Evo kako se raspravljalo u drugom stoljeću poslije Krista.
U svojim „Istinitim raspravama“ (Il discorso vero), Celso kaže...
„Pustimo sad ono što se o Isusovim kazivanjima uistinu može prigovoriti, i pokušajmo ga promotriti kao istinskoga poslanika,, i pitajmo se, jeli on bio jedini koji je sišao tu dolje? Jer, ako kršćani ustraju da je bio jedini, tu ih se može uhvatiti u laži i kontradikciji,, jer ti isti kršćani tvrde da su došli mnogi drugi , pa čak i u grupama od 60 i 70 odjednom. I na njegovom grobu vidješe još 2 poslanika, jer „sin božji“ nije mogao sam pomaknuti kamen, već je trebao pomoć, jedan drugi se ukazao stolaru u vezi Marijine trudnoće, a jedan treći da bi pobjegli u Egipat“.
Ali pustimo Celsa koji je ionako bio heretik, i promotrimo što kaže Justin mučenik.
Sveti Justin mučenik (Flavia Neapolis, 100. – Rim, 165.), Katolička Crkva ga slavi kao sveca, mučenika i ubraja ga među Crkvene Oce.
Justin piše Rimskome Caru Antoninu Piu, (Antoninus Pius, rimski car od 138. do smrti 161. i četvrti iz perioda Pet dobrih careva. Adoptivni sin cara Hadrijana.) u nadi da se zaustave progoni protiv kršćana.
„Gledajte da onaj kojeg mi obožavamo je jednak vašim,, vi sami znate o koliko Zeusove djece pišu pisci koje obožavate, Hermes Trismegistus, Dioniz, Heraklo. I to što nam prigovarate da je razapet (razapinjanje na križ je bila smrtna kazna za ustanak protiv rimske države), pa i to je zajedničko mnogim vašim nabrojanim“.
Dakle dok heretik Celso kaže da ih je bilo puno, Justin mučenik kaže Rimljanima, naš je kao i vaši Zeusovi sinovi...
Jer tako se raspravljalo u intelektualnim krugovima drugog stolječa, dok su spoznaje i sječanja na minule događaje još bila svježa.