subota, 15.09.2007.
Tko, Sto; Gdje, Kada, Kako, Zasto?
Nikad nisam u potpunosti razumijela ljude koji nemaju vremena za sebe.
Koji stalno rade, zure se, spoticu se o vlastite obveze i uvijek izgledaju ljuto u tramvaju.
Tek kad dobijes posao pocinjes biti dio tih ljudi. Nitko od nas to zapravo nezeli postati ali radi naseg osobnog boljitka primorani smo biti "oni".
Navike nam se mjenjaju iz korijena. Budni smo u doba kad nikad nismo ni mislili da cemo biti, ili smo se obicno u to vrijeme vracali s provoda, moramo se smjesiti cijeli dan bez obzira na to koliko se grozno osjecali, reci dobar dan/dovidenja osobi kojoj bi najradje povratili na glavu koliko nas je isprovocirala radi neke gluposti, odraditi stoicki tih 7 sati, nekad i bez pauze... i sve sto nakon takvog dana zelim je sjesti u tramvaju i malo odmoriti misli od svijeta. Eventualno procitati par redaka knjige i kulturno se uzdici u tih 15 minuta jer kad dodem doma obveze mi nedaju mira.
Nakon takvog dana na poslu, i jos ako ne doma doceka nered jer je mama bila ujutro na poslu pa nista nije pospremljeno ni skuhano, a moja sestra milo trlja okice jer je spavala do prije 5 minuta jer je uber umorna nakon dana u skoli, jednostavno mi dode da placem. Naravno od srece, jer nista drugo nije prihvatljivo.
I kad pospremim, i napravim nesto za ubacit u kljun vec je puno sati i samo razmisljam o svom krevetu i svom anatomskom jastuku koji je davno izgubio svoju primarnu funkciju i nepada mi napamet da radim nesto drugo.
I mislim da se tu ljudi izgube.
Zaborave svoje Ja i sve sto im je nekad znacilo. Neki bezvezni ritual koji nekome ne znaci nista a njemu sve.
Ljudi koji su pisali prestaju jer nemaju vremena.
Ljudi koji su crtali prestaju jer nemaju vremena.
Ljudi koji su fotografirali prestaju jer nemaju vremena.
Ljudi koji su pjevali prestaju jer nemaju vremena.
Mozda je za neke i bolje da su prestali, a za neke mozda nije.
Mozda su se tako zauvijek ugusili neotkriveni talenti kojim su zbog svojih mogucnosti mogli napraviti revoluciju. Otkriti neotkriveno. Pobijediti nepobjedivo.
Mozda.
Ali radi cega nisu?
Radi jednostave elementarne nepogode koja se zove "kako prezivjeti?".
