| < | kolovoz, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Kada prošećem mislima, i uhvatim sebe u njima kao tvorbi tih misli, vidim kako sve postoji u odnosima. Zaključim kako sve je relativno. Vidim dva predmeta. Razlike su među njima. Postoji predmet jedan… postoji predmet drugi … postoje time i razlike među njima.Gledam tako cijeli svijet i sve je tako. Primjetih i sebe. Uočih kako odnos moje prema svakoj stvari daje misli o njima osnovom relacije među nama. Odnos je moj prema predmetu svakom u životu mom. Vidim tako kako svijet moj jest odnosom prema djelovima svijeta nekog stvarnoga. Tako nalazim sebe kao onoga koji promatra i sudi načinom svpjim. I bilo bi to možda i konačno, kao doseg viđenja, ali primjetih kako predmeti čine veće cjeline o kojima imam stav i viđenje. I kao da se šećem mislima slažući i razlažići. Pri tome imenujem cjeline nove riječima, pa i slikama o njima. Kao da se poigravam. Mogu li vidjeti izvan toga? Izvan relacija. Sudim o predmetu svakom relacijama sebe prema njemu. U svakom viđenju već je sjeme relativnosti. Nemir misli mojih kao da ulazi u sve što vidim. Kako da tako išta postoji po sebi? Na ovaj način meni postoji po meni! Ja kao da stvaram svijet relativnosti. Da, ali svoj. Pogled, misao, osjećaji … sve jest u odnosu. I pitam se sada, kada mi je to jasno; kada shvatio sam taj vid sudjelovanja svoga; što stvarno je, onako po sebi. Relatibno i ja postojim prema drugima i nisam ono što jesam, ni u njihovim, a ni u svojim mislima. A što stvarno jesam? Jesam li uopće ikako, a da nnisam u relaciji prema ikome? Može li išta biti tako. Kamen na primjer. Možda bi i mogao biti, ali sav preostali svijet se u njemu odražava, a taj stalno mijenja odnos svoj. Pa da li onda kamen postoji? Vidim ta stalna međusobna djelovanja. Kao da svi ulazimo u sve. Ma od kuda mi uopće misao da nešto jest, da nešto bude? Što sam si ja to umislio? Biti, a ne postojati ili postojati, a biti. Vauuuu, kako je interesantno to dokučiti. Misao se trudi i nailazi na vrijeme kao čimbenik odnosa. Zaleđeni odnosi isključe vrijeme i tada odnos ostaje nrepromjenjen, ali nikakova misao ne bi smijela to dotaknuti. Tako ne mogu ni misliti o tome, ali mogu misliti da ne mogu misliti, a ono jest meni nedokućivo, a i nikome koji jest u svijeta. Misao se vrti ko pas koji oko stupa svoj rep hvata. E, stani! Da ali rep taj vidim. Da, ali ne mogu ga uhvatiti. O misao moja, ti mi stvori sliku hvatanja i pokrenula si me. U svakom slučaju postoje zamisli koje vidjeti ne možemo. Postije li i nevidljive zamisli kao dio puta u tumačenju neviđenja? I uporno promatram taj rep svoj. Hm, stup! Pa, u što siguran mogu biti? Ma, eto me kako mislim. Čitavim nizovima misli mijenja se osjet moj. Zašto tako mislim i zašto tako sve misli moje? Jesam li ustvari ja taj koji ih pokrećem sam ili na nešto što poticajima tumačim. Dolaze poticaji od tamo negdje. Od kuda? Mogu li išta istinskom voljom svojom? Tko sam da bi mogao? Izgleda kao izlišnost takav slijed misli. Možda, ali to je put tražernja čistoće u postupcima svojim. Kako da ne gazim ičije? Ustrajno tražim, a sam potvrđujem sebi da ništa moje nije, a istovremeno poštujem vlasništva sviju koji kažu da su njihova. Izgleda kao apsurd. Tako mislim, a oni onako. Da ništa nije moje, je misao moja, a da je nešto vaše misao vaša. Je li uopće to misao moja? Ta onda ipak nešto jest moje. Ha, ha, ha, ma ni to nije moje. Nadošlo. Pa ni sva ova razmišljanja ovdje nisu. Nadošla su. Sve je to razloge neke imalo. Da, ali jest nešto što sve to pokreće. Možda nekoć u vječnosti, pa sve se tokom nekim prelijeva. U svemu tome i sav moj život takav i upravo takav. A ja kao da želim dokučiti. Pa, kako i zašto, kada sve ionako je u toku tome? Logika kao da ovdje puca i ostaje osjećaj zahvalnosti svemu. Neka mi oproste svi koje sam neugodno uznemirio na putevima njihovim. Lutamo, dragi moji. Mir Vama dragi moji u ljubavi koja život znači. I neka u relaciju ne stavljam zamišljeni pokretaj svega, jer time ću samo otklon postaviti. Jesmo pokretom iskonskim kroz ljubav što opstaje. Zaustavljam misao i ne opirem se svijetu puštajući protok života radujući se svakom i svakoj sitnici. U svemu je taj poticaj iskonski… Radošću i ljunavlju … :) |