prvih sto godina je najteže
što me nema
nema me jer sam vikend nakon otvaranja city centra sama farbala spavaću sobu. u boju lavande
pa je tri dana nakon toga, u utorak 17.10.2006. u moj život konačno ušao ON
u srijedu mi je poslao prvu poruku na iskrici.
meni on uopće nije bio napet, jer je iz splita, a ja ne želim ništa na daljinu.
pa smo se u petak čuli i ispalo da mu je takav posao da može biti kod mene u zg 20 dana u mjesecu - eee, tada je već postao zanimljiviji.
a i ja njemu, očito, jer je u nedjelju kupio avionsku kartu i u utorak na večer došao u zg
od prve minute kad smo se upoznali proveli smo skupa u komadu 13 dana, 24 h.
u tih 13 dana, između ostalog skupa smo proputovali cijelu dalmaciju, od zadra do dubrovnika, jer sam ja morala službeno na taj put.
pa smo se malo razdvojili u nedjelju, nakon puta po dalmaciji i nakon vikenda kod njega, jer sam ja zbog posla morala na turneju po istri i kvarneru, a kako kada sam službeno u rijeci spavam doma (normalno), onda on nije išao sa mnom, da baš ne šokiram previše roditelje (ionako su u šoku kako se to sve brzo razvija 
)
i sad je moj dragi kod mene 
i niti jedno od nas ne mođe vjerovati kako se dobro slažemo
i da nam je normalno da, tako reći, od prve minute, živimo skupa 
