BONACA
BONACA
Bonaca ka u bocun.
Rascirija se zvizdan na gradele lita.
Smanta se cipres usrid izgorene trave,
a masline po škrapama i kaduja
piju svoju krv.
Umuka je jablan.
Cesta ne vodi nidir.
U Foši more drimje ka u caklenoj boci
u kojoj se lešaje patakun sunca.
Omarina pritisla zaboje i stine,
arija i pasi pridišu. Ni zeru bave.
Jedini se cini cut
od lišane madreperle cvrcak sumanut:
Brzon smokve – brzon grozje
brzon smokve – brzon grozje.
Bonaca ka uje.
Mirko Slade Šilović
|