Pripadan tebi

DJECA

Ne gledam baš puno TV. Tek tu i tamo. Jedna od emisija koju nastojim pogledat kad god mogu je Danielin 8. Kat. Teme koje nam predstavlja su zanimljive, neobične i često o njima ne razmišljamo.
Prije nekoliko dana tema su bila djeca odrasla u domu.
I gledam tako i slušam te mlade ljude. Pričaju o odrastanju u domu, o tome kako su u školi njih dvoje diijelili onu najobičniju, bijelu gumicu na pola. Marendu su imali, skromnu, grickalice si nisu mogli prioštit.
Pričaju o odgajateljima, o tome da su uvijek imali skuhano, i čisto, ispeglano rublje. Pričaju o svojim strahovima i strepnjama šta kad napune 18. Jer sa 18 prestaje njihov život u domu i trebali bi se zaposlit, nać smještaj u podstanarstvu, osamostalit.
I hvala Bogu, još uvik ima dobrih ljudi koji su pružili priliku ovim mladim ljudima.
Dvije cure su upisale fakultet i nakon doma smještene su u stambenu zajednicu. Školovanje im je putem stipendije omogučila zaklada “ Korak u život “. Iznos stipendije je 1600 kuna i sa tim novcem oni podmire svoje potrebe. Nakon stambene zajednice oni sele u studentski dom i od tog novca plačaju dom, skripte, odjeću….
Slušam i istovremeno mi se vrte slike po glavi.

Čujem školsko zvono, škriku, viku, dernjavu. Božemiprosti ka da dica izlaze iz đungle. I šetam tako rivom, kaletama. Mamice čekaju svoju dječicu, donose im marendu, sokiće, grickalice. Ne nose se više sendviči iz kuće. Bože sačuvaj, nije to više IN.
Nakon odmora riva, klupe i okoliš ostanu ukrašeni šuškavim, šarenim vrećicama, ostacima hrane, pobacanom marendom, limenkama.


























I još nešto.
Za svaki vaš lajk na facebook stranicu “ Korak u život” sponzori u vaše ime doniraju kunu za stipendiju mladih ljudi iz doma.
Lajkajte!