ponedjeljak, 10.09.2007.
COSMOPOLITAN vs. MARQUES
Kasno sinoć, kad svi normalni ljudi već spavaju, ja se vrtim po krevetu ko luda.
Neznam zašto, a baš sam se veselila ranom odlasku na spavanac. A kad ono... Nemogu zaspati.
Provjeravam jel sestra već zaspala i po dubokom disanju zaključujem da je teren siguran. Dižem se iz kreveta i tražim ovomjesečni Cosmo. [u tom trenutku neznam kako će mi on pomoći da zaspem, jer kao pripadnica alternativne scene našeg divnog Zagreba sramim se priznati da moja mama ima pretplatu na Cosmo na koju sam ju ja nagovorila]
Nađem ga na stolu ispod one neke čudne hrpe papira zaljepljenog za Elle[pitaj Isusa od kud se on stvorio, matere mi na mjega neamo pretplatu!!], liježem natrag u tople deke i počinjem ga prelistavati.
Teme broja:
"10 TIPOVA OSTAVLJENIH FRAJERA"
"KAD SE MARS SUDARI S VENEROM"
Naravno i još puno više.[Bože oslobodi]
I tako ja listam Cosmo... i Elle... i opet Cosmo... i nemogu zaspati!!!! A već je pola 1 a ja moram rano ujutro do frizera!!!!!!!!!!!
Reklame... Kolumne... Moda... Make up... Reklame... Recenzije knjiga... In događaji... Horoskop... Reklame...
Pola 2!!!!
Ostavljam Cosmo i sve ostale srammejepriznatidajaposjedujemtakvečasopiseusvojemdomu mjesečnike, gasim svijetlo i pokušavam ne misliti na ništa.
Ever tried something like that??
I sjetim se Marquesa i njegovih "12 hodočasnika" koje sam čitala prije prvog bezuspješnog pokušaja spavanja.
Za one koji neznaju, to je zbirka od 12 pripovjedaka koje ne govore niočem posebno, a toliko su jednostavne i pitke dok istovremeno stil pisanja je izvanzemaljski.
Te priče su o običnim ljudima. Jedna o prognanom predsjedniku Kariba, jedna o čovjeku čija je kćer umrla ali je njezino tijelo i nakon 15 godina ostalo netaknuto a lagano poput zraka, o djevojci iznimne ljepote koju Marques susreće u avionu, o ženi koja je sanjala...
I neznam zašto ali sve te osobe su ostavile nekakav trag na meni. Jedva vidljiv ali opet on je tu. Već prva rečenica prve pripovjetke omota se oko tebe poput nevidljive nemani koja te tjera na još čitanja, još sudbina, još boli, još jednostavnosti... sve dok više nemožeš držati oči otvorene.
