CICINDRA
Pošto su me pritekli sa šipkon evo par sličica cicindre. Neobična, zaboravljena voćka! Ne samo zaboravljena, naša dica i ne znaju šta je to! Na cili trogirski pazar nać ćete je samo na jedno misto. Za sve koji ne poznaju ovo voće, ajmo lagano upoznavanje sa cicindron, žižulon, čičimkom!
Voćka vodi podrijetlo iz Kine, Indije, Sirije gdje je poznata kao kineska datulja. Kod nas se nekad puno više uzgajala, danas uglavnom u šibenskom kraju, Skradinu.
Stablo cicindre je manje drvo sa trnjem po granama, sitnih, ovalno izduženih i zašiljenih na oba kraja.
Čak bi rekla da podsjeća na draču.
Plodovi su jajoliki ili okrugli i mesnati u početku zeleni a u doba zriobe tamnosmeđi i crveni.
Po okusu su slatkolimunkasti, hrskavi. Krajnji okus daje na okus sušene jabuke. Najbolje su friško ubrane, bogate su C vitaminom, odlične za probavu i sniženje tlaka. Može se praviti marmelada, kompot, rakija.. Interesantno je da voćka ne traži nikakvu zaštitu jer nije podložna štetnicima a ni biljnim bolestima stabla, lista i ploda. Traži minimalnu njegu i malo vode u ljetnim misecima. Može podnit škrto tlo, vrlo niske zimske ( -25°C ) I vrlo visoke ljetne temperature. Ima dekorativnu krošnju koja može poslužit kao sjenica.
Sadnice je teško nać po rasadnicima kod nas, ali koga zanima ima u Skradinu. Cijena sadnice je sto kuna. Malo je skupa, razlog je šta se teško uzgoji iz simena, a mladice oko stabla pušta svake dvi-tri godine. A uz kupnju možete kušat i rakiju od cicindre! Lipo miriše, na mirisu je stala moja degustacija! A iz provjerenih izvora javljan da je dobra i da je više piće za žene!!!
E, pitala san i kako se pravi!
Jednostavno….. cicindre se stave u rakiju, bez cukra, prezime i onda se procidi. Šta duže stoje boja rakije je tamnija!!!!
|