Marketing
To je tako kad se čovjek u životu razočara
Znaš kad sjediš u parku na ljuljački,s najboljom prijateljicom,i pričaš s njom o nekim stvarima s kojima se četrdesetogodišnjaci ne zamaraju?
Znaš kada ti glavom prolaze misli koje nisu mučile Sartrea,i kada su ti oči suzne od bijesa?
Lijepo za tebe što ne znaš.
Ali ja znam.
Shvatila sam previše stvari,u malo godina svojeg života.
I žao mi je.
Žao mi je što sam prestala vjerovati ljudima.
Žao mi je što su ljudi takve pičke postali.
Žao mi je što se ljudi pretvaraju da su nešto što nikad nisu,niti će ikada biti.
novi korak prema ponoru
pucaju moje granice
dolaze drugovi da odu po mene
da odemo do birtije
al ne znaju ne
nešto sam loše i nešto me problemi troše
boli me glava od silnoga jada
i onda novi dan
korak naprijed nazad dva
dolaze drugovi da dignu me sa tla
al ne znaju da nešto muči me
i ne znaju ne
nešto sam loše i nešto me problemi troše
boli me glava od silnoga jada
pucaju moje granice
dolaze drugovi da odu po mene
da odemo do birtije
al ne znaju ne
nešto sam loše i nešto me problemi troše
boli me glava od silnoga jada
i onda novi dan
korak naprijed nazad dva
dolaze drugovi da dignu me sa tla
al ne znaju da nešto muči me
i ne znaju ne
nešto sam loše i nešto me problemi troše
boli me glava od silnoga jada
Muče me razna pitanja,na koja ne znam odgovore...
Treba li to tako biti?
Žele li svi uistinu biti sretni?Ma svi ljudi žele biti sretni,ali ih se neznatan broj trudi postići tu sreću.
Jesam li se ja izgubila?
Jesam li dala ljudima da me pregaze?
Da pregaze mene,moje stavove i moju sreću?
Je li uistinu sve tako sjebano?
Mogu li ikome vjerovati?
Zašto sam svima tako dobra kao osoba?
prošao sam škole i vidio sam svijeta
al u ovoj državi za mene nema mjesta
jebeš ti diplomu, sve pohvale i nagrade
kad ja iznova u red na burzu vraćam se
gutaju me hodnici od vrata do vrata
gubim se u roju skupih odjela i kravata
i molim samo za minutu pozornosti
da svijetu pokažem svoje sposobnosti
i bacam se na koljena
ljubim noge drugima
i svima su oči pune sjaja
al čim se okrenem dobim u jaja
al opet novi zid, novo slijepo crijevo
zar me nitko ne vidi, jel mi prozirno tijelo
no napokon se pruža jedinstvena prilika
-mali odi po ćevape s puno luka-
sve samo da me proguta zvijer globalnog sistema
koji za male i slabe milosti nema
fajl u kompjuteru, brojka na papiru
zgazi ih, pljuni ih i pođi u miru
i bacam se na koljena
ljubim noge drugima
i svima su oči pune sjaja
al čim se okrenem dobim u jaja
no drži me želja i pokoja lažna nada
mora i meni osvanuti nekada
al u ovoj državi za mene nema mjesta
jebeš ti diplomu, sve pohvale i nagrade
kad ja iznova u red na burzu vraćam se
gutaju me hodnici od vrata do vrata
gubim se u roju skupih odjela i kravata
i molim samo za minutu pozornosti
da svijetu pokažem svoje sposobnosti
i bacam se na koljena
ljubim noge drugima
i svima su oči pune sjaja
al čim se okrenem dobim u jaja
al opet novi zid, novo slijepo crijevo
zar me nitko ne vidi, jel mi prozirno tijelo
no napokon se pruža jedinstvena prilika
-mali odi po ćevape s puno luka-
sve samo da me proguta zvijer globalnog sistema
koji za male i slabe milosti nema
fajl u kompjuteru, brojka na papiru
zgazi ih, pljuni ih i pođi u miru
i bacam se na koljena
ljubim noge drugima
i svima su oči pune sjaja
al čim se okrenem dobim u jaja
no drži me želja i pokoja lažna nada
mora i meni osvanuti nekada
Ma ja sam kurac od ovce.
Ja sam glupa.
Ja se uništavam svakodnevno.
Ja sam bipolarna osoba.
Ja sam kreten.
Ja sam psihodelična.
Ja sam neurotična.
Ja sam alkoholičar.
Ja sam PROPALITET.
Padam svaki dan sve dublje u svoja razmišljanja.
Ma gubim se.
Gubim ono svoje ja čime sam se tako jebeno ponosila.
Gubim prijatelje,ili oni gube mene?
kao rotor vrti se život moj
uvijek ista pitanja
al ne mogu da promijenim smjer svog kretanja
i kada god da pokušam
iz tog kruga izaći
uvijek mene neki vrag
natrag njemu privlači
ali ja
ne želim biti onaj koji odlazi
jer ja
sam mogao biti sve što poželim
dok se ruše svjetovi
ja ne želim odrasti
i biti netko drugi
postat netko tako veliki
i dok se trudim sad ne plakati
pokušavam ustati
ooo ne želim gledati
uvijek ista pitanja
al ne mogu da promijenim smjer svog kretanja
i kada god da pokušam
iz tog kruga izaći
uvijek mene neki vrag
natrag njemu privlači
ali ja
ne želim biti onaj koji odlazi
jer ja
sam mogao biti sve što poželim
dok se ruše svjetovi
ja ne želim odrasti
i biti netko drugi
postat netko tako veliki
i dok se trudim sad ne plakati
pokušavam ustati
ooo ne želim gledati
Hodam praznim ulicama.
Sama.
Naravno.
Cigareta u ruci,i psihotičan osmijeh na licu.
Ali oči odaju tugu.
Oči odaju da ja nisam u redu.
Smijem se,a iznutra me nešto proždire.
Kao virus u kompjutoru.
Odlazi mi procesor.
Sive ćelije pucaju...
Ostajem sama ha?
Ma ne ostajem.
Tu će uvijek biti moje drugo ja koje će me voljeti,i prihvaćati takvu kakva jesam.
Glupa.
Ma jebem ti život i ljude koji su hrpa netolerantnosti i iskompleksiranosti na istom mjestu.
Jebem ti ljude koji me ne znaju,a analiziraju me kao bijelog miša.
U kurac.
Ja sam samo dijete zarobljeno u ovom tijelu.
Želim biti maslačak...
Da se rasprsnem kad puhne vjetar.
|Egzistencijalizam za vrijeme popodnevne kave|
Ma.ne komentirajte.
ovo je tu samo da ispušem frustracije koje se nakupljaju u meni.
bit ću ja u redu.
opet ona stara,šarena,nasmijana...
Post je objavljen 29.04.2007. u 15:34 sati.