Evo... dosadno mi je pa da opet malo pišem... današnja tema... iskrenost :o)
Naime... sa 99% ljudi ovdje ja nisam istog mišljenja... neki me ne mogu a neki ne žele shvatit... u koje spada moja bivša neznam... al nije me ni ona shvatila po tom pitanju :o)
Dakle koji je moj stav... moj stav je "vjerujem ti al zalaži mi samo jednom i gotovo je"...
Priznajem... kad prvi put upoznam nekog... uvijek promišljam "možda laže" al svejedno mu iskazujem povjerenje... sigurno... ako se radi o životu ili smrti neću mu odmah odat slijepo povjerenje ako ima drugog izbora... al kad ga već malo upoznam... može računat na moje potpno povjerenje... no ako tu osobu uhvatim samo jedan put da mi namjerno laže... gotovo... jer ako si mi zalago jednom... onda možeš ponovo... a ako si mi zalagao... ko zna što si još u stanju napravit.
Dosta ljudi ovdje reće "pre strogo gledaš na to" ili "ponekad je laž potrebna"... laž i varke u pravilu nikad nisu potrebne... uzet ću brak za primjer jer ga uvijek volim ko primjer uzimat jer je to nešto tako savršeno... al ga ljudi vole iskrivit :o) dakle... pošto sam muško uzimam ženu ko griješnicu ;o)
ode žena u dućan... vidi lijepe cipele... možda za samo 100-200 kuna... ništa previše strašno... i misli si "ajde... lijepe su... trenutno nemam baš puno novaca al mogu si valjda tu i tamo nešto priuštit... jednostavno mu neću reć i on neće skužit"... što se dogodi sad... napravljen je prvi korak... prvo cipele... pa jednom će si kupit novu torbicu... pa će vidit da on u biti nema pojma kad neš novo kupi... pa jednom još cipele... pa će on skužit da fali love... pa će mu izmislit neki razlog zašto nema... ljubav će počet slabit... ona će uvidit da ju on ni ne voli baš toliko jer ne uočava promjene na njoj... i na kraju si možda nađe i ljubavnika...
Priznajem... ovo je STVARNO nevjerojatan scenarij... i ljudi uvjek pretjeruju kad navode primjere... al ovo se, vjerovali ili ne, događa... zašto... jer je život sačinjen od sitnica... i postepeno... činiš uvijek malo veću sitnicu... al te promjene su neprimjetne... no korak po korak... i već si otišao pre daleko a nisi niti skužio...
Kod mene i bivše je masu puta bila ista priča... ČUJEM da je loše volje prek telefona... i pitam... i kaže "ma ne, ne... sve je ok"... pola sata kasnije mi prizna i one poznate "nisam te htjela uzrujavat"... i nikako da shvati da mene je više uzrujalo to što mi skriva probleme nego kasnije problem :o) Niti jedan problem se ne riješava šutnjom... pogotovo kad si u vezi... jer onda važi "u dobrim i u lošim vremenima" i nema više "moje i tvoje" nego samo "naše"... bili to problemi ili dobitci na lotu ;o)
Ili kad u prijateljstvu dođe do problema i šuti se o njima... polako ali sigurno si tako gradiš zid... Problemi su tu da ih se riješi ako se može...
Evo... ja opet puno pričao... neznam ni sam zašto... valjda želim vidit šta drugi misle i dal ima uopće ikoga koji misli i SLIČNO koliko ja :o)
Tolko za sad od mene... odo malo neš radit... razbijat satove da ubijem vrijeme... hihi...
aj pusa pa pa svima ^^
Post je objavljen 17.07.2005. u 15:46 sati.