Pripadan tebi

MARIN

Marin Kjudis se na Ćipikovoj galiji borio protiv Turaka i nakon dugo vremena vratio se u Trogir. Gradsko vijeće ga je na svećanoj sjednici pohvalilo radi junačkih djela. Marin je sa Istoka donio poklone roditeljima i prijateljima a svojoj zaručnici Mariji skupocjene svilene haljine protkane zlatnim i srebrenim žicama, kupljene na Kreti. Marija je bila iznenađena i sretna a Marin veseo zbog njene sreće.. Planirali su i skoro vjenčanje.





Međutim Marija se razbolila a gradski liječnik je ustanovio da boluje od kuge, koju je vjerovatno prenio Marin sa skupocjenim poklonima. Uskoro, u susjedstvu se pojavilo još slučajeva oboljelih. Usprkos zabrani, Marin je , lud od boli i grižnje savjesti i dalje posjećivao zaručnicu, ljubio je želeći da skupa s njom umre.








Marija mu je umrla u naručju a on je pao u nesvjest i kad je došao sebi nije progovorio ni jeo nekoliko dana. Kuga je zahvatila cijeli grad, obolio je i Marin. Bogatiji građani su počeli bježat u okolicu. Kako je postojala prijetnja od Turaka, Gradsko vijeće je izdalo naredbu da plemići ne smiju napuštat grad.
Marin je ozdravio od kuge ali sebe je smatrao zločincem zbog gubitka zaručnice i zbog svega šta se dogodilo u gradu.
Čitav svoj imetak ostavio je crkvi Svetog Sebastijana, zaštitnika od kuge.





Jedne večeri Marin se uputio na more sa brodom punim drva prema crkvici Sv. Tome. Tamo je bilo Groblje kužnih. Iznio je drva i slagao ih na hridi koja se diizala iznad jame gdje su u živom vapnu ležala tijela umrlih od kuge a među njima i njegove Marije.





Kad je složio drva ušao je u crkvicu i na uljanici upalio komad borovine.Potpalio je naslaganu hrpu drva, popeo se na vrh lomače i izgorio.
Neki pustinjak iz obližnje kolibe promislio je – Mora da je bio veliki griješnik kad tako skončava život.
Pustinjak je šaptao molitve dok se pjesma umirućeg Marina pretvarala u bolne krikove.