Pripadan tebi

MORSKI PUŽ

Prvi proljetni, sunčani dani upere svoje zrake kroz ponistre pa tako vidite po kući i ono šta ne triba.
Ležin tako na dvosjedu, sva štufa jerbo ne mogu nikako vratit svoj dobar glas.
Ma drag je meni i ovaj moj loš. A još draži mojin ćerkama…. jer ne mogu puno govorit!
I tako, pod sunčevin sjajen u regalu se vidi prašina pa triba to malo i pobrisat.
Regal ka regal.
Svugdi isto.








Obično se po regalima stavlja kristal. Ni kod mene nije iznimka. Ima kristala, ali ima i običnog stakla. Šta se mene tiče čak i vrijednijeg od onog kristala. Ali o tome staklu možda nekom drugom prilikom.
A možda i ne. Ustvari, to staklo vam spada u prošli post. Sitnice koje su bliske srcu, nemaju umjetničku vrijednost. Ali imaju onu vrijednost za srce i dušu.








Osim tog stakla kod mene, kao vjerovatno kod svake dalmatinske obitelji, s jedne i druge strane ribarskih korijena, u regalu kao ukras stoje školjke i puževi.
A meni je baš zaoko zapeja ovi puž.
Puž bačvaš.











Možda ne bi bilo loše napisat koju rič o njemu. Znan da neće bit neki turbo ekskluzivan post, ali nema veze.





Dakle, ovako.
Puž bačvaš je grabežljivac i živi na mekanim pjeskovitim ili muljevitim dnima. Kućica mu je bačvastog oblika i dosta krhka. U davna vremena služio je kao posuda za ulje. U duljinu može narasti do 30 cm, pa je bačvaš jedan od najvećih puževa Jadrana. Hrani se bodljikašima i drugim mekušcima. Izlučuje sumpornu kiselinu kojom ubije plijen. Atraktivnog je izgleda pa se često skuplja i izlovljava za suvenir.








Često se nađe u mrižama i zbog krhkosti mu nastrada kućica. Pa tako i ovaj moj najveći puž ima bužu. Ali zato san uspila slikat unutrašnjost.








Od 1994. god zakonom je zaštičen.
I da sad ne bi bilo zabune…. ovi pužići u vlasništvu su obitelji nekih dvadeset, dvaestpet godina godina. Možda koja i više.