ponedjeljak, 30.04.2007.
Ubojica sladoleda,lizalica,bombona i alkoholnih pića.
|
Znam se nekada probuditi sa psihotičnim osmijehom i mišlju E DANAS JE DAN PREJEBEN.
I uvijek ga netko sjebe. Hvala vam ljudi. Niste nimalo kolegijalni,stvarno ste pičke. Ja sam jebeni pacifist. Ja sam miroljubna osobica,koja sa sobom uvijek ima svoje retro naočale,osmijeh na licu i pokoju litricu alkohola. No sve u svemu,nemam namjeru nikoga uvrijediti,izvršiti napad na nekoga bezveze. Ja ne mrzim nikoga. Ali te osobe koje ja obilježavam sa "nitko" mrze mene. Iz posve infantilnih razloga. "Drukčija si" E pa hvala. Moja mišljenja se ne podudaraju s vašima,moj svijet nije isti kao vaš,ja vidim u bojama. Ja sam optimist. Reko-ostavi pesimizam za gora vremena. Živjet ću samo jednom jel da? Po budistima i hinduistima ne baš. Ali po meni,živim samo jednom. Trudim proživjeti svaki trenutak na najbolji mogući način. Zaslužujem to zar ne? Svatko je zaslužio biti sretan u životu. Svatko je zaslužio imati nekoga uz sebe tko čini male stvari velikima. Svatko je zaslužio imati onaj sjaj u očima,osmijeh na licu. Ma ja sam sretna. Ja imam par osoba koje čine male stvari velikima. Ja imam taj sjaj u očima i osmijeh na licu. Mogu reći da volim život... Volim ljude oko sebe. Nemam razloga za mržnju. Što meni znači mrziti nekoga? Samo se živciram bezveze. *dovršit ću* |
nedjelja, 29.04.2007.
To je tako kad se čovjek u životu razočara
|
Znaš kad sjediš u parku na ljuljački,s najboljom prijateljicom,i pričaš s njom o nekim stvarima s kojima se četrdesetogodišnjaci ne zamaraju?
Znaš kada ti glavom prolaze misli koje nisu mučile Sartrea,i kada su ti oči suzne od bijesa? Lijepo za tebe što ne znaš. Ali ja znam. Shvatila sam previše stvari,u malo godina svojeg života. I žao mi je. Žao mi je što sam prestala vjerovati ljudima. Žao mi je što su ljudi takve pičke postali. Žao mi je što se ljudi pretvaraju da su nešto što nikad nisu,niti će ikada biti. novi korak prema ponoru pucaju moje granice dolaze drugovi da odu po mene da odemo do birtije al ne znaju ne nešto sam loše i nešto me problemi troše boli me glava od silnoga jada i onda novi dan korak naprijed nazad dva dolaze drugovi da dignu me sa tla al ne znaju da nešto muči me i ne znaju ne nešto sam loše i nešto me problemi troše boli me glava od silnoga jada Muče me razna pitanja,na koja ne znam odgovore... Treba li to tako biti? Žele li svi uistinu biti sretni?Ma svi ljudi žele biti sretni,ali ih se neznatan broj trudi postići tu sreću. Jesam li se ja izgubila? Jesam li dala ljudima da me pregaze? Da pregaze mene,moje stavove i moju sreću? Je li uistinu sve tako sjebano? Mogu li ikome vjerovati? Zašto sam svima tako dobra kao osoba? prošao sam škole i vidio sam svijeta al u ovoj državi za mene nema mjesta jebeš ti diplomu, sve pohvale i nagrade kad ja iznova u red na burzu vraćam se gutaju me hodnici od vrata do vrata gubim se u roju skupih odjela i kravata i molim samo za minutu pozornosti da svijetu pokažem svoje sposobnosti i bacam se na koljena ljubim noge drugima i svima su oči pune sjaja al čim se okrenem dobim u jaja al opet novi zid, novo slijepo crijevo zar me nitko ne vidi, jel mi prozirno tijelo no napokon se pruža jedinstvena prilika -mali odi po ćevape s puno luka- sve samo da me proguta zvijer globalnog sistema koji za male i slabe milosti nema fajl u kompjuteru, brojka na papiru zgazi ih, pljuni ih i pođi u miru i bacam se na koljena ljubim noge drugima i svima su oči pune sjaja al čim se okrenem dobim u jaja no drži me želja i pokoja lažna nada mora i meni osvanuti nekada Ma ja sam kurac od ovce. Ja sam glupa. Ja se uništavam svakodnevno. Ja sam bipolarna osoba. Ja sam kreten. Ja sam psihodelična. Ja sam neurotična. Ja sam alkoholičar. Ja sam PROPALITET. Padam svaki dan sve dublje u svoja razmišljanja. Ma gubim se. Gubim ono svoje ja čime sam se tako jebeno ponosila. Gubim prijatelje,ili oni gube mene? kao rotor vrti se život moj uvijek ista pitanja al ne mogu da promijenim smjer svog kretanja i kada god da pokušam iz tog kruga izaći uvijek mene neki vrag natrag njemu privlači ali ja ne želim biti onaj koji odlazi jer ja sam mogao biti sve što poželim dok se ruše svjetovi ja ne želim odrasti i biti netko drugi postat netko tako veliki i dok se trudim sad ne plakati pokušavam ustati ooo ne želim gledati Hodam praznim ulicama. Sama. Naravno. Cigareta u ruci,i psihotičan osmijeh na licu. Ali oči odaju tugu. Oči odaju da ja nisam u redu. Smijem se,a iznutra me nešto proždire. Kao virus u kompjutoru. Odlazi mi procesor. Sive ćelije pucaju... Ostajem sama ha? Ma ne ostajem. Tu će uvijek biti moje drugo ja koje će me voljeti,i prihvaćati takvu kakva jesam. Glupa. Ma jebem ti život i ljude koji su hrpa netolerantnosti i iskompleksiranosti na istom mjestu. Jebem ti ljude koji me ne znaju,a analiziraju me kao bijelog miša. U kurac. Ja sam samo dijete zarobljeno u ovom tijelu. Želim biti maslačak... Da se rasprsnem kad puhne vjetar. |Egzistencijalizam za vrijeme popodnevne kave| Ma.ne komentirajte. ovo je tu samo da ispušem frustracije koje se nakupljaju u meni. bit ću ja u redu. opet ona stara,šarena,nasmijana...  |
nedjelja, 22.04.2007.
Je li to ono kad se klackaš i padneš na pod i smiješ se k'o debil pa ostaneš bez zraka?Je?A ONDA ZNAM!
|
Monodrama ili?
E pa da!Lijepo je biti glup.*govori iz iskustva* Lijepo je,ma jebote,vjeruj mi je. Lijepo je,ponovno imati tri godine.Ali...ovaj puta mentalno. Ja sam jednostavno Ana Karenjina u martama,poderanim trapericama,sa oxymoron majicom. I pola ćelave glave,dakako. Imam visok prag tolerancije na alkohol,i ljudsku glupost. Pušim Plavi Walter,i smješkam se kao da je sve u redu. Ma ja ću se nasmijati,dići srednji prst u zrak i reći ODJEBI sa savršeno odglumljenim osmijehom,sa savršeno lošom izlikom da se ponašam djetinjasto. PSP.To je moja bolest.PetarPanSindrom. Ne želim odrasti,ja se bojim svoje sjene. Rim nije izgrađen u jednom danu,rekli su jel? Ma lažu.Oni su tada bili superheroji,oni su ga izgradili u jednom danu,nemojte mi lagati. Shvatila sam nedavno da si ne mogu pomoći. Nekontroliran smijeh,nekontrolirani ispadi agresivnosti prema gumici za brisanje,nekontrolirano padanje u zaborav.Kao. Često se uhvatim kako razgovaram sama sa sobom.U mislima. Često shvatim da ogledalo ne prikazuje mene. Koji kurac moja pojava nekome znači? Ma ja sam treš vila,ja svijetlim u mraku,ja sam potomak kružnouste. Ma imam fobiju od okretnih vrata,rađe idem stepenicama nego proći kroz okretna vrata. Ja sam sociopat. Bojim se ljudi koje ne poznajem. |
četvrtak, 19.04.2007.
E.Što je to "LJUBAV" o kojoj svi pričaju?
|
Ja ne znam.
Ne želim znati zapravo. Pobogu! citirat ću Njeca S 15 čini ti se da možeš promijenit' svijet. K vragu.Jebeno istinito. Makar ja počinjem shvaćati da je to nemoguće. Ali ja ga ne želim mijenjati. Jer,uvijek će me netko popljuvati do nenormalnih granica,kao što doživljavam svaki dan. Bez ambicija,bez snova..Ne možeš biti svoj. Bez svojih razmišljanja,bez svojeg načina hoda,govora,oblačenja...Ma ti nisi svoj. Evo moji snovi,i ambicije... Želim svijetliti u mraku.Ne znam kako ću to postići,ali hoću. Želim naučiti voziti viličara.To je moguće,i to ću postići. Želim otići u Tokyo i tamo mrcvariti male Japance.A otić ću.Jednom. Želim koalu kao kućnog ljubimca.I nazvati ga Bob. Želim da mi Fifi dođe na rođendan.A oće zvat ću ja onaj broj stošezdesetpetmilijardisedamstoosamdesetmilijunadevetstošezdesetitritisućedvjestosedamdeset puta. Želim upoznati Mr.Savršenog koji nije Mr.Savršeni.Svaki lonac ima svoj poklopac right? Želim...ma želim proći razred. |
ponedjeljak, 16.04.2007.
"A da vam budem iskren nije mi ništa,osim što možda imam dva prišta"
|
E pa mene ne muči apsolutno ništa.
Samo ono,znaš,probudim se usred noći misleći da sam zakasnila u školu,jel? A znaš,dijete sam. Dižem se u 7 samo da bih odgledala Fifi,popila šalicu čokoladnog mlijeka,i vratila se natrag u krevet. Imam na VHS-u snimljene old school crtiće koje pregledavam svakodnevno,kad imam vremena. Nije lako kad te vole Nije lako I kad si zabavan/smiješan Umoran/bijesan A znaš ja osjećam. Majke mi,ja osjećam. Onu toplinu kad me pogledaš i nasmiješ se jel? Osjećam da me boli kad se opalim glavom o štok. Osjećam da će se moja mama derati na mene jer opet sam zaspala na dvosjedu u odvratno blatnjavim tenisicama. A mrzim onaj osjećaj kad te boli a nigdje ne vidiš posjekotinu. Hajde kreni sa mnom Glupa djevojčice Puštat ćemo vjetar I šlagirat se Kreni dolje Kreni dolje Ma hajde ne živciraj se. Ne plači. Nije to vrijedno. Nije on vrijedan da tvoje oči gube sjaj. Nije on vrijedan tvojih suza. Shvaćaš,ti si prelijepa. Tvoj osmijeh je nešto najvažnije na svijetu. Ali tko sam ja da tu pametujem? Ja sam samo dijete. Sa zvjezdicama u očima. Koliko si puta plakao Glavu u zemlju zabijao Koliko je puta molio Njoj je bilo svejedno Znaš,moja životna priča je odvratno dugačka. Mogu pričati satima,danima o svom životu. A nekako sam umorna,izgubljena. Znaš,a pa prošla sam svašta... Pitaš se,kako sam tako sretna uza sva ta sranja? Naučiš se ne živcirati oko sitnica. Imaš tri-četiri prijatelja koji te znaju,koji te vole baš onakvu kakva jesi... Shvaćaš? Što mi vrijedi gomila lica nepovezanih imenima,koji me znaju kao "E ona šarena"? Pa valjda ne sumnjaš Sagradit ćemo puno nebodera Ne ti ne sanjaš To mogu samo ruke proletera E ali ja mogu to. Mogu biti tako svoja. Mogu biti tvoj unutarnji neprijatelj. Shvaćaš? Ali ne želim biti ničiji neprijatelj. Ja žarko želim pandu. Pravu.Veliku.Mekanu. Ali to su puste želje. Svoje ambicije...Ne ne želim ih ostaviti. Volim svoje ambicije,makar su neostvarive. Želim biti disko kraljica. Želim imati pandu. Želim letjeti. Želim se udati za Supermena. Ne...ne onog Supermena. Za mene je Supermen... Netko tko je iskreno sretan,tko će biti moj svake subote i nedjelje. Netko tko me neće sputavati,netko tko će me znati. Netko tko će biti iskren prema meni. Ma joj. Dosta. Udaraš nisko Discofrend Dajem ti kvisko Moj si Discofrend Ipak imam mozak. Ipak imam bijes. I ako imam ponos... Ma gotovo. ¤¤¤Miss.Čmi¤¤¤ Ma ne znaš |x| |
petak, 13.04.2007.
Želim biti tvoje žuto kada je baš sve oko tebe sivo.
|
A stvarno sve što želim je da ti budeš sretan.
Da se smiješ. Jer tako si prokleto sladak kad se smiješ. E i da.Oči mi sjaje kada pričam o njemu. Ajmoreć izgleda kao da imam šljokice u očima. Ali ne mogu se suzdržati,a želim. A vidim zvjezdice.I dugu. I vidim sebe kako se smijem. Ne znam je li u pravilima napisano da je dopušteno smijati se u ozbiljnim situacijama,ali u biti,boli me briga. Želim se zauvijek smijati i baš me briga što će mi lice biti ukočeno. VOLIM taj osjećaj sreće. Volim kad se smijem i kad mi se vide zubi. I volim se smijati na sav glas da ljudi znaju da postoji sreća. Nije sve jebeno sivo. Zašto svi vide sivo? Ja bi da svi gledaju u bojama. Svatko različito. Rozo. Žuto. Zeleno. Plavo. Ljubičasto. Narančasto. Crveno. U nijansama. Jel.Ko ja?   |
srijeda, 04.04.2007.
To što sam kontradiktorna ne čini me lošom osobom jel?
|
Volim sebe i volim život.Moglo bi se reći da sam hedonist.
Volim živjeti,i to me čini pizdom jel? I mrzim činjenicu da ja ne mogu poletjeti.Onda čemu Supermen i Betmen kad mi samo nabijaju komplekse jer oni MOGU letjeti.Mrzim ih. Dragi Striček Mraz. Nema veze što je sredina godine,ali ja ti pišem pismo. Želim par stvari,zato si ti tu jel? E pa ovako. Hoću novi fotoaparat.I to Canon. Hoću doživotnu zalihu pive.I to Ožujsko.A može i Erdinger ako nisi u prevelikom minusu. I hoću krila.Da mogu letjeti. Hoću dječje naočale sa zvjezdicama. Hoću svijetliti u mraku tako da me auti vide kada prolazim. I hoću romobil.Onaj sa onom trubicom-ko Po iz teletabisa. I da,hoću mir u svijetu. Ako mi to ne ispuniš fakat si pizda. Glupi Poni dankešun i da.sviđa mi se slika. smijem se. i kontradiktorna sam. i to sam ja.da. majke mi. velika je slika znam. namjerno je. volim se tu.  ¤¤¤Čestitke Abergazu na uspješno snimljenom demo albumu koji je odLično prihvaćen od mene,mojeg drugog ja,Sebastijana,moje mame i ostale perspektivne mladeži¤¤¤ ¤¤¤Sretan vam Uskrs vama koji slavite jel,nečem vam moć čestitat,u Istanbulu sam jel?¤¤¤ ¤¤¤Do nedjelje me nema fanovi moji,ne očajavajte jel ^^¤¤¤ ¤¤¤Ak bi neko razglednicu...kontaktirajte me na you.people.scare.me@hotmail.com do četvrtka do 13:30 jel?¤¤¤ ¤¤¤Pusa Koke¤¤¤ ja sam ofišl abergaz grupi jel. i sviđa mi se to |
ponedjeljak, 02.04.2007.
Egotripovi.Egzistencijalizam.i male stvari.jesu?
|
Humanizam kao egzistencijalizam. Jean Paul Sartre Kad stojim uz prozor,i bezvoljno gledam kroz prozor,jer naprosto,ne da mi se sjesti za stol,uzeti neku knjigu u ruke i koncentrirati se na nešto što bi kao trebalo biti naučeno,ponekad mi se čini da apsolutno ništa nema smisla.No,to mene ne obezhrabruje.Znam da sam baš tu,iz nekih razloga koji su trenutno,meni apsolutno neshvatljivi.Ja volim biti sretna.Volim se smijati.Volim biti ono što jesam. Hodajuća psihodelija.Volim nasmijavati ljude,makar to bilo nenamjerno,izazvano mojom pojavom. Makar to bilo onda kada paradiram kao oksimoron u kariranim hlačama,martama,i onim dječjim vila štapićem.Ili onda kada ne želim biti smješna,ali moj rajfić sa ticalima zaustavlja svaku pomisao na to da me se shvati ozbiljno,čak iako govorim o netoleranciji prema drugima,sama se počnem smijati,jer to nisam ja ako se ne smijem. Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet - i definira sebe kasnije Citiram Sartrea.Pijem kavu.Imam cigaretu u ruci.Služim se pametnim riječima poput egzistencija,infantilno,indolentno,alarmantno,iritantno. Zašto? Jer sam jebeno KONTROVERZNA. I idem u Gimnaziju. I odrastam,jel. [×] Doviđenja. . |
