

Evo mene...

Sta da vam ljudi pricam... trazi sam naslog neke pjesme ko naslog bloga... no ovo mi je jedini pao na pamet... pojma zasto :o)
Evo... jucer bio do skoro 1 budan... planirao sam ic spavat oko 10 i po... a dobro... jutros... kasnio 5 minuta... tj nisam kasnio... radno vrijeme mi je u 7:45... al inace dolazimo u 7:30... naradno... 7:35 dvije kloegice i direktorica vec cekaju mene sa kljucem... otkljuco, desifriro sve za sto imam ovlasti i natrag u kafic... samo sa konobarici reko da 3 kapucinera spremi i dao joj 20 kuna pa cu doc po njih... doneso ja kave... sjetio se da za sebe nemam... pali aparat za kavu... koja ima neki cudan okus al ajde... sve u svemu... 7:59 ja oso otvorit... sasvim prosjecan dan na poslu... sa iznimkom jedns stranke koju sam DOSLOVCE imo sat vremena na salteru... a dobro... spremali jos stvari po banci... doslo 3 i po dok smo zavrsili sa poslom... dodjem doma... pogledam blogove... napisem komentar-2... spat... evo digo se prije 15 minuta... u zeludcu danas... 1 kinder crispy rolls... jedna kava... i jedan... pojma... nesto malo cokoladno... za veceru... pizza... aj uzet cu komad :o)
raspolozenje: trudim se ne mislit... jednom bilo... nikad vise... reko sam sam sebi... ovaj puta trazim ili "savrsenu" ili nista... doduse... bivsa je bila jako blizu... zato i boli... s iznimkom par sitnica koje mi uopce nisu smetale actualy... i cinjenice da me ostavila... je bila savrsena... za mene :o)
svi ti smislovi, religije, nadanja... sve me to ubija u pojam... ne sjecam se vise koji filozof je bio postavio teoriju "sveznajuceg demona"... naime... kad bi postojao jedan covjek koji bi znao poziciju svake pojedine čestice u svemiru... skupa sa njihovim energetskim stanjem i vektorom... mogao bi predvidit di će bit u sljedećoj sekundi... ako može predvidit za sljedeću... može i sekundu poslije toga... praktički... bio bi predvidit točno budućnost za X vremena :o)
kršćanstvo ga naziva sotonistom... možda i je bio... al što ako je stvarno sve samo fizika i matematika... koliko često mi predvidimo drugu osobu... nije li to ista stvar... ja sam točno znao kako moju bivšu nasmijat ili rasplakat... ako znaš to... onda je možda samo mali korak više da nekoga usrećiš ili rastužiš... ili da postogneš da se netko zaljubi ili odljubi...
laži... spletke... predviđanja... manipulacije... čudaj je svijet u kojem živimo... nije li?
i jos jedna misao koja mi je sinula malo prije... čitao sam neke blogove... puni tuge i boli... no kadnije čitam komentare i čitam "super, bravo"... i zamislio sam se... dal možda radim krivo... uvijek uviđam bol u drugom i pokušavam ju "oduzet"... al što ako put kojim trebam ić je obrnut... što ako u toj boli treba uvidjet ono što taj čovjek skriva... sreću... i tu sreću izvadit na površinu... da prekrije tugu... UDAVI tugu... ako se sreća cijelo vrijeme davila u suzama... al ako je i malo nje još živo... ponovo ju vratit u život i nekad se ovaj puta tuga udavi u sreći :o) moram probat... jer ovo odvajanje tuge većinom završi tako da na kraju i mene boli... a napravit ne mogu ništa... to me uvijek ubiljalo na "vezama preko žice"... ta nemogućnost nešto napravit... trebalo bi imat jedno 250.000 eura oročeno tako da se ne moraš brinut za poso i ko zna kakve gluposti i jednostavno živit... kad ti netko reće "boli me" ti rećeš "di stanuješ?"... na faksu mi nije bilo proglem iz zagreba u pazin ić kad sam se posvadio sa best frendicom... sada samo izlike nalazim... "ne mogu godišnji dobit" "daleko je" "nemam di za stajat"... ljudi... baš smo grozni... tako bi bilo ljepo da mogu samo sjest u auto, nazvat direktoricu i reć "vraćam se kad se vratim"...

Tražit ću te draga,
tražit, al dal ću te naći?
Gledat oko sebe, sprijeda i straga,
kako bih te našo, sve ću obaći.
Al nađem li te negdje, ovaj puta, draga,
ostavit ću sve, jer to ništa mi ne znači.


Hugzići, vaš PRO.


P.S. poezija mi nije nikad bila jača strana... točnije... izražavanje misli u rečenicu općenito a poezija je ko fol teža :o) no nekak mi se činilo ok da smislim neš na brzake za kraj ^^ zato se nemojte smijat... jako ;o)

Dakle... kod mene ništa novog... sutra je 9 mjeseci... da... za 3 dana je godina i devet mjeseci da sam ju upozno... ah... al eto... sta je tu je... boli... no zivim... nekako, nikako... jer zivjet bez nekog uz tebe je poprilicno ko da si zombi... sve radis bez da znas zasto radis... samo radis :o) reko sam dragoj kad je prekinula... "dajem otkaz kad se vratim na otok... sto cu vise radit... za sebe novaca imam..." isto je tako sa bilo cime... prije je obitelj bila cilj... sad jednostavno nista vise nema svrhu :o)

nista... pisem gluposti... aj evo pjesme koja mi se non stop vrti... puseki :o)


If you search for tenderness
It isn't hard to find
You can have the love you need to live
But if you look for truthfulness
You might just as well be blind
It always seems to be so hard to give

--CHORUS--
Honesty is such a lonely word
Everyone is so untrue
Honesty is hardly ever heard
And mostly what I need from you
----

When I'm deep inside of me
Don't be too concerned
I won't ask for nothin' while I'm gone
But when I need sincerity
Tell me where else can I turn
Because you're the one that I depend upon

CHORUS

I can always find someone
To say they sympathize
If I wear my heart out on my sleeve
But I don't want some pretty face
To tell me pretty lies
All I want is someone to believe

CHORUS

I can find a lover
I can find a friend
I can have security
Until the bitter end
Anyone can comfort me
With promises again
I know, I know

CHORUS

daklem...
većeras uporno sam čuo da nešto zvoni... i uporno uvjeravam kolege da zvoni... a oni meni uporno tvrde da ništa ne zvoni... jedino što imam za reć... javite mi ako želite sobu kraj mene u vrapču :o)

puse pa pa ^^

Evo... dosadno mi je pa da opet malo pišem... današnja tema... iskrenost :o)
Naime... sa 99% ljudi ovdje ja nisam istog mišljenja... neki me ne mogu a neki ne žele shvatit... u koje spada moja bivša neznam... al nije me ni ona shvatila po tom pitanju :o)
Dakle koji je moj stav... moj stav je "vjerujem ti al zalaži mi samo jednom i gotovo je"...
Priznajem... kad prvi put upoznam nekog... uvijek promišljam "možda laže" al svejedno mu iskazujem povjerenje... sigurno... ako se radi o životu ili smrti neću mu odmah odat slijepo povjerenje ako ima drugog izbora... al kad ga već malo upoznam... može računat na moje potpno povjerenje... no ako tu osobu uhvatim samo jedan put da mi namjerno laže... gotovo... jer ako si mi zalago jednom... onda možeš ponovo... a ako si mi zalagao... ko zna što si još u stanju napravit.
Dosta ljudi ovdje reće "pre strogo gledaš na to" ili "ponekad je laž potrebna"... laž i varke u pravilu nikad nisu potrebne... uzet ću brak za primjer jer ga uvijek volim ko primjer uzimat jer je to nešto tako savršeno... al ga ljudi vole iskrivit :o) dakle... pošto sam muško uzimam ženu ko griješnicu ;o)
ode žena u dućan... vidi lijepe cipele... možda za samo 100-200 kuna... ništa previše strašno... i misli si "ajde... lijepe su... trenutno nemam baš puno novaca al mogu si valjda tu i tamo nešto priuštit... jednostavno mu neću reć i on neće skužit"... što se dogodi sad... napravljen je prvi korak... prvo cipele... pa jednom će si kupit novu torbicu... pa će vidit da on u biti nema pojma kad neš novo kupi... pa jednom još cipele... pa će on skužit da fali love... pa će mu izmislit neki razlog zašto nema... ljubav će počet slabit... ona će uvidit da ju on ni ne voli baš toliko jer ne uočava promjene na njoj... i na kraju si možda nađe i ljubavnika...
Priznajem... ovo je STVARNO nevjerojatan scenarij... i ljudi uvjek pretjeruju kad navode primjere... al ovo se, vjerovali ili ne, događa... zašto... jer je život sačinjen od sitnica... i postepeno... činiš uvijek malo veću sitnicu... al te promjene su neprimjetne... no korak po korak... i već si otišao pre daleko a nisi niti skužio...
Kod mene i bivše je masu puta bila ista priča... ČUJEM da je loše volje prek telefona... i pitam... i kaže "ma ne, ne... sve je ok"... pola sata kasnije mi prizna i one poznate "nisam te htjela uzrujavat"... i nikako da shvati da mene je više uzrujalo to što mi skriva probleme nego kasnije problem :o) Niti jedan problem se ne riješava šutnjom... pogotovo kad si u vezi... jer onda važi "u dobrim i u lošim vremenima" i nema više "moje i tvoje" nego samo "naše"... bili to problemi ili dobitci na lotu ;o)
Ili kad u prijateljstvu dođe do problema i šuti se o njima... polako ali sigurno si tako gradiš zid... Problemi su tu da ih se riješi ako se može...

Evo... ja opet puno pričao... neznam ni sam zašto... valjda želim vidit šta drugi misle i dal ima uopće ikoga koji misli i SLIČNO koliko ja :o)

Tolko za sad od mene... odo malo neš radit... razbijat satove da ubijem vrijeme... hihi...

aj pusa pa pa svima ^^

Evo opet malo internog monologa kojeg će komentirat 5 istih ljudi ^^
Današnja tema... vrabac u šaci ili golub na grani :o)
Naime... čuo sam glasine da mi muški puno radije odabiremo siguran put dok žene radije vole riskirat :o) Evo vam moj stav...
Ko sve u životu... moj stav nema konkretnog položaja... što znaći da uvelike ovisi o situaciji. Sjećam se kad sam bio mali sam igro jednu igru zvjezdanih staza... negdje na sredini si moro odgovarat na pitanja nekoj mašini kako bi dokazao da si "zavrijedio" doć u neku prostoriju di je... pojma nemam što :o) jedno od pitanja je bilo tipa "what is the prime directive"... jedan od odgovora je definicija... za one koji neznaju "ne mješaj se u razvoj drugih planeta" je ukratko... no to je krivi odgovor... točan odgovor je bio "prime directive je pravilo koje uvelike ovisi o situaciji". Svaka situacija je drukčija... to je jedan od čari života :o)
kad bi mi netko rekao "očeš 10.000 eura ili oš riskirat pa dobit 100.000 ili ništa"... definitivno bi se odlučio za vrapca... novac je potreban za živit i shvaćam njegovu važnost... al stvarno se možeš i bez njega snać... no kad ti se već nudi SIGURAN prinos... zašto ne? iako mislim da se većina žena nebi složila i riskirala bi za 100.000 ^^
Al kad se radi o ljubavi... UVIJEK bi izabrao goluba... zašto... jer mnogi ne shvaćaju da je "do kraja života" jedno jaaaaako dugo razdoblje za provest sa vrapcem... i treba ga riskirat pa makar se ispostavilo da je golub samo glineni... al eto :o)
Sve ostale situacije zahtjevaju razmatranje posljedica i šansi... riskirat život za prijatelja... sad me nemojte ubit... ja bi za bilo koga skočio pred metak... al situacija ipak zahtjeva razmatranje... "što će bit ako ja umrem a on/ona ostane živ/živa"... a da ne pričam o situaciji... "gori kuća, možeš spasiti samo jedno, za što bi se odlučio, 10 ljudi ili svoju ženu" :o) mojoj budućoj, ako je između ovih svih čitaća, se izvinjavam... al stvarno bi promislio... doduše... kad sam bio zaljubljen me bilo briga za onh 10 ljudi... no ljubav i objektivnost nekak neidu skupa :o)
Eto... malo da riješim par stvari koje su mi na pameti... i da vama dam par stvari za mislit...

hugzići svima ^^

Evo... ko sto rekoh... danas na play listi "unwell" od matchbox 20, "lean on me" od bill withersa i "i can help" od billy swana...
jucer sam bio budan do 2... malo sto sam se zabavljo... malo sto sam "lijecio" druge... a malo sto sam lijecio sebe...
Naime... umro mi kolegici na poslu otac... jucer me zvala u jedanaest i po navecer... da mi rece da ce njen muz mi donjet kljuceve od banke jer da... jeli...
danas je dan bio u komi... iako mi se nekako cinilo ko da sam ja danas jedini bio pogodjen... svi su nekako zivili i radili dalje... a ja sam se cak tu i tamo moro suzdrzavat od suza... i jos me direktorica pita cijeli dan "pa sto ti je?"... doslo mi da mi recem "aj ČIK POGODI!"... jasno je meni sve ono da zivot ide dalje i te fore... al... ok... znali smo se ja i kolegica ponekad "svadjat"... doduse to nisu nikad bile svadje svadje... samo suprotni stavovi misljenja... i u biti bi odlicno funkcionirali skupa... jedina zamjerka koju sam joj imao je sto ponekad zna ic napravit ćik pauzu iako imamo posla i onda se buni... al razumijem ju i donekle... i ja bi ponekad... tocnije... danas sam, kad se ocistila guzva, otisao popit kavu u pozadinu i nije me uopce bilo briga... al kava vec bila hladna i odma su me zvali natrag na salter... sto da napravim ? :o)
jos sam mislio ranije doma... mozda malo odspavat i tako... al nije nit to uspjelo... tako da sad mozda malo odem napunit baterije... trebat ce mi za sebe... za druge nekim cudom uvijek imam... pojma nemam odkud ju crpim... valjda od rezerve koju imam za sebe pa sam zato uvijek iskomiran makar bila sitnica :o)
i najgora vjest... kad sam krenuo doma... navratim do direktorice i doznam sto se dogodilo... otac od kolegice je bio u toplicama... i u 5 sati izasao na kupanje... u 5:20 su ga nasli mrtvog... na obdukciju ga poslali i ustvrdilo se da je uzrok smrti utapanje...
bajno... nemam rijeci...
idem se odmorit malo... hvala na pozornosti i nadam se da nikog nisam izbediro... danas jednostavno trebam ispusni ventil... valjda mi je stvarno kolegica prirasla srcu... i istina je da ti su ti kolege na poslu druga obitelj :o)

pozdrav svima...

evo... bilo mi dosadno pa sam iso radit EQ test neki ^^
Link na EQ test

Your score indicates that you have an above average EQ.

People that typically score in this range are able to recognise and understand their feelings as well as being able to express them in an appropriate manner. They are comfortable with who they are. They are not afraid to show love, empathy and compassion for other people. They are comfortable with intimacy and comfortable about giving of themselves to other people.

They are also very good communicators. They are very in tune with themselves and those around them. In most circumstances they know how to say the right thing at the right moment. They are good friends and partners. They are able to show anger in appropriate ways and are not afraid to stand up for what they believe. They are not afraid to cry if they are hurt. They are not afraid to admit that they are wrong, or embarrassed to say they are sorry.

They are typically happy, well-rounded people. They easily accept challenges and are able to stay motivated and focused in the face of setbacks. They are able to set and achieve goals for themselves. They are positive and optimistic about themselves, the others around them, and their future.

All day staring at the ceiling
Making friends with shadows on my wall
All night hearing voices telling me
That I should get some sleep
Because tomorrow might be good for something

Hold on
Feeling like I'm headed for a breakdown
And I don't know why

{Chorus}
{But I'm not crazy, I'm just a little unwell
I know right now you can't tell
But stay awhile and maybe then you'll see
A different side of me
I'm not crazy, I'm just a little impaired
I know right now you don't care
But soon enough you're gonna think of me
And how I used to be}
...me

I'm talking to myself in public
Dodging glances on the train
And I know, I know they've all been talking about me
I can hear them whisper
And it makes me think there must be something wrong with me
Out of all the hours thinking
Somehow I've lost my mind

{Chorus}

I've been talking in my sleep
Pretty soon they'll come to get me
Yeah, they're taking me away

{Chorus}

Today's experiment... ... ... FAILED!

Pozdraf blogeri i blogerice... i oni treći ^^

Eto... danas ja umoran (za promjenu hehe)... bio ponedjeljak... lud dan... ko prvu... vani oluja... zahladilo... a ja moram na poso... dodje ti da zoves "e dobar dan... ja sam danas bloestan"... no... 3 problema... 1. ja to ne radim ^^ 2. nema direktorice danas pa nemam koga zvat... i 3. ja imam kljuc od banke pa bi se lagano kolege smocili vani :o)
i tako... doso na poso... nisam im kavu kupio jer nisam love imo... pustim ih unutra i natrag van na ljusak po kavu nakon sto sam nazvo u kafic da dolazim... uzmem kavu, letim van kad ono konobarica "e *ime cenzurirano*! a lova!?" um... moj odgovor "ajoj... a dobro... ko da me nećeš više vidit danas" heh :o)
ostatak dana... koma... 8:00 ja otvaram vrata... ispred vratiju 7 ljudi... halo? ljudi? vani je OLUJA! sto radite ispred banke!?! a dobro... bar je bilo malo mirnije nego inace... al... zato sam do 13:30 radio bez pauze... prestala kisa i ljudi navalili...
kontrola kase, trezora... odo tankat... doso na benzinsku... "pricekajte 5 minuta... radimo nesto" um... ok... moj odgovor "aj, aj... sad onda mogu pogledat sto vam je sa programom za mjenjacnicu" jer sam bio obeco da cu navratit danas jer mi nisu donjeli tocnu dokumentaciju... i tako... tehnicar im bio na telefonu i sredjivo program... 15 minuta kasnije... napokon zavrsili... krenuli mi tankat... guzva na pumpi a moro sam jos gume provjerit... jedna mi malo spumpana... nema vremena...
zove kolegica "ej *ime cenzurirano*... zakljuco si sandri ladicu... nemre radit sutra..." uf... "ok, ok... budem parkiro na autobusnoj pa vas pokupio doma i njoj odneso kljuc"... i... poslije sveg stresa... ja doma...
sad sam lijepo ruco slusajuci mozarta i citajuci blogice... i sad sam si malo uzeo vremena za piskarat... evo jedne teme koju smo naceli ja i jedna blogerica, nek se sama outa ako zeli, ovaj vikend... malo cu ju prosirit i samo cu iznjet moja misljenja tako da mozete ostali komentirat :o)

dakle... moje misljenje...
ko prvo... afrika i svi ostali... uklonite sve opasne stvari blizu sebe... da ne recete da nisam upozorio ^^
dakle... za ljubav ne moras trudit... nego da je ljubav sama sebi dostatna... sa time ne mislim tipicni muski... jednom na tjedan ili vise zahtjevat spolni odnos a stalno sjedit na fotelji i gledat tv ^^ nego smatram da stvari dolaze same od sebe... vratis se sa posla... i doneses joj doma ruzu... cisto tako... ili ides na poso i spremis joj dorucak i ostavis joj porukicu ako ona ne radi :o) ili dodjes doma sa posla... vidis da je slabe volje... i reces joj "e sorry... moram te razocarat al veceras necemo jest... bar ne ovdje nego idemo van i poslije toga cemo vidit sto bude"... you know... stuff like that :o) i promjene... ok... kad si mlad... cesto se mjenjas... kasnije... kad predjes negdje 20tu... promjene su jako rijetke... a i kad dodju... ne moras se pre cesto prilagodjavat jer se ne radi o promjenana tipa... svaku vecer ste uzivali uz tv... al sad najednom ona ima 60 i zeli svaku vecer u disko ;o)
dakle zakljucak... kad se dvoje ljudi jaaaako voli... (zasto sad mislim na onu pricu "kad se mama i tata jaaako vole" hihi)... salu na stranu... kad se dvoje ljudi stvarno vole... sve drugo dolazi spontano... ako jesu jedno za drugo naravno... dakle... mogu se oni volit ko zna koliko... al ako je ona svaku vecer po diskacima a on voli mir i tisinu... normalno da ce veza trebat malo truda i kompromisa... al eto :o)

svi mi budite pozdravljeni... uzivajte i veselite se i tako to ^^
with love
prodo

Ljut sam... mislim... to su rijetki trenutci al ono...
Javio jednoj frendici u petak na mob da mi je žao što se zadnje dane nisam javljo i da ne misli da sam ju otpilio poslije jedne kave... neg jednostavno nisam imo vremena al da možemo ovaj tjedan na kavu... i naravno... pristala je...
no... ja danas staroj da ću na kavu s njom sljedeći tjedan... a ona meni da ne... huh?
"pa mala je hendikepirana... neću da ti se cijeli Rab smije"... nemam komentara... tj... imam 2 inaće nebi piso :o)

1. idem na kavu sa kolegicom iz osnovne... jer nemam DOSLOVCE nikoga na rabu i umirem od dosade i fale mi izlasci na kavu sa drustvom iz zga! ništa ne smjeram... samo hoću na kavu i pričat sa nekim... to je moj jedini motiv...
2. koga vraga me briga šta pričaju o meni? ja znam što mislim a oni neka pričaju što god ih je volja...

al ne... ja ko ja... poštojem svoje roditelje... i nać ću mirni način za razriješit konflikt... jednu subotu navečer me zvala na piće i nisam mogo i obečo sam da ću joj nadoknadit... obečanje je obečanje...

eto... idem malo kopat po filmovima i pogledat šta je na tvu... da pogledam nešto na tvu pa u krpe... za promjenu da ne budem samo na netu cijeli dan :o)

puseki svima... hvala šta me čitate ^^

I can only give you love that lasts forever
And the promise to be near each time you call
And the only heart I own
For you and you alone
That’s all, that’s all.

I can only give you country walks in Springtime
And a hand to hold when leaves begin to fall
And a love whose burning light
Will warm you through the night
That’s all, that’s all.

There are those, I am sure, who have told you
They would give you the world for a toy
All I have are these arms to enfold you
And a love time can never destroy.
If you’re asking, in return, what I would want dear
You’ll be glad to know that my requests are small
Say it’s me that you’ll adore
For now and evermore
That’s all, that’s all.

Evo... naletio na puno pjesama koje dugo nisam cuo... 429 obradjenih pjesama danas... ostala mi "samo" jos klasika i 2-3 ostala cda ja mislim... 21 sat muzike... krepan sam... jos sam gledo mahoromantic... lijep anime... al me on sentimentalno dotuko do kraja... uvijek zaboravim da me animei jos vise bacaju u bed... mozda sam stvarno deep down mazohist ^^ i trenutno se tjesim ovom pjesmom... dosadno mi... razmisljam kako je subota a ja ispred kompa... da sam u zgu... mozda bi sad sa ekipom iso na pice... da sam jos sa bivsom mozda bi sad visili na telefonu do besvjesti... da sam na faksu bi mozda spremo ispit... (yea right)... al igru ŠBBKBB nikad nisam volio... jer prošlost treba ostavit u prošlosti... a živjet treba tu i sada... al kako zivjet bez ljubavi... pogotovo kad si jednom iskusio ono sto ti se cinilo ko "prava" ljubav... neznam... sto ako nije bila... sto ako je prava jos puno jaca... prepustio sam se "višoj sili" u ruke... no što ako ona ne postoji... cijeli život cu provest cekajuci... cekajuci sta... neznam... jel se to meni cini il nekak sam sebi nemam smisla...
treba mi jedan tumač misli... ili šta mi treba... uvijek sam ljudima tvrdio "ako ne vidiš sreću... onda si pre blizu... udalji se malo i uvidjet ćeš ju"... neznam... stalno drugima ukazujem na drugu stranu kovanice... zašto je tako teško kad se radi o samom sebi... subjektivnost? možda... hladno je... tamno... i opet tonem... koliko duboko... neznam... sve sto mogu je cekat... mozda je ovo nesto sto se mora dogodit da bi se nesto drugo dogodilo... neznam... koliko god ja blizu ili daleko iso... ne vidim... znam da je svijetlost tu... "sesto culo" mi to govori... al svih ostalih 5 mi govori da ga nema... neznam... vrti mi se jedna te ista pjesma sad... vrtit ce mi se i ujutro... mozda i cijelu nedjelju... mozda u biti i to je moj problem... i mozda je rijesenje mojeg problema kraj pjesme... a mozda cu i cijeli zivot provest trazeci... i sa tom cinjenicom sam se pomirio... iako ce me bolit... neznam... zanimljivo... poslo sam bio prijatelju poruku taj dan kad je prekinula i slucajno je otisla njoj... "you know bud... i have everything in life... but the one thing i would give it all for and the only thing i need and want... i cant get... love..." sad bi mi ljudi neki rekli "pa mi smo tu" ili "imas roditelje" ili najgore od sveg "pa Bog te uvijek voli"... i ja sam svima njima zahvalan... al to nije isto ko imat nekog uz sebe... cak i ako je Bog uvijek uz mene i voli me... zar me mora podsjecat na to tako da mi oduzima ljubav na ovome svijetu? ili ju sprema i ceka da dovoljno sazrijem... neznam...
Evo vam pjesme sa moje play liste za kraj... slusam ju od originalnog izvodjacja... Jimmy Ruffin... posto cak i Westlife ima obradu pjesme... toliko od mene... idem skuhat caj... neznam...


As I walk this land of broken dreams
I have visions of many things
But happiness is just an illusion
Filled with sadness and confusion.

What becomes of the broken hearted?
Who has love that's now departed?
I know I've got to find
Some kind of peace of mind
Maybe...

The fruits of love grow all around
But for me they come a tumblin' down.
Every day heartaches grow a little stronger
I can't stand this pain much longer

I walk in shadows searching for light
Cold and alone no comfort in sight,
Hoping and praying for someone to cares
Always moving and goin nowhere

What becomes of the broken hearted
Who has love that's now departed?
I know I've got to find
Some kind of peace of mind
Help me... please...

I'm searching though I don't succeed,
For someone love, there's a growing need.
All is lost, there's no place for beginning,
All that's left is an unhappy ending.

Now what's becomes of the broken hearted
Who has love that's now departed?
I know I've got to find
Some kind of peace of mind
I'll be searching everywhere
Just to find someone to care.
I'll be looking everyday
I know I'm gonna find a way
Nothings gonna stop me now
I'll find a way somehow
...fade out...

Evo... meni dosadno pa piskaram :o)

Za pocetak... evo mene prije cca 4 godina... ah... davni dani kad sam bio 19 :o) ovo je slikano u staniću u zgu kad sam jednom prigodom imo digitalac... ocito sam u vrlo intelektualno zahtjevnoj knjizi (cini se ko upute za heroes quest sto ga je kolega jednom doveo hihi)... tako cu valjda izgledat danas popodne kad me uhvati dosada ^^

Dakle... jučer popodne mi jedna kolegica sa posla bila u bedu pa sam joj na mail poslo rijeci one pjesme... (posto imam odlican sluh al katastrofa pjevam)... i naravno... pjesma mi ostala u uhu... tako da sam navecer trazio CD sa tom pjesmom... naravno... CD mi nije spojen sa muzickom a meni se neda otvarat komp... tako da sam danas skinuo program za ripanje CDa... i skinuo pjesmu s CDa u MP3... naravno... pomislim si... kad si jednu... mos odma sve... i tako prodo sad sjedi za kompom i ripa sve njegove muzicke CDe na hard...
grubo na oko procjena... oko 40 cda... treba cca 15 minuta svaki... sad je 2 popodne... pa oko pola noci cu bit gotov sa time :o) a onda jos svakome dodat ime izvodjaca, naziv pjesme, preimenovat datoteku... to cemo sutra... no kolekcija mp3a ce mi vjerojatno narast za cca 500 onda... od onih 5000 koje ionako imam... moram jednom izbrisat sav metal, rave, punk, techno i sto ja znam sto sve imam a ne slusam :o)
i sta da vam pricam... danas se trudim puno ne mislit o stvarima... na osobnu preporuku od black cat no mogu rec da je lako :o)
i tako... neznam u biti vise sta bi piso... danas sam se lijepo zabavljo sa kolegama na poslu... u glavi je jos uvijek nered... iii...
imam osjecaj da pisem u prazno zato pozdrav svima i tako to :o)

Smile though your heart is aching
Smile even though it's breaking
When there are clouds in the sky, you'll get by
If you smile through your fear and sorrow
Smile and maybe tomorrow
You'll see the sun come shining through for you

And light up your face with gladness
Hide every trace of sadness
Although a tear may be ever so near
That's the time you must keep on trying
Smile, what's the use of crying?
You'll find that life is still worthwhile
If you just smile

al nekako... ne pali... aj noc :o)

ok, ok... reko sam da necu pisat... naso sam alternativne metode da si sredim misli ove dane ^^
al ovo moram...
pricamo tako jucer ja i frend iz norveske... i ne ide mi taj razgovor iz glave... citirat cu na hrvatski iako je razgovor bio na engleski

hej!
hej!
sta ima
a evo... javila mi se jedna moja bivsa... hoce da se nadjemo opet jednom... sad ima dvoje djece al ipak bi se rado vidila
ma da? moje sve "bivse ljubavi" su se pozenile vec :D
moje sve imaju djecu al nisu ozenjene :)
kako to?
pa ovdje ti je normalno imat djete sto prije kad si zensko jer su djeca slatka a zenit se kad nadjes pravog a ja sam protiv pa mi kazu da sam staromodan
ummm... no comment :o)

i sad... sto da mu na to kazem... ti norvezani su malo... jelda ^^

Evo... tako da potvrdim svima koji imaju sumnje... ja JESAM lud :o)

O cemu cemo pricat... tj o cemu cu ja pricat za sad... veze na daljinu :o)
neki od vas su mozda imali ih... neki od vas ih imaju... ponekad su izmedju 2 grada... ili ponekad su prek neta... ili ponekad se radi o tom da jedan ode na faks a drugi ostane u srednjoj i trude se odrzavat tu vezu... ono sto JE istina za njih... teske su... jako... jako... teske...
evo... ja sam imo... 4 veze prek neta... da... to je onaj dio koji me oficialno proglasava ludim... pa sad da vas nalo uputim i u to... (kolege iz srednje... kad ovo budete citali... molim uklonit sve ostre predmete koji se nalaze pri ruci) :o)

Prvo... Kristina... sto da kazem... upozno sam ju na ICQu... malo smo pricali... cavrljali... tad sam bio na prvoj godini faksa... cura je jednostavno bila usamljena... tj nije... imala je decka... al nije bila zadovoljna jer no jednostavno nije vidio da ju boli nesto... i tako...dodje do veze broj 1... cak je tvrdila da ga je ostavila... kad bi kupila bon za mob... spucala bi cijeli bon od 100 kuna u 1 dan na smsanje samnom... ah... lijepi dani :o)
kraj veze... meni starci oduzeli komp zbog losih rezultata na faksu... veza prekinula...

veza #2... tajana... ... ... jao... ovo je bilo podosta zanimljivo iskustvo... naime.. prico sa njom 2 dana na netu... i vidio da curu nesto "boli"... ja ko ja...pokuso ju nagovorit da mi rece sto je problem... sto se dogodi... ja bio prva osoba koja je pokusala od nje doznat koji su joj problemi i pomoc joj... mislim da psihologija ima jedan naziv za ovo... u svakom slucaju... zaljubila se u mene... kako smo zavrsili "skupa" ako se to moze tako nazvat... jos zanimljivije...
tajana: "a daj... sto imas za izgubit"
PRO: "aj da te pitam... da si ti na mom mjestu... sto bi napravila"
tajana: "ja bi pristala"
PRO: "hmm... ok... pristajem"
tajana: "um... cek... ovo mi je glupo..."
PRO: "zasto? pito sam te prijateljski savjet... i sad cu ga poslusat"
tajana: "znaci... sad smo skupa?"
PRO: "yup"
eto... very zanimljivo... nista cudno za mene :o)
koliko sam na tu curu potrosio telefona... ne zelite znati... veza je trajala 3 mjeseca u svakom slucaju... nismo se u svo to vrijeme uspjeli nac... tj nasli smo se jednom na kavi al ona imala frendicu sa sobom i ja frenda... i tako to... i ta zena je stalno imala cudna pitanja tipa "a sta da odem pod tush i SLUCAJNO ostavim vrata otvorena"... a ja cudnije odgovore tipa "pozdravio bi te na putu za kuhinju i zatvorio vrata" :o)
veza je zavrsila tako da je ona spavala sa njenim best frendom... pohvalila mi se kak je "dozivila vrhunac" 3 puta... al da je samo na mene mislila...
um... well... reko sam joj da bi bilo najbolje da svako malo vremena za sebe provede... popila je jedno 3 tablete za smirenje i isla se napit i zavrsila na ispumpavanju zeludca... poslo sam best frendicu da ju pazi... best frendica mi je rekla da im se vise nikad ne priblizim... no comment... al zao mi je je...

veza #3... ivana... heh... cura bila usamljena... ja joj pomago... (notice a pattern? :o) i tako... bili skupa koji mjesec... bilo lijepo ko i sve veze... opet osto bez kompa zbog losih rezultata na faksu... cura "dosla k sebi" i rekla mi da nezna ni sama sto je bilo... kako god ti kazes :o)

veza #4... natasa... uf :o/
bio ja na ircu... #anime kanal... bio sam tu vecer tam jer sam trazio frenda... inace nisam bio na ircu godinama... i upozno natasu koja je ludarila na kanalu... ja ko ja... private poruka "i... sto tebe muci"... "nista! :D" "aha... i ja sam djed mraz"... i tako je to nekak krenulo... veza je trajala 363 dana... nakon 362 dana... napokon sam ju doso vidit... i 363 dan... ona me otpilila... lucky me :o) doduse... ovo je bila prva veza koja ostavila TAKO razbijenog... da je to milina... sad je proslo preko 8 mjeseci od tog dana... nesto malo sam se sabro... al mogu vam rec... jos uvijek boli...

sto sam ja naucio... naucio sam... da veze na daljinu jako bole... ne moc zagrlit kad partnera boli... poljubit mu da mu pokazes koliko ga volis... cisto se mazit da znate da ste jedan za drugog tu... to su veoma bitne stvari za vezu... mozda veza moze i bez toga.. evo... skoro godinu dana je zadnja trajala... no to bitno olaksava stvari... kad imas samo rijeci... bile one na tulifonu ili na smsu ili na netu... jako je tesko...
no... jos uvijek vjerujem... da veza MOZE nastat na netu... da se MOZE odrzat... i da od nje MOZE nastat nesto sto ljudi JAKO rijetko vide... a to je prava ljubav... bas zato... jer je gradjena na slabim temeljima... gradjena je jako cvrsto... ne mozes se, naravno, zenit bez da provedes ipak neko vrijeme uzivo sa tom osobom... i ponekad tako se ta veza moze i raspast jer uzivo ne mora bit isto ko i na netu... neke navike covjek ne vidi ipak...
al svejedno... veza gradjena na tako slabim temeljima... ako uzivo... se ne uoce neke STRASNO velike razlike... zivjet ce jako... jako... dugo :o)

a sto vi mislite ljudi... :o)

PROdotes

Za ne vjerovat... jucer mislio malo "ranije" tj oko 11 ic u krpe... cisto da se probam naspavat kako treba... al... ja se lijepo zaprico na nekim blogovima... i zamislio oko par sitnica... i evo... proslo pola noci... i onda se pokupio u krpe...
za promjenu... zamisli... ne mogu zaspat... super... mozda sam oko 1 zaspo... i dizem se oko 5 i po... mislim se kako cu se uskoro morat dic za na poso... gledam na mob... jos preko sat vremena do alarma... oh well... idem se lec dalje spat... ne mogu zaspat... kad ono... puff... poruka... (da... nikad ne gasim mob... reko sam svima da me mogu 24/7 dobit na njega ako im ikad nesto zatreba)... frend iz norveske... kaze da je zaspo jucer na fotelji i sad se digo pa da ga zato jucer nije bilo na netu ^^ aj... nije greda... ja mu se javim natrag... i posto ne mogu spavat... lijepo blogiram, pijuckam kavu... jedem dorucak... i zivciram se jer znam da ce me oko 12:30 uhvatit TAKAV umor...
uz sve to... boli me glava... bravo... izgleda ko jos jedan predivan dan...
evo mama se digla... kaze da ju muzika probudila... pa bas nije glasna... hmm... da... vrtim "lean on me" od jucer od kad sam ju posto na winampu bez prekida... sjetio sam se te pjesme i sad ne ide iz glave... pa nek svira ^^
zafrkava me kolegica na poslu da sam se zaljubio jer navecer lose spavam a prek dana sam slabo koncentriran... da bar :o)
eto... ja osto bez inspiracije...
ostajte mi zdravi, dobri, perite se iza usiju i ostajte vjerni svojim idealima...

untill next time
Your
Strange guy ^^

Evo... dosadno mi... i... i... dosadno mi :o)
pa da vam svima skupa priopcim jednu mudrost koju vecina ljudi zaboravlja... a ja sam ju shvatio prije neg sam u penziju iso (nemres belivit... 23 godine imam a zvucim ko starac... watch me)

dakle... život vam je, za ne vjerovat, sačinjen od malih, sitnih sitnica :o)
da, da ljudi moji... pogledajte oko sebe... svaka sitnica je dio vaseg zivota... i sitnice su ono sto vam na kraju uljepsaju ili raztuže dan... zato ja sebi čvrsto obećah... uvijek zadržat pogled svijeta koji ima dijete... jer ako tu mogućnost jednom izgubite... skoro pa nemoguće ju je vratit... dijete gleda svijet uvijek sa velikim očima... i sve je predivno... to je razlog zašto se svaki puta smijem kad vidim dijete u banci :o) koliko god loš dan bio... samo da me pogleda... i ja se smijem :o)

evo jedan primjer koju godinu star... prije cca 3 i po godine... sjedimo ja i frendica kod mene u stanu u zgu... (ah... lijepi studentski dani)... ona upravo prekinula sa deckom... bit cu iskren... ne mogu se sjetit zasto... bilo je nesto u svezi gleda toga da ide u australiju ja mislim pa je nemoguće održat vezu... i kad mi ušla u stan... samo se raspalaka i zagrlila me rijecima "gotovo je"...
i tako... mi pricamo... tj ona prica... ja slusam *g*... a u ruci mi jedna kocka sa 8 strana... i vrtim ju... i klimam glavom... i ona mi prica o njemu... o tome kako boli... o dobrim i losim trenutcima... i na kraju pita "sta ti mislis"... i ja stanem vrtit kocku... i sada... molit ću sve dečke... ovo NE RADIT CURAMA AKO NISTE 100% SIGURNI DA JU POZNATE... jer od dobrih 95% cete dobit samar... ostalih 4% ce se okrenut i otic ili vas uvrijedit... onih 1% ide pod "nesvrstano" :o)
dajem jedini komentar koji znam da je pravi u toj situaciji... "znaš... ova kocka sa 8 strana je TAKO fascinantna"... (za objasnjenje deckima... 99% cura ce sad mislit da ju niste slusali... al ja i frendica se poznamo vec dugi niz godina)...
zavladala je tisina 5 sekundi... i onda se pocela smijat... to je bio prvi put u to popodne da se smijala... mission complete ^^ dovršila je smijeh sa "*ime cenzurirano*, voljela bih da ja mogu stvari vidjet ko ti u životu"... a moj komentar je bio "uopće nije teško... samo trebaš shvatit da se život sastoji od sitnica"... i onda smo se još malo smijali i tako to...

eto ljudi moji... što prije shvatite da je život sačinjen od sitnica... bit će bolje...

toliko od mene... feel free to comment ako se slažete/ne slažete... uvijek sam otvoren za dobru debatu... koji me poznaju to će potvrdit ^^

hugzići i kisići...

PROdotes

Evo jedna od najljepsih pjesama ikad napisanih...

pozdravi u hugzići svima kojima trebaju... i feel with you :o)

Bill Withers - Lean on Me Lyrics

Sometimes in our lives we all have pain
We all have sorrow
But if we are wise
We know that there's always tomorrow

Lean on me, when you're not strong
And I'll be your friend
I'll help you carry on
For it won't be long
'Til I'm gonna need
Somebody to lean on

Please swallow your pride
If I have things you need to borrow
For no one can fill those of your needs
That you don't let show

Lean on me, when you're not strong
And I'll be your friend
I'll help you carry on
For it won't be long
'Til I'm gonna need
Somebody to lean on

If there is a load you have to bear
That you can't carry
I'm right up the road
I'll share your load
If you just call me

So just call on me brother, when you need a hand
We all need somebody to lean on
I just might have a problem that you'd understand
We all need somebody to lean on

Lean on me when you're not strong
And I'll be your friend
I'll help you carry on
For it won't be long
Till I'm gonna need
Somebody to lean on

Dakle... moro sam se dignut u 6 i po danas... pola sata ranije neg inace... aj nije toliko strasno... al nikako zaspat nocas... do 2 ujutro ja mislim da sam se izlezavo dok nisam zaspo...
tako da sam prije neg sam doso u banku kupio kavu svima u kaficu i doneso... objasnjavo novim sezonkama postupak rada... onda je krenulo... pemzije...
e vidis... zaboravih... 7:10 ja prolazim ispred banke... 10 ljudi vani... pada kisica... moj komentar "ajmo... sklonite se jer ce vas kisa" a pemzić mi odgovara "al onda ćemo izgubit red"... umm... no comment... a susjed me pita pitanje koje me pita vec zadnjih godinu dana svakog 5tog u mjesecu kad prodjem ispred banke "ce bit danas?" "oce, oce... svakog 5tog su vam penzije" :o)
vidim da mješam hr i ne hr slova... a dobro ^^
i tako... djelio pemzije... zafrkavo se sa strankama... baka mi bila po pemziju... i donjela mi kremšnitu poslije :D bio sam hepi za poludit... al ipak je moj prvi komentar bio "bako! ma joj... reko sam ti da ne moraš"... mislim... sa 1500 kuna pemzije ona meni nosi kremsnitu :o) a ja tele ju nikad ne posjećujem... hmm... grize me savjest :o(
i tako... jos samo sezonkama pomago al sve u svemu su super... mlade, pametne, zgodne... al kako ono kaze marfi... inteligencija x ljepota x raspolozivost = konstanta... ta konstanta je uvijek 0... pa sad... pogodite kad su pametne i zgodne sto je sa raspolozivosti ;o)
i odo ja pojest tu kremsnitu... puf... zove me legica.. "e... imas stranku"... ja ju pogledam mrtav hladan... "recite joj da sam mrtav"... a ona me gleda... ja njoj opet "recite da sam se posjeko na grudnjak od cure i umro od tetanusa al da mozda sutra uskrsnem"... a ona gleda... "al... nemas curu"... "nemam al stranka to nezna"... "aj ne kenjaj i diz se"... tako da sam pustio suzu za kremsnitom i iso stranku rijesit...
stranka, 'fkors ljuta... jerbo nije nesto skuzila... i krivi mene jer ne kuzi... hvala strankama diljem svijeta... dokazuju da nismo mi blagajnici jedini kojima rijeci udju u jedno uho a izadju kroz drugo zbog nedostatka "hvatalice rijeci" izmedju ta 2 uha ^^
poslije te stranke i 5 drugih... odo napokon natrag na moju kremsnitu i kavu... nastavim ja jest... kad ono... direktorica na vratima... i gleda me... i ja glegam nju... pa kremsnitu... pa nju... pa kremsnitu... pa opet nju... a ona "a... ovaj... tamo ti je neka stranka na salteru..." ja opet gledam kremsnitu... pa nju... "mislim... stoji tamo bas kod tebe na salteru..." opet gledam kremsnitu... opet pogledam nju... uzdahnem i dizem se... zamisli... tip doso mjenjat 100 eura i STAO MENI NA SALTER KAD JA JEDEM MOJU KREMSNITUUUUU!!!!!!!!!1111oneoneoneone
pa... za poludit... jos 5 stranaka kasnije... vratim se do mojih ostatka ostataka nekad slavne kremsnite i jednom tople a sad ne tako tople kave... dovrsim ju i gucnem kavu na brzake... i odem dovrsavat dan na poslu...
i tako brojim ja kune... kad upadne jedna cura koja uvijek sa vrata direkt meni na salter... i pita da joj opet pogledam za povrat poreza dal joj doso... i naravno... opet ga nema... i pita ona mene dal moze dignut onih 70 kuna na racunu... a ja joj objasnjavam kako mora nesto ostat na racunu... al nek ide do kolege do mene pa mozda joj i da ako je dobre volje jer ja vise nemam kasu za radit... nato kaze da je dobro i ode van... kad ja pogledam maticni... 0507984...
jao... ja tele... danas joj rodjendan a ja ni cestito a nit joj dao lovu... misli pro sto ces... uzme pro mobitel... pogleda njen broj moba u kompu... i pro salje poruku "mozede doci podici onih 70 kuna kod mog kolege posto vam je danas rodjendan. oprostite sto nisam odmah uocio - erste banka, *insert my name here*"
dobivam poruku nazad... "Hvala!Vam lijepo gospodine *insert my name in CAPS here*"
ajde... nepismena je malo... i zove me gospodine... (note to self, shave...) al sam ju valjda usrecio :o)
dosla kasnije ona po svojih 70 kuna a moj kolega provalio njegovu standardnu... "u ime sebe, kolege i institucije u kojoj radimo... oprostite i sretan Vam rodjendan" dok se ja i 3 kolegice ubijamo trazeci zasto nam u trezoru fali 5000 kuna...
na kraju... nasli ih kod kolegice u kasi... brojala 200 x 50 kao 100 x 50... zivila matematika ^^

i tako... doso doma... malo pomogo mamici... svrljo po netu... prico sa frendicom koja je u depri (anonimna... znas ko si :o) i... sad osla a ja STVARNO neznam sto bi radio... i mislim da cu u krpe...
sve u svemu... usrecio sam kolege sa kavom... usrecio sam penzice... baka usrecila mene... usrecio sam ovu sa 70 kuna... jedino nisam uspio Mrs. Aninimnu... kaze mudar covjek "I don't know the key to sucess, but the key to failure is trying to please everybody"...
anyway... ja se trudim... prije ili kasnije nac cu nacin kako usrecit cijeli svijet... till then...

hugs and kisses
. PROdotes

P.S. ovo vam je jedan zalazak sunca sa moje terase... 30.11.2002. je slikano :o)
malo tamno... neda mi se photoshopirat ^^ tom... ako citas... mogli bi skupa slikavat te zalaske kad ih vec volis toliko ^^

P.P.S.
nemres belivit... ugasim komp... odem na wc... i vidim na tvu neki filmic otac gleda... pricaju pop i jedan tip o ljubavi... i iz nekog cudnog razloga... ja sjeo da pogledam... kad kasnije pop ode nekoj maloj djevojcici koja place jer je netko otiso... pojma ko i sto posto sam se tek ukljucio... i sto pop objasnjava, tocnije, citira curici? the legend of the thorn bird... coincidence... ili sta ti kazes... black cat :o)

eto... proso jos jedan dan i nista znacajnoga u zivotu...
poceo knjigu citat... sutra imam posla za starog... i danas mi je bila godisnjica... 2 godine da sam se zaposlio u banci... jupi ^^
i da... na jednom forumu sam se danas prepucavo oko toga dal je "gay ok" :D

pozdrav svima i laka vam noc ^^

well... danas nova kolegica jednom kratko spomenula decka... iako ja nemam informacije da ga ima... sto znaci 1) starim i dezinformiran sam ili 2) ne zeli me blizu hihi
lista potencijalnih kanidatkinja je sad na... hmm... 0 :D
damn... zasto sam posten i ne dirak zauzete zene ^^
idem rucat i molit se...

svima puse i papa ^^