Ne volim dan,
noć ima svoju
tajnu moć,
njene tamne oči
gledaju me pitomo i hladno
ne propušta ni jedan
treptaj mog oka,
gleda me kad se okrenem
pa te pomilujem s boka,
karikirano se propušta
kroz moje prste do kose
i te duboke tamne oči njene
u tajne me nose,
da se osjetim prazno i čudno,
zaboravljeno i bludno.
napisano: 11.01.2016. u 18.30h
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: VRATI MI MOJ SAN I SEBE
U noći, dok sjaju nam zvijezde
u snovima ljubav je sa nama,
gleda te očima duše,
a tebe je prekrila tama.
Ja ne znam što da ti kažem
kad zvjezda me moja probudi,
prazan je jastuk od suza
samoću tuga mi nudi.
Bez tebe sve je prazno i čudno,
osjećam se zaboravljeno i ludo
u noćima dozivam zvjezde,
da vrate mi moj san i tebe.
moja pjesma je iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM" i
zajedničke zbirke
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8100-30-7 (Kamen nije sam) i ISBN 978-953-48599-0-2 (Eho poezije) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.