Pripadan tebi

LEONIS

U palači pokraj samostana Svetog Petra živio je mlad i lijep plemić Marko Leonis. U ženski samostan na nauk je često dolazila Mara, kći bačvara Ivana. Do samostana bi je uvijek pratio brat Jakov.
Kad je Leonis ugledao Maru poželio je za sebe pa djevojka više nije dolazila u samostan. Jedne večeri kad je djevojka dolazila sa vode Marko ju je oteo uz pomoć svojih ljudi.





Ni roditelji ni brat nisu znali gdje je Mara ali se ubrzo počelo govorkat da se nalazi zatočena u palači Marka Leonisa. Zasljepljen očajem i mržnjom brat je pokušao uči u palaču ali mu sluge nisu dozvolile.
Marko je Maru držao zatočenu i stalno tražio njenu ljubav. Kad je video da ga ona mrzi i ne pristaje na njegove želje dao ju je živu zazidati. Mara je radije prihvatila smrt nego da bude Markova ljubavnica.





Jakov je mrzio Marka i želio mu se osvetit ali ovaj je bio pažljiv i uvijek je izlazio u pratnji velikog broja slugu.
Međutim, Jakov se sprijateljio sa jednim od slugu, plaćao mu piće u krčmi i jednog dana u pijanstvu mu je otkrio tajnu. Jakov je sve rekao majci i ocu i smišljao osvetu.





Jedne olujne noći Jakov se šuljao ispod prozora Leonisove palače gdje ga je čekao sluga plemića Marka i pustio u potkrovlje palače. Tu je Jakov ostavio goruču baklju i izašao. Nakon nekog vremena iz palače su se čuli povici i pucketanje. Jakov je promatrao cijeli prizor. Vjetar je raspirivao vatru koja je osvjetljavala prostor oko samostana. Ljudi su uzalud nosili vodu i pokušali zgasiti vatru u Leonisovoj palači. U požaru je stradao i Marko. Jakovu je bilo drago iako je znao šta ga čeka.





Vrlo brzo saznalo se da je Jakov podmetnuo vatru da osveti sestru. Po gradskom statutu bio je osuđen na lomaču.
Lomača je bila podignuta ispred crkve Svetog Mihovila. Jakov je mirno izašao i izgorio u plamenu.