Maturanti PPG
29.05.2006., ponedjeljak
Stara rimska književnost
|
VREMENSKO ODREĐENJE: 1. st. pr. Kr. - 5. st. - razvila se na temeljima grčke književnosti te grčka djela prilagodila svom ukusu - drugi naziv rimske književnosti: rimsko doba grčke književnosti - jezik rimske književnosti: latinski PERIODIZACIJA (RAZDOBLJA) RIMSKA KNJIŽEVNOSTI: 1. arhajsko razdoblje (240. - 80. pr.n.e.) 2. zlatni vijek (80. pr.n.e. - 14. n.e.) 3. srebrni vijek (14.-117.) 4. kasno carstvo (117.- 476.) Arhajsko razdoblje – u znaku je brojnih književnih prijevoda i kazališnih prilagodbi, pri čemu prednjače Plaut i Terencije koji na rimsku pozornicu postavljaju grčke komične predloške - književne vrste: komedije - predstavnici: Plaut i Terencije Zlatni vijek – u stihu i u prozi doseže svoj vrhunac - književne vrste i predstavnici: a) epovi: Lukrecije,Vergilije,Ovidije b) elegija,epigrami: Katul c) ljubavna poezija: Propercije,Tibil, Ovidije d) satire,poslanice: Horacije e) povijesna proza: Cezar,Salustije i Livije govorništvo: Ciceron koji unaprijeđuje ovu vještinu Srebrno razdoblje – omeđuju ga vladavine Tiberija i Trajana - književne vrste i predstavnici: a) satira: Juvenal b) roman: Petronije c) basne: Fedro d) epigram: Marcijal e) povijesna proza: Tacit f) filozofski eseji d) tragedija: Seneka Razdoblje kasnog carstva – odlikuje se vidljivim sukobom poganske tradicije i uznapredovala kršćanstva koji završava pomirbom dvaju svjetonazora. - stoljeće propadanja i počeci srednjovjekovne književnosti (kršćanske) - predstavnici i djela: a) roman: Apulej b) prijevod Biblije na latinski jezik: Sv. Jeronim: „Vulgata“ c) Aurelije Augustin: „Ispovijesti“ LIRIKA - vrhunac lirske poezije u 1. st. pr. Kr. - predstavnici: Katul – Vergilije – Horacije – Tibul – Propercije – Ovidije – Marcijal 1. KATUL (oko 84.-54. god. pr. Kr.) - najveći rimski pjesnik iz Verone - pripadnik je grupe tzv. novih pjesnika ili neoterika, koji su se ugledali na aleksandrijsku poeziju - gajio je kult forme i napisao niz dužih pjesama u kojima obrađuje mitološke priče - obilježja lirike: poznat je po kratkim lirskim pjesmama u kojima je prvi počeo iznositi svoj intimni život - teme i motivi: prijateljstvo,gozbe, pijanke,politička izrugivanja, bratova smrt,ljubav prema prevrtljivoj i pokvarenoj Klodiji (koju je u čast Sapfe nazvao Lezbija) Pjesme: «Jadni Katule», «Živimo Lezbijo» 2. VERGILIJE (70. - 19. god. pr. Kr.) LIRIKA: pastirske pjesme «Bukolike» ili «Ekloge» pisane po uzoru na Teokritove idile - u njima dolazi do izražaja njegova ljubav prema prirodi i mirnom seoskom životu, u kojima nalazi utočište pred životnom realnosti i surovim političkim prilikama - svoje pjesme iz života u prirodi Vergilije je nazvao bukolikim pjesmama koje su u kasnijim rukopisima nazvane eklogama (lat. eclogae = izabrane pjesme) te se termin upotrebljava za pjesme koje obrađuju teme iz pastirskog života - obilježja Vergilijevih pastirskih pjesama: a) forma dijaloga b) gl. likovi su pastiri koji su pobjegli iz grada c) ambijent je tipičan za pastirski život 3.HORACIJE (65.-8.god.pr.Kr.) -Vergilije ga uvodi u Mecenatov krug, blizak Augustu, čije će političke i društvene koncepcije Horacije propagirati i u svojoj poeziji - vrlo bogat književni rad, piše: a) liriku (ljubavnu, ode, satiričke) – većina pjesama posvećenih Lidiji b) pjesničke poslanice - lirika: 4 knjige lirskih pjesama «Pjesme» («Carmina»), nazvanih i «Odama» - zbirka satirično intoniranih «Epoda» ili «Jamba» - 2 knjige «Satira» - svečane rodoljubne korske «Pjesme stoljetnice» - obilježja Horacijeve poezije: - pjesme imaju refleksivni karakter, propagira umjerene užitke i zadovoljstva - na rimsku poeziju prenosi komplicirane stihove i strofe velikih grčkih pjesnika - u novom vijeku jedan je od najčitanijih i najprevođenijih pjesnika Poznate Horacijeve izreke: Ab ovo. = Od jajeta (Od početka) In medias res. = U sredinu stvari Aurea mediocritatis. = Zlatna sredina Carpe diem. = Iskoristi dan Dilce et decorum est pro patria mori. = Slatko je i lijepo umrijeti za domovinu. Pjesme: «Lidiji»; «Moja besmrtnost»; «Rimskom narodu» «POSLANICA PIZONIMA» - PJESNIČKA POSLANICA/EPISTOLA/ - POETIKA - pjesma u obliku pisma čiji je sadržaj općeg a ne privatnog karaktera - napisao je 23 pjesničkih poslanica od kojih je najpozatija «Poslanica Pizonima» (jedna obitelj) koja je već u antici proglašena poetikom - iznosi svoju klasicističku estetiku kasnije prihvaćenu kao KANON-uzor europske normativne estetike - utjecala je na francuske klasiciste - u poetici govori o istim problemima kao i Aristotel /problem umjetničkog stvaranja/ - razlika između Aristotelove i horacijeve poetike: forma, tj. način pisanja a) Horacije - pjesničko djelo b) Aristotel - znanstvena rasprava - pisana je heksametrom (476) - napisana u doba kad je Horacije prestao pisati pjesme - osnovne misli Horacijeve poetike: 1. djelo mora sadržajno i formalno predstavljati skladnu cjelinu, koja će čitaoca podjednako zabaviti i poučiti 2. pjesnicima dopušta stvaranje novih riječi 3. pisac treba bez mnogo uvoda čitatelja već na početku uvesti u bit radnje (in medias res) 4. autor treba sam sebi biti najveći i najbolji kritičar (djelo se napiše i ostavi 8 godina, a zatim se ponovno uzme u ruke i čita te određuje njegova vrijednst) 5. vrhunac umjetničkog ostvarenja je spoj prirodnog dara i pjesničkog umijeća 4. TIBUL (oko 54.-19.god.pr.Kr.) -pjesnik niza elegija u kojima pjeva o svojoj ljubavi prema Deliji, a kasnije i Nemezi - teme i motivi: čežnja za mirnim patrijahalnim seoskim životom, mržnji prema ratu i ratovanju - forma elegija: elegijski distih: 1 heksametar 1 pentametar - u njegovo doba elegija je svaka pjesma pisana elegijskim distihom /do Ovidijeve zbirke «Ex ponto»/ Pjesme: «Deliji»; «Doći ću» 5. PROPERCIJE - kao i Tibul piše elegije koje čine svojevrsni lirski dnevnik ljubavi prema lijepoj i hirovitoj Cintiji; kasnije je pisao i Korneliji -pjesnik je snažne osjećajnosti,s mionog i osebujnog izraza - posljednja u nizu elegija naziva se «kraljica elegija» a zove se «Korneliji» koja govori o rastanku mrtve Kornelije s mužem u kojoj pjesnik veliča bračnu i materinsku ljubav Pjesme: «Cintiji»; «Korneliji» 6. MARCIJAL (oko 40.god.pr.Kr.-oko 104.god.) -najveći rimski pjesnik epigrama -vjerojatno ih je napisao tisuće, a sačuvano ih je približno 1500 - obilježja epigama: konciznost, duhovitost, završna poanta Epigrami: «Epigrami»; «Liječnik-grobar»; «Siromašni pjesnik»; «Krivi izbor» 7. OVIDIJE (43.god.pr.Kr.-18.god.) - najplodniji rimski pjesnik - veći dio proveo je u Rimu, gdje se zarana posvetio književnom radu i mondenim zabavama, sve dok 8. god. nije prognan u Tome na Crnom moru gdje je i umro - prva faza stvaralaštva: a) ljubavna poezija i obrade raznih legendi; 3 knjige «Ljubavnih pjesama» b) lasivno-parodično-didaktički ep «Ljubavno umijeće» u 3 knjige - u njemu na šaljiv način želi ljude poučiti ljubavnim vještinama: 1. kako se osvaja žena 2. upute o održavanju ljepote 3. kako valja zadržati stečenu ljubav i preboljeti izgubljenu c) zbirka ljubavnih pisama mitoloških junakinja «Heroide» d) "Metamorfoze" - najvažnije djelo pisano u 11995 heksametara; novelistički zbornik u stihovima; spjev - u njima je obradio približno 250 mitoloških priča što se završavaju nekom pretvorbom (od prijelaza kaosa u kozmos do pretvaranja Julije Cezara u zvijezdu) - pretvorbe se događaju po volji bogova: za kaznu,za pomoć,za nagradu… - iako su priče različite povezane su kronološki ili po sadržaju e) "Fasti" -n edovršen kalendar rimskih vjerskih i nacionalnih svetkovina - druga faza stvaralaštva (nakon progonstva): a) "Tužaljke" - pjesnička zbirka b) "Poslanice iz Ponta" ili "Ex Ponto" (= S Crnog mora) - pjesnička zbirka nakon kojih se značenje elegije mijenja – elegija postaje pjesma u kojoj se izažava bol i tuga za nečim ili nekim nedostižnim, a može biti pisana raznim vrstama stihova pa čak i ritmičkom prozom - Ovidijeve elegije pisane su elegijskim distihom u kojima se izražava tuga prognanika i čežnja za domovinom - iz čitanke za 1. razred: «Piram i Tizba» - karakteristike Ovidijevog stvaralaštva: a) majstor stiha i izvrsni pripovjedač b) duhovitost,humor,fantazija,psihološka zapažanja c) utjecao je na europsku literaturu srednjeg vijeka i renesanse - Ovidijeve izreke: Ignoti nulla cupido. = Ne čeznemo za onim što ne poznajemo. Nomina sunt odiosa. = Imena su mrska. EPIKA a)EPIKA U STIHU - vrhunac je u 1.st.pr.Kr. - predstavnici: Vergilije - Lukrecije - Ovidije 1. LUKRECIJE - pjesnik i mislilac - filozofsko-didaktički ep «O prirodi» u 6 knjiga u kojem je dao prikaz Epikurove filozofije s ciljem da materijalnim tumačenjem prirodnih pojava oslobodi čovjeka straha od smrti i okova religije - utemeljitelj je slobodne napredne misli - utjecao je na francuske enciklopediste u 18.st. «Užitak mudraca» 2. VERGILIJE (70.god.pr.Kr.-19.god.pr.Kr.) - najznačajniji pjesnik rimske književnosti Augustova doba LIRIKA: pastirske pjesme (Bukolike ili Ekloge) EPIKA U STIHU: a) "Georgike" - didaktički spjev o ratarstvu; umjetnički najdotjeranije Vergilijevo djelo - u njemu u 4 knjige studiozno obrađuje probleme poljodjelstva, ovčarstva, stočarstva i pčelarstva te ujedno uzvisuje povratak mukotrpnom, ali sretnom prirodnom životu, kakav je u to doba propagirala i Augustova ekonomska politika b) "Eneida" - junački ep u 12 knjiga; nacionalni ep rimske književnosti; njime stekao slavu već u antici - spjev je napisao da bi udovoljio Augustu i da rimskoj književnosti podari nacionalni ep, kojeg dotad nije imala - sadržaj "Eneide": obrađuje mit o trojanskom junaku Eneji, koji nakon pada Troje luta Srdozemljem i osniva rimsku državu, a prema Vergilijevoj zamislibio je praocem kraljevskog roda Julijevaca, kojemu su pripadali Julije Cezar i August (dakle i oni su direktni potomci Eneje) - uzor: Homer; 1.-6. pjevanje ugleda se na «Odiseju» (Enejino lutanje morima); 7.-12. pjevanja na «Ilijadu» (Enejino ratovanje po iskrcavanju na italske otoke) - sličnosti s Homerovim epovima: a) stih: heksametar b) osnovna kompozicija c) obrada pojedinih motiva: priča o propasti Troje na dvoru kartaške kraljice Didone; opisi brodoloma; silazak u podzemno carstvo mrtvih; izrada štita.. d) likovi: junački kralj Turno odgovarao bi Hektoru - razlike: a) psihološko produbljena analiza nekih ženskih likova, npr. Didone te uvjerljivi opisi njezine ljubavi prema Eneji (kod Homera ženski likovi u drugom planu jer nisu ratovale) - djelo je pisao 10 godina i ostalo je, po njemu, nedovršeno - ep je ostao uzor epskog pjesništva sve do romantizma - zanimljivost: u srednjem vijeku doživljavala se kao proročka knjige; iščitavanjem i tumačenjem poruke s one stranice na kojoj se knjiga otvori; način proricanja budućnosti: ad aperturum libri (iz Biblije i Eneide) Vergilijeve izreke: Timeo Danaos et dona ferrentes. = Bojim se Danajaca i kad donose darove Fama volat. = Glasina leti. Fama crescit eundo. = Glasina raste šireći se. 3. OVIDIJE (43. god. pr. Kr. - 18. god.) (vidi gore!) b) EPIKA U PROZI 1. GAJ ARBITER PETRONIJE - roman «Satire»-realistički roman - središnji dio naziva se «Trimalhionova gozba» čiji je rukopis otkriven u Trogiru - pisan je mješavinom stiha i proze - prikazuje Neronovo doba; govori o vremenu u kojem je Petronije živio dajući sliku pokvarenog života, kojoj se, kao čovjek rafiniranog duha i ukusa fino i s humorom izruguje 2. APULEJ - roman «Zlatni magarac» (ili Metamorfoze)- fantastično-satirički roman - u njemu je upleo mnoštvo novela i bajki kao što je priča o «Amoru i Psihi» - roman je pisan prema jednom grčkom predlošku 3. CEZAR -putopisno-povijesno djelo «Galski rat» 4. TACIT -povijesni spisi «Anali» DRAMA - predstavnici: Plaut i Terencije - dramske vrste: komedija, tragedija - tragičar: Seneka (1.st.) - na temeljima grčkog kazališta razvilo se rimsko kazalište koje je razvilo jedan oblik pučkog kazališta tzv. mim u kojem se javljaju tipizirani likovi-karakteri (škrti i pohotni starci, lukavi robovi-sluge, hvalisavi vojnici…) - predstave su izvodili putujući glumci histrioni u kojima glume i žene, a predstave se izvode na trgovima, u gostionicama - predstave su se izvodile tijekom cijele godine 1. TERENCIJE - piše komedije sa sretnim završetkom - piše za manji krug ljudi, tj. bogati sloj - izvodi ih u kućama 2. PLAUT (oko 254.-84.god..pr.Kr.) - najveći je rimski komediograf - u Rim je doveden kao grčki rob; Plaut - nadimak, znači «plosnonog» - mada mu se pripisuje više od stotinu komedija, njegovo je autorstvo utvrđeno za 21 KNJIŽEVNI RAD: «Aulularija» (Škrtac); «Hvalisavi vojnik»; «Mladi Kartažanin» (Manaechmi) - obrađivao i palijate - komedije s grčkim sadržajem prerađene za rimsku pozornicu - obilježja Plautovih komedija: a) nastavlja na grčku «novoatičku» komediju b) obrađuje scene iz porodičnog građanskog života, s rijetkim aluzijama na suvremene rimske prilike c) u tkivo grčke komedije unosi elemente grube komike, lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih prilagođuje ukusu rimske publike, željne razonode d) glavni lik je rob koji zapliće i raspliće radnju e) živi dijalozi, sočan narodni govor, jasno ocrtani često i karikirani likovi f) utjecaj na M. Držića («Skup») i Molirera ("Škrtac") - prof. |
