OSMIJEH
Leptiriću, šareniću,
Dođi k meni amo!
Evo imam lijepu ružu,
Pomiriši samo.
Ja bih došo, al se bojim
Kakve igle klete,
Stisnućeš me probošćeš me,
Pa tad zbogom svijete!
Kad god vidim zaigranost i ples leptira sjetim se ove pjesmice. Često smo je pivali mojim curicama.
Pa kad bi došlo ono – probost ćeš me – bocnuli bi ih u drobčić, poškakljali a one su se smijale, smijale, pljeskale ručicama i klimale glavicama. Šta je značilo, ponovo pivaj.
Curice su odrasle i sad se smijemo nekim drugim stvarima.
I upravo se radujemo na uspješno obranjenom završnom radu.
Ili kako bi nekad to rekli: Mlaja je diplomirala!
|