MIRIS OTOKA
Životni puti odvedu nas svugdje. Žurimo, trčimo, nemamo vremena. A na današnji dan vračamo se, posječujemo naše, nosimo cvijeće, palimo svijeće.
Tako sam i ja posjetila svoj Otok. Prošetala putićima djetinjstva, mirisnim putima, napuštenim, zapuštenim. Puno putića ispreplelo se u samo jednom danu. Puno sjećanja, malo umora.
Prošetat ćemo najprije obojanim, mirisnim putem.
Dok pomalo cupkam putićem iz vrtlića proviruju šipci. Neobrani, crveni, žuti, izfrižnjani. Vjerovatno ih nema tko pobrat.
Pogled mi uvik privlači lila bunguvila.
Slap bijelih cvitića.
I bobice žute, crvene, i bili cvitići, skupa.
Maginje.
Bobice plave.
Kroz ruku provlačim lila cvitiće. Mmm..... miriše na toplinu, čaj.
- Vidi, trnj je procvita!
- Trnj???
- Divlja kruška.
Smokva oblači jesenju haljinu.
A rogači i dalje vise na granama.
Između bocastih iglica proviruju smeđe bobe smričke.
Iz trave namiguju lila cvitići.
I na kraju miris zamaman, neodoljiv.
Miris dima, komina i pečene ribe.
|