| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Brojevi, slova i nofčeki, a di je tu čovek
- 13:35 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
E ljudi moji. Koja smo mi vrsta? Kakovi smo to? Jedinka sam u zajedništvu, ali imam viđenje. Mogu vidjeti i reči. Kažu da to je demokratski, a demokracija nam je u ovim vremenima neka svetinja. I kaže se, kako smo društvo prava i sloboda. Stanem i zamislim se: 'Što to slobode jesu?'Prije desetak dana stigne na adresu, gdje živim, pismo za ženu, što napustila je ognjište ovo prije više od tri godine. Za njom ostadoše i neki dugovi, koje ona vjerojatno nije mogla plaćati. I nije plaćala, pa ni mene kao njenoga jamca o tome obavjestila. Tako mi navališe, spoznajom toga, i poveći kamati. I bijehu to i dva kredita. Navedeno pismo stiže od 'Erste & Steiermärkische Bank d.d.'. Vidjeh na koga je naslovljeno i odložih ga na mjesto za takova pisma. Obavjestih sina, da mu je mama dobila neko pismo. Tako to ja njemu kažem, da joj on kaže, kada će se čuti s njom. Ja s njom nikakovih kontakata nemam već godinama. Zakopana je to prošlost. Nažalost, negdje se svijetovi vrte naopačke. U svezi pisma sam mislio, da joj banka vjerojatno šalje nekakvo stanje. Prošlo je oko tjedan dana kada stiže i drugo pismo od iste banke na isti naslov. Sada već nekako nemam mira. Očito je pitanje kredita koji ja plaćam i to mi se skida s plaće. Tehnički to samnom nema nikakove veze, jer ide automastki s plaće. Taj kredit dizala je ona u ona vremena kada je meni za ovo rekla: 'Samo potpiši. Sve će biti u redu.', zajedno sa susjedom prijateljicom, s kojom sada ja zajedno otplaćujem dugove, ali uzimanjem s moje plaće. Taj dug onda zajedno razdjelimo na pola. Sve je tu OK i problema nebi trebalo biti. Ja pisma tuđa ne otvaram. Nedaj Bože. Sada vidim da tu ima neka skrivena opasnost, ali otvarati neću. Za mene bi to nemoralno bilo. Za čudo, nastojim moralan biti i prema onima što nemoralni su prema meni. Za mene je to odnost u svijetu Gospodnjem i poštenjem nastojim ići, i ići ću, tako zauvijek. Odlučio sam pismo odnijeti susjedi, da ga ona otvori, jer zajedno su ga dizale, a ona je u tome kreditu drugi jamac. Otvori ona oba pisma i čudi se meni što ja to nisam uradio. Kazujem, joj da pisma nisu moja. 'Ali ti plaćaš', kaže. Ne, ja to ne mogu i zato sam došao. Pa da vidimo što to banka javlja. Oba pisma su opomene na ime dužnika. Dužnika koji ne plaća kredit, što umjesto njega čine jamci. Jamce banka ne obavješatava o tome. Osim toga kredit se otplaćuje oduzimanjem s plaće jednom od jamaca. Meni. Ja formalno pojma nemam. Ni u mojoj firmi pojma nemaju. Ni oni nisu nikakovo pismo dobili glede toga. A o ćemu se radi? Kakova opomena? Prva opomena je datirana 10.03.2006. ukupno na 12,43 €. Radi se o tečajnim razlikama pri uplati rate kredita. Druga opomena je datirana 21. 03. 2006., ali sada već na 17,84 €. O svemu tome obavješten je samo dužnik, koji je valjda već zaboravio, da taj kredit i postoji. Ima već budala koje plaćaju. Tu budalu sada će i banka dodatno srediti. Zašto ne uzimati onome koji se ne brani. Ta demokracija je to. Demokracija su slobode. I banka ima slobodu, a država joj dade i moć. Susjeda, ne budi lijena, odmah zove broj telefona banke, koji je naveden u pismu. I tu su se složili moćni demokrati. U ovom slučaju je to banka i HT. Broj je 062 ... Sakljupljaći novca se udružuju. Jedino se mi budale nikako ne možemo udružiti, pa neka udare na nas sve zajedno, pa da vidimo tko će koga. Nazove ona 062 itd. I uspije nekoga čak i dobiti. No, tamo dobiva neki drugi broj i kaže joj glas da oni vjerojatno više nisu tamo, ali neka proba. Proba novi 062... i javi joj se ženski glas koji joj potanko sve objašnjava. Uljudna je, ali traje. Lijepa uljudnost na trošak onoga koji zove i to po većoj tarifi. Demokratski je to. Pravila su to banke. Treba uplaćivati po tečaju baš Erste banke na dan uplate. To, koliko znamo, nigdje još nismo vidjeli, ali pravila banaka, zar o tome da pričam. Svaka je svoje carstvo. Važno je profitirati. Znade li netko što to je profit? Ja znam ali nebi htel reči. Službenica u mom računovodstvu o mom slučaju očito pojma nema. Dao je taj ženski glas iz banke broj susjedi, gdje se uvijek može nazvati kod uplaćivanja, da se vidi tečaj na taj dan. Znači svaki puta kod uplate treba zvati Erste banku, da se vidi tečaj, da se izračuna rata i tek tada uplati. Pa lijepo. Usosili me tako da nisam ni znao i sada sve to moram ja platiti. Rekoh, idem u svoje računovodstvo, ali tada je petak bio, a na poslu sam tek u ponedjeljak. Pa rekoh: 'Što da razbijam glavu. Neka sve pričeka ponedjeljak, jer to drugačije ni ne može biti.' Banka će si za ta tri dana naračunati još nešto kamata. Tu sam sada bespomoćni demokrata. Slobodu imam, ali to tek da prošetam malo. Ponedjeljak je i to je danas. Odlazim u računovodsto. Trudim se biti miran. Znam ja sve ljude ovdje i prijatelji smo. Pokazujem referantici što sam dobio. Malo pojasnim. Njoj je valjda već puna kapa sličnih stvari. Pogleda i kaže: 'To trebate otići u banku i platiti.' Kao da je iglom piknula u balon. 'E, neću. Neka me oderu. Blesav jesam, al da me prave tako još blesavijim. Neka me i ubiju, nedam. Kolika sranja jedem i sad me još i šopaju njima.' I kaj je meni još najbolnije, sve je to demokratski i to na naš način. Što sam ja u tome pogriješio? Kredit mi je uredno išao s plaće. Banka je, a ne mogu se oteti dojmu, da je to namjerno, obavjestila osobu koja je na taj kredit već i zaboravila. Kako i nebi banka tako, kad će tako najviše kamata natući na nekoj tečajnoj razlici prema samo njihovom kursu u banci. Uspio sam se i razljutiti u računovodstvu. Sada će me još i buntovnikom prozvati ili samo reči, da je malo šečer porastao. Sve je to normalno dok nas budala ima. I igraju se tako u trokut Erste banka, poduzeće i dužnik, a jamci ko budale ništa neznaju, a plaćaju. I nije to neka lova. Sada je oko 150 kuna. Bu budala platila, a kak stvari stoje i bu. Nebuju me trebali ubiti. Nije lako ubiti čoveka. Izmusti i dušu mu cijediti, da. To se i dela. Znate, kada dušu pigate se ne vidi jako. To tek onom koji podnosi jest nešto. Drugima je to samo nešto interesantno. Moćni moć jačaju. Njima je dati i za 'blagostanje' prednost je njima. Mislim si kak je za našu lijepu dobro, da ne bude sirotinje. I nebu. Samo još malo pričekati treba i delati. Bu riknula, a onda buju ostali samo sretni i bogati. Se samo pitam, ko bu im delal? Morti im ni nebu niko trebal. Buju kompjutori. I onak usput. Sel mi je na plaću i kredit onog 'prijatelja'. To je treći kaj mi je na plaći. Čekam odluku suda u Koprivnici, gde sam solidarni jamac. Nisam ni znal kaj to je kada sam potpisival. Kak me ide bu i to na mojoj glavi završilo. Bemti kak me sve to dobro ide. Da mi ni maloga, vrit bi prešel. Mi 'prijatelji' pripovedaju da ak ja nebum mogel, da mi buju deci uzimali. Pa ljudi, ko je tu lud. Ja nisam nikom niš dužan. Nemam ni jednoga kredita. Režije redovno plaćam. Delam tolko toga za badave da sretan bum i ja i oni s kojima delam. Pa nisu valjda svi oni ludi. Ja sam samo jedan. Manja je šteta, da to bum samo ja. Prirodnim putem zgleda, da to na to i ide. A demokarcija? Pa sve je to od ljudih za ljude. Bu se sve narihtalo. 'Ko ti je kriv. Zakaj si potpisal?' Htel sam pomoći ljudima, da kredita dobiju. 'Bedak jedan praf ti budi'. Mi samo žal kaj to trpi i moje dete. Mama ga ostavila sa 13 let. Smo zajedno i nekak probamo živeti, al tatek mu je bedak. Veruje ljudima. I sad morti mi i celu plaću buju uzimali. Čekam još ove iz Koprivnice. I jesam bedak, al mi ni jasno zakaj me ovi iz Erste delaju još većim. Pa nis niš kriv vu tome, il mi se morti sve to samo čini. Si ja morem mislit kaj hoću, al važno je kam penezi ideju. U srednjem vijeku su kmeti delali za plemstvo. Se moglo z njihovim životima raspolagati. U starom vijeku su robove bacali lavovima, tak kaj im je to lepo bilo. Mene nebuju lavovima hitili. Danas se to nesme. A morti im je veća korist, da im ja novce dajem. Da, dok bu se još moglo. Kaj buju mi delali, kad više nebu bilo? Bogek dragi, pa nis niš fkral i veroval sam ljudima i štel pomoći. Kaj postoji više vrst ljudi? Sad sam se opet malo zjadal. Onak za dušu, da mi lakše bu. Čuvajte se prijatelji dragi. Se pitam kaj je to v ljudima da delaju tak. Pozdravlja vas i voli vaš Mladen Bogek dragi, kaj nam to delaju? |