prvih sto godina je najteže
cro-a-porter
bila sam ovaj tjedan na jednoj reviji, možda i večeras odem na zatvaranje.
nisam jako dugo bila na nekoj reviji, zadnji puta u opatiji, negdje prije rata.
ja na odlazak na reviju gledam kao na listanje ellea i vougea, ali live 
i ne mislim sad ovdje izvještavati u smislu: sve žene koje drže do sebe moraju kupiti kaubojske čizme i nositi ih na ženstvene haljine, obavezno francuska kapa i detalji od krzna.
meni bude zanimljiva publika na tim revijama, baš šarolika: prave dame u godinama, sponzorušice, ocvale godpođe u godinama koje nisu svjesne svoje uvelosti pa se oblače mimo svih načela dobrog ukusa, moderni roditelji koji vode djecu sa sobom (vidjeli smo čak jedne sa malom bebicom 
), muškarci toliko sređeni da sam sigurna da bih ja mogla pincetom izdepilirati cijele noge dok se on sredi za izlazak 
no dobro, vjerovatno je i mene netko gledao sa strane i vrtio svoj film u glavi...
smiješan mi je taj wannabe jet-set. ma u ovoj maloj zemljici sa tako malim GDP-jem per capita je nakaradno pričati o zvijezdama 
od meni simpatičnih poznatih lica drago mi je da sam vidjela sandru bagarić i alku vuicu 
imale smo i pozivnice za after party, ali smo se pokupile doma, rebalo na posao drugi dan, a i nije mi to đir, pogotovo kada drugi dan treba na posao.
i tako, zanimljivo sve u svemu, malo drugaičje provedena dva sata 
