VREMENSKO ODREĐENJE: 1. st. pr. Kr. - 5. st.
- razvila se na temeljima grčke književnosti te grčka djela prilagodila svom ukusu
- drugi naziv rimske književnosti: rimsko doba grčke književnosti
- jezik rimske književnosti: latinski
PERIODIZACIJA (RAZDOBLJA) RIMSKA KNJIŽEVNOSTI:
1. arhajsko razdoblje (240. - 80. pr.n.e.)
2. zlatni vijek (80. pr.n.e. - 14. n.e.)
3. srebrni vijek (14.-117.)
4. kasno carstvo (117.- 476.)
Arhajsko razdoblje – u znaku je brojnih književnih prijevoda i kazališnih prilagodbi, pri čemu prednjače Plaut i Terencije koji na rimsku pozornicu postavljaju grčke komične predloške
- književne vrste: komedije
- predstavnici: Plaut i Terencije
Zlatni vijek – u stihu i u prozi doseže svoj vrhunac
- književne vrste i predstavnici:
a) epovi: Lukrecije,Vergilije,Ovidije
b) elegija,epigrami: Katul
c) ljubavna poezija: Propercije,Tibil, Ovidije
d) satire,poslanice: Horacije
e) povijesna proza: Cezar,Salustije i Livije
govorništvo: Ciceron koji unaprijeđuje ovu vještinu
Srebrno razdoblje – omeđuju ga vladavine Tiberija i Trajana
- književne vrste i predstavnici:
a) satira: Juvenal
b) roman: Petronije
c) basne: Fedro
d) epigram: Marcijal
e) povijesna proza: Tacit
f) filozofski eseji
d) tragedija: Seneka
Razdoblje kasnog carstva – odlikuje se vidljivim sukobom poganske tradicije i uznapredovala kršćanstva koji završava pomirbom dvaju svjetonazora.
- stoljeće propadanja i počeci srednjovjekovne književnosti (kršćanske)
- predstavnici i djela:
a) roman: Apulej
b) prijevod Biblije na latinski jezik: Sv. Jeronim: „Vulgata“
c) Aurelije Augustin: „Ispovijesti“
LIRIKA
- vrhunac lirske poezije u 1. st. pr. Kr.
- predstavnici: Katul – Vergilije – Horacije – Tibul – Propercije – Ovidije – Marcijal
1. KATUL (oko 84.-54. god. pr. Kr.)
- najveći rimski pjesnik iz Verone
- pripadnik je grupe tzv. novih pjesnika ili neoterika, koji su se ugledali na aleksandrijsku poeziju
- gajio je kult forme i napisao niz dužih pjesama u kojima obrađuje mitološke priče
- obilježja lirike: poznat je po kratkim lirskim pjesmama u kojima je prvi počeo iznositi svoj intimni život
- teme i motivi: prijateljstvo,gozbe, pijanke,politička izrugivanja, bratova smrt,ljubav prema prevrtljivoj i pokvarenoj Klodiji (koju je u čast Sapfe nazvao Lezbija)
Pjesme: «Jadni Katule», «Živimo Lezbijo»
2. VERGILIJE (70. - 19. god. pr. Kr.)
LIRIKA: pastirske pjesme «Bukolike» ili «Ekloge» pisane po uzoru na Teokritove idile
- u njima dolazi do izražaja njegova ljubav prema prirodi i mirnom seoskom životu, u kojima nalazi utočište pred životnom realnosti i surovim političkim prilikama
- svoje pjesme iz života u prirodi Vergilije je nazvao bukolikim pjesmama koje su u kasnijim rukopisima nazvane eklogama (lat. eclogae = izabrane pjesme) te se termin upotrebljava za pjesme koje obrađuju teme iz pastirskog života
- obilježja Vergilijevih pastirskih pjesama:
a) forma dijaloga
b) gl. likovi su pastiri koji su pobjegli iz grada
c) ambijent je tipičan za pastirski život
3.HORACIJE (65.-8.god.pr.Kr.)
-Vergilije ga uvodi u Mecenatov krug, blizak Augustu, čije će političke i društvene koncepcije Horacije propagirati i u svojoj poeziji
- vrlo bogat književni rad, piše:
a) liriku (ljubavnu, ode, satiričke) – većina pjesama posvećenih Lidiji
b) pjesničke poslanice
- lirika: 4 knjige lirskih pjesama «Pjesme» («Carmina»), nazvanih i «Odama»
- zbirka satirično intoniranih «Epoda» ili «Jamba»
- 2 knjige «Satira»
- svečane rodoljubne korske «Pjesme stoljetnice»
- obilježja Horacijeve poezije:
- pjesme imaju refleksivni karakter, propagira umjerene užitke i zadovoljstva
- na rimsku poeziju prenosi komplicirane stihove i strofe velikih grčkih pjesnika
- u novom vijeku jedan je od najčitanijih i najprevođenijih pjesnika
Poznate Horacijeve izreke:
Ab ovo. = Od jajeta (Od početka)
In medias res. = U sredinu stvari
Aurea mediocritatis. = Zlatna sredina
Carpe diem. = Iskoristi dan
Dilce et decorum est pro patria mori. = Slatko je i lijepo umrijeti za domovinu.
Pjesme: «Lidiji»; «Moja besmrtnost»; «Rimskom narodu»
«POSLANICA PIZONIMA» - PJESNIČKA POSLANICA/EPISTOLA/ - POETIKA
- pjesma u obliku pisma čiji je sadržaj općeg a ne privatnog karaktera
- napisao je 23 pjesničkih poslanica od kojih je najpozatija «Poslanica Pizonima» (jedna obitelj) koja je već u antici proglašena poetikom
- iznosi svoju klasicističku estetiku kasnije prihvaćenu kao KANON-uzor europske normativne estetike
- utjecala je na francuske klasiciste
- u poetici govori o istim problemima kao i Aristotel /problem umjetničkog stvaranja/
- razlika između Aristotelove i horacijeve poetike: forma, tj. način pisanja
a) Horacije - pjesničko djelo
b) Aristotel - znanstvena rasprava
- pisana je heksametrom (476)
- napisana u doba kad je Horacije prestao pisati pjesme
- osnovne misli Horacijeve poetike:
1. djelo mora sadržajno i formalno predstavljati skladnu cjelinu, koja će čitaoca podjednako zabaviti i poučiti
2. pjesnicima dopušta stvaranje novih riječi
3. pisac treba bez mnogo uvoda čitatelja već na početku uvesti u bit radnje (in medias res)
4. autor treba sam sebi biti najveći i najbolji kritičar (djelo se napiše i ostavi 8 godina, a zatim se ponovno uzme u ruke i čita te određuje njegova vrijednst)
5. vrhunac umjetničkog ostvarenja je spoj prirodnog dara i pjesničkog umijeća
4. TIBUL (oko 54.-19.god.pr.Kr.)
-pjesnik niza elegija u kojima pjeva o svojoj ljubavi prema Deliji, a kasnije i Nemezi
- teme i motivi: čežnja za mirnim patrijahalnim seoskim životom, mržnji prema ratu i ratovanju
- forma elegija: elegijski distih: 1 heksametar
1 pentametar
- u njegovo doba elegija je svaka pjesma pisana elegijskim distihom /do Ovidijeve zbirke «Ex ponto»/
Pjesme: «Deliji»; «Doći ću»
5. PROPERCIJE
- kao i Tibul piše elegije koje čine svojevrsni lirski dnevnik ljubavi prema lijepoj i hirovitoj Cintiji; kasnije je pisao i Korneliji
-pjesnik je snažne osjećajnosti,s mionog i osebujnog izraza
- posljednja u nizu elegija naziva se «kraljica elegija» a zove se «Korneliji» koja govori o rastanku mrtve Kornelije s mužem u kojoj pjesnik veliča bračnu i materinsku ljubav
Pjesme: «Cintiji»; «Korneliji»
6. MARCIJAL (oko 40.god.pr.Kr.-oko 104.god.)
-najveći rimski pjesnik epigrama
-vjerojatno ih je napisao tisuće, a sačuvano ih je približno 1500
- obilježja epigama: konciznost, duhovitost, završna poanta
Epigrami: «Epigrami»; «Liječnik-grobar»; «Siromašni pjesnik»; «Krivi izbor»
7. OVIDIJE (43.god.pr.Kr.-18.god.)
- najplodniji rimski pjesnik
- veći dio proveo je u Rimu, gdje se zarana posvetio književnom radu i mondenim zabavama, sve dok 8. god. nije prognan u Tome na Crnom moru gdje je i umro
- prva faza stvaralaštva:
a) ljubavna poezija i obrade raznih legendi; 3 knjige «Ljubavnih pjesama»
b) lasivno-parodično-didaktički ep «Ljubavno umijeće» u 3 knjige
- u njemu na šaljiv način želi ljude poučiti ljubavnim vještinama:
1. kako se osvaja žena
2. upute o održavanju ljepote
3. kako valja zadržati stečenu ljubav i preboljeti izgubljenu
c) zbirka ljubavnih pisama mitoloških junakinja «Heroide»
d) "Metamorfoze" - najvažnije djelo pisano u 11995 heksametara; novelistički zbornik u stihovima; spjev
- u njima je obradio približno 250 mitoloških priča što se završavaju nekom pretvorbom (od prijelaza kaosa u kozmos do pretvaranja Julije Cezara u zvijezdu)
- pretvorbe se događaju po volji bogova: za kaznu,za pomoć,za nagradu…
- iako su priče različite povezane su kronološki ili po sadržaju
e) "Fasti" -n edovršen kalendar rimskih vjerskih i nacionalnih svetkovina
- druga faza stvaralaštva (nakon progonstva):
a) "Tužaljke" - pjesnička zbirka
b) "Poslanice iz Ponta" ili "Ex Ponto" (= S Crnog mora) - pjesnička zbirka nakon kojih se značenje elegije mijenja – elegija postaje pjesma u kojoj se izažava bol i tuga za nečim ili nekim nedostižnim, a može biti pisana raznim vrstama stihova pa čak i ritmičkom prozom
- Ovidijeve elegije pisane su elegijskim distihom u kojima se izražava tuga prognanika i čežnja za domovinom
- iz čitanke za 1. razred: «Piram i Tizba»
- karakteristike Ovidijevog stvaralaštva:
a) majstor stiha i izvrsni pripovjedač
b) duhovitost,humor,fantazija,psihološka zapažanja
c) utjecao je na europsku literaturu srednjeg vijeka i renesanse
- Ovidijeve izreke:
Ignoti nulla cupido. = Ne čeznemo za onim što ne poznajemo.
Nomina sunt odiosa. = Imena su mrska.
EPIKA
a)EPIKA U STIHU
- vrhunac je u 1.st.pr.Kr.
- predstavnici: Vergilije - Lukrecije - Ovidije
1. LUKRECIJE
- pjesnik i mislilac
- filozofsko-didaktički ep «O prirodi» u 6 knjiga u kojem je dao prikaz Epikurove filozofije s ciljem da materijalnim tumačenjem prirodnih pojava oslobodi čovjeka straha od smrti i okova religije
- utemeljitelj je slobodne napredne misli
- utjecao je na francuske enciklopediste u 18.st.
«Užitak mudraca»
2. VERGILIJE (70.god.pr.Kr.-19.god.pr.Kr.)
- najznačajniji pjesnik rimske književnosti Augustova doba
LIRIKA: pastirske pjesme (Bukolike ili Ekloge)
EPIKA U STIHU:
a) "Georgike" - didaktički spjev o ratarstvu; umjetnički najdotjeranije Vergilijevo djelo
- u njemu u 4 knjige studiozno obrađuje probleme poljodjelstva, ovčarstva, stočarstva i pčelarstva te ujedno uzvisuje povratak mukotrpnom, ali sretnom prirodnom životu, kakav je u to doba propagirala i Augustova ekonomska politika
b) "Eneida" - junački ep u 12 knjiga; nacionalni ep rimske književnosti; njime stekao slavu već u antici
- spjev je napisao da bi udovoljio Augustu i da rimskoj književnosti podari nacionalni ep, kojeg dotad nije imala
- sadržaj "Eneide": obrađuje mit o trojanskom junaku Eneji, koji nakon pada Troje luta Srdozemljem i osniva rimsku državu, a prema Vergilijevoj zamislibio je praocem kraljevskog roda Julijevaca, kojemu su pripadali Julije Cezar i August (dakle i oni su direktni potomci Eneje)
- uzor: Homer; 1.-6. pjevanje ugleda se na «Odiseju» (Enejino lutanje morima); 7.-12. pjevanja na «Ilijadu» (Enejino ratovanje po iskrcavanju na italske otoke)
- sličnosti s Homerovim epovima:
a) stih: heksametar
b) osnovna kompozicija
c) obrada pojedinih motiva: priča o propasti Troje na dvoru kartaške kraljice Didone; opisi brodoloma; silazak u podzemno carstvo mrtvih; izrada štita..
d) likovi: junački kralj Turno odgovarao bi Hektoru
- razlike:
a) psihološko produbljena analiza nekih ženskih likova, npr. Didone te uvjerljivi opisi njezine ljubavi prema Eneji (kod Homera ženski likovi u drugom planu jer nisu ratovale)
- djelo je pisao 10 godina i ostalo je, po njemu, nedovršeno
- ep je ostao uzor epskog pjesništva sve do romantizma
- zanimljivost: u srednjem vijeku doživljavala se kao proročka knjige; iščitavanjem i tumačenjem poruke s one stranice na kojoj se knjiga otvori; način proricanja budućnosti: ad aperturum libri (iz Biblije i Eneide)
Vergilijeve izreke:
Timeo Danaos et dona ferrentes. = Bojim se Danajaca i kad donose darove
Fama volat. = Glasina leti.
Fama crescit eundo. = Glasina raste šireći se.
3. OVIDIJE (43. god. pr. Kr. - 18. god.)
(vidi gore!)
b) EPIKA U PROZI
1. GAJ ARBITER PETRONIJE
- roman «Satire»-realistički roman
- središnji dio naziva se «Trimalhionova gozba» čiji je rukopis otkriven u Trogiru
- pisan je mješavinom stiha i proze
- prikazuje Neronovo doba; govori o vremenu u kojem je Petronije živio dajući sliku pokvarenog života, kojoj se, kao čovjek rafiniranog duha i ukusa fino i s humorom izruguje
2. APULEJ
- roman «Zlatni magarac» (ili Metamorfoze)- fantastično-satirički roman
- u njemu je upleo mnoštvo novela i bajki kao što je priča o «Amoru i Psihi»
- roman je pisan prema jednom grčkom predlošku
3. CEZAR
-putopisno-povijesno djelo «Galski rat»
4. TACIT
-povijesni spisi «Anali»
DRAMA
- predstavnici: Plaut i Terencije
- dramske vrste: komedija, tragedija
- tragičar: Seneka (1.st.)
- na temeljima grčkog kazališta razvilo se rimsko kazalište koje je razvilo jedan oblik pučkog kazališta tzv. mim u kojem se javljaju tipizirani likovi-karakteri (škrti i pohotni starci, lukavi robovi-sluge, hvalisavi vojnici…)
- predstave su izvodili putujući glumci histrioni u kojima glume i žene, a predstave se izvode na trgovima, u gostionicama
- predstave su se izvodile tijekom cijele godine
1. TERENCIJE
- piše komedije sa sretnim završetkom
- piše za manji krug ljudi, tj. bogati sloj
- izvodi ih u kućama
2. PLAUT (oko 254.-84.god..pr.Kr.)
- najveći je rimski komediograf
- u Rim je doveden kao grčki rob; Plaut - nadimak, znači «plosnonog»
- mada mu se pripisuje više od stotinu komedija, njegovo je autorstvo utvrđeno za 21
KNJIŽEVNI RAD: «Aulularija» (Škrtac); «Hvalisavi vojnik»; «Mladi Kartažanin» (Manaechmi)
- obrađivao i palijate - komedije s grčkim sadržajem prerađene za rimsku pozornicu
- obilježja Plautovih komedija:
a) nastavlja na grčku «novoatičku» komediju
b) obrađuje scene iz porodičnog građanskog života, s rijetkim aluzijama na suvremene rimske prilike
c) u tkivo grčke komedije unosi elemente grube komike, lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih prilagođuje ukusu rimske publike, željne razonode
d) glavni lik je rob koji zapliće i raspliće radnju
e) živi dijalozi, sočan narodni govor, jasno ocrtani često i karikirani likovi
f) utjecaj na M. Držića («Skup») i Molirera ("Škrtac")
- prof.
Post je objavljen 29.05.2006. u 18:18 sati.