| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Pišući uvijek se pitam kako drugi vide i shvaćiju napisano. Tako gledajući kao da se povrememo uhvatim u stanju kao da sam netko drugi. Šećući tako zapitam se tko sam? Čuo sam često kako karakteran čovjek ima svoje čvrste stavove. Ja nemam niti čvrsto stajališe. Možda stavovi i mogu biti čvrsti i bez stajališta? Kada se nekome obraćam, kao da postajem on. Nije bitno da budem u pravu, nrgo da me razumije. Tek tada možemo stvarati. Nije bitna pobjeda u borbi mišljenja, jer ta borba u mene i ne postoji. Bit je da idemo dalje, da naučimo, da shvatimo, da nekako vidimo što se to stvarno zbiva. Ta, cijeli svijet, i život u njemu, zasnovan je na istim pravilima istoga principa. Ipak i na način suprostavljanja stvorena je osnova poštivanja. Tako postoji i poštovanje drugoga. Sada se pitam, da kakovo je to poštovanje, kada mu mislima uđem pod kožu, kada nastojim ući u njegovu misao, kada nastojim osjetiti njegove osjećaje. Ta gdje je ljudima tu njihov svijet i njihova intima? Da, možda nije tako lijepo od mene. Stoga je dobro šutjeti i ne isticati se. Ne biti nikome od koristi i ne biti upotrebljavan. Jednostavno kao lađa ploviti morem života. Vidjeti i pomoći, ali onako bez imena. Korist ne mora biti dobra. Ona nosi najčešće atribute želja. Ta, sav svijet je dijelo jedinstva postojanja. Čemu onda da itko bude nositelj hvale. Tek radost života jest rezultat. Sve ostalo bilo bi hinjenje istine. Čudim se mnogima koji hvale svoje moći i pripisuju si zasluge. Kao da im duša pada u ponor, pa se hvataju svijetovnih priznanja. Zar im je to što jesu pod sumnjom? Dar je to i valja ga istinski poštivati, bez sumnje u bezvrijednost postojanja po svijesti o Istini. Nikakovi materijalni probici i osvajanja ne mogu biti nadonjestak. I opet pričam, vjerojatno mnogima nerazumljive stvari. Ovo mi je mjesto gdje dušom govorim. Ne prijatelju, nikakova krila nisu očekivana moja nagrada. Ne očekujem nagradu. Nju sam dobio životom i pitanje je u mene, kao i svakoga, da li to vidim? Da, darovana mi je svijest i po njoj jesam. Jesu i oni bezsvijesni, ali na onakav način. Ne, nikada nisam učinio veliko djelo. Nikada nisam polućio velike misli. Nikada nisam ostvario veliku pobjedu. Nikada nisam imao velike moći. Nikada nisam dokučio sviješću istinu i božanstvenost. Nikada ja! Osjećam tek da sam dobio neku meni čudesan dar; dar postojanja. Zar nije nevjerojatno biti istinski u beskraju vremena, prostora i mogućnosti. Možda je i to tek privid moje misli i gledanja? Ljudi znanjem nazivaju onaj dio njihova odnosa prema istini koje mogu iskazati i opisati i njime se služiti. To nije istina, to je zamišljeni odnos prema njoj. Znanost bilježi, pa tako možemo biti svijedoci razvoja našeg odnosa prema istini, naših promjena. Koji puta mi nekako teško pada beskompromisnost nekih kazivatelja, naročito u školstvu ili znanosti, koji poništavaju sve osim svojega viđenja. Prođu godine i njihovo gledanje biva oboreno. Bili su dio puta, mada toga nisu bili svijesni u vrijeme kazivanja. Nisam znanstvenik, ni čovjek od nauke, ni filozof, ni visoko obrazovan. Govorim o svom viđenju i znam da je ono dio puta. Puta, a kuda? Put uvijek nekuda vodi, ali da li k zamišljenom željenopm cilju? Jeste li se upitali kuda idete? U svijetu se, po njegovim zakonima, zbiva ono što je moguće. No, što mi od toga, i kako, vidimo? Da li naše viđenje štiti zornost ili i sami potičemo zamagljenja i izvitoperenja? Jesmo li svijesni da vidimo ono što stvarno jest ili tek dijelić istine, koji je još opterećen našim iskrivljenjima. Ako iskrivljujemo, možemo li uopče spoznati istinu? Da, to su mnoga pitanja… ali ne … to su poticaji . Možda jednoga dana dođe viđenje da se krivo gledalo i nastojalo. To ne bi trebao biti dan žalovanja, već dan radosti, jer konačno vidimo što radimo. No, možda kasnije i to bude viđeno sličnim svijetlom? Nova radost biti će svijedok puta istini. Mogao bi podosta pričati opisujući stanja duha na putu. Kao da vodi ovo materijalno putem istini. Njome živim i postojim, ali svijst promjenama nastoji sve to dovesti u stanje svijesne istine o istini. Tobom jesam i Tebi putujem istino. Ti si moj dom jedini. Hvala Tebi za osjet postojanja. Prijatelji dragi, ma taman i ne mislili i ne djelili misli i sličnosti njihove sa mojima, neka vam život radost bude. On je božanstveni dar i otvorite srca istini, jer tada ćete imati uvjet za čistoću i radost života. Sve vas volim i potičem na radost … :) |