The ČMI kid.The ofišl Abergaz grupij.I naravno drama queen

ponedjeljak, 02.04.2007.

Egotripovi.Egzistencijalizam.i male stvari.jesu?

Humanizam kao egzistencijalizam.
Jean Paul Sartre


Kad stojim uz prozor,i bezvoljno gledam kroz prozor,jer naprosto,ne da mi se sjesti za stol,uzeti neku knjigu u ruke i koncentrirati se na nešto što bi kao trebalo biti naučeno,ponekad mi se čini da apsolutno ništa nema smisla.No,to mene ne obezhrabruje.Znam da sam baš tu,iz nekih razloga koji su trenutno,meni apsolutno neshvatljivi.Ja volim biti sretna.Volim se smijati.Volim biti ono što jesam.
Hodajuća psihodelija.Volim nasmijavati ljude,makar to bilo nenamjerno,izazvano mojom pojavom.
Makar to bilo onda kada paradiram kao oksimoron u kariranim hlačama,martama,i onim dječjim vila štapićem.Ili onda kada ne želim biti smješna,ali moj rajfić sa ticalima zaustavlja svaku pomisao na to da me se shvati ozbiljno,čak iako govorim o netoleranciji prema drugima,sama se počnem smijati,jer to nisam ja ako se ne smijem.

Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet - i definira sebe kasnije

Citiram Sartrea.Pijem kavu.Imam cigaretu u ruci.Služim se pametnim riječima poput egzistencija,infantilno,indolentno,alarmantno,iritantno.
Zašto?
Jer sam jebeno KONTROVERZNA.
I idem u Gimnaziju.
I odrastam,jel.
[×]
Doviđenja.


.
- 17:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>