| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Čudno je kako sve to nekako bude. Često čovjek izlaza ne vidi. Svijet se ruši. Panika. 'Šta sam to učinio', često je pitanje sebi samome. 'Ne valja ovo', zaključak je čest. Bude situacija teških, naizgled bezizlaznih. Desi se da svijet tako dalje ne može. Izlaza kao da nema. Čudno, da ali po nama samima. Bilo je i meni situacija teških. Meni bezizlaznih po viđenju mome tada. Danas, eto, sjedim, i živ put svoj nastavljam. Sve je nekud išlo i načinima što i ne vidjeh ih. Reklo bi se: 'Teško je bilo i bolno.' Velike vrijednosti života jake utiske ostavljaju. Duboki tragovi bolni su. Čudno je, al i nije. Vjerni slici u nama vidimo i doživljavamo svijet. Ali nije sve to, jer stvarnost sliku remeti i mijenja. A stvarnost, na svoj način, ugrađujemo. Tumačimo je po svome. I takovu je proglašujemo viđenjem i znanjem svojim. 'To je to.', kažemo. Kao da je to što vidimo i znamo ono što stvarno je. Stvarno je ipak samo to da mi to tako vidimo. I opet otvaramo vrata novim krivim viđenjima, proglašenjem stvarnosti onim što mi od nje vidimo. Čudno je kakav je svijet moj. Svijet po meni. Svijet koji vidim, a ne onaj kojega gledam. Gledati i vidjeti nije isto. Načini kojima stvaram viđenja svoja, načini su po mom načinu postojanja. Vidjeti jest slika; jest nešto u nama; jest utisak.... Kao da svijet svoj u sebi nosimo. On nam je osnova naših prosudbi. On nam je osnova gradnje i stvaranja. Čudno je kako mislimo da ono što mislimo tako jest, a jest tako da mislimo da tako jest. Svijete moj što li si? Misaona tvorba osnovom onoga što mogu doživjeti, što mogu u nekoj interakciji dokučiti. Zapitam se: 'Imali nešto tu pored, što čeka red svoj, a nemam uobičajenih načina osjetiti postojanje toga. Jesam li površan zbog toga?' Toliko praznina na mjestima gdje osjećam da toliko toga ima. Taj osjećaj je kao sumnja u svoje moći. Kao da pitam onoga sebe, koji stvarno jesam i ne tek po mislima svojim o sebi. Mladene, imenom, tko si? Čime u čemu? Čudno je to, a svijet se rušiti zna. Koji svijet? Zar to je onaj što po meni jest, što po mislima mojima jest? Ruši se valjda nešto što stvoreno je s toliko propusta i rupa. Nešto što nije do viđenje svijeta po meni i moćima mojim. Ruši se svijet. Koji? Kakav? Čudno, zar ne? To je to? Ne, nije to to! Ne ruši se ono što mislim, već se ruši izmišljeno. I bilo je situacija bezizlaznih, a izlaza je uvijek bilo. Izlaza, ne po meni, već tako po nećemu. I pitam se što onda jest moj sud? Moj sud je tako nešto od misli mojih u nečem što po mislima i moćima mojim jest, ovdje dostupno prosuđivanju mome. I ne samo mome, već i braće moje, što su poput mene. Braće što imaju iste sustave djelovanja, ali svak po svome putem ide. Prioriteta raznih. Zaključaka raznih. Viđenja raznih. Čudno je kako smo jednaki, a tako različiti. I sve to u svijetu jednom; u svijetu kojim jesmo, a kojega ne vidimo. Ne onakovim kakav je, već kako ga vidjeti možemo. A ja se pitam, jer takav jesam: 'Svijete tebe tražim, mada znam da ovakav ne mogu vidjeti te.' Usvojivši viđenje svoje nemoći, otvaram puteve nove. Nije ovaj svijet u života takav, jer život jest put. Životom se mijenja ono u čemu moći su naše. Od malena mijenjao sam se, jer ušao sam u postojanje po vremenu. Tako jest, da bih izreči mogao, jer vrijeme nije do misaona tvorba. I kada mjerite i uspoređujete prolaznost vremena, to tek je da bi mogli neku istost nači kojom bi sudili o viđenju svome. Čudno je s tim moćima, što nas čine takovima. I kao da se mijenjati mogu. Mijenjamo se uvijek iz trena u tren. Mijenjaju se slike. Kada već slutim i osjećam postojanje nećega što ne vidim, što nebi upor učinio u smjeri viđenja toga. A gledati, kako? Gledati, što? Zar zamišljenim određenjem toga? Kako odrediti nešto, što vidjeti ne možeš? Ne odrediti treba, već krenuti od nemoći svoje, ali ne odustankom, već namjerom drugom. Svijete ovdje sam. Po Tebi i Tebi. I neću se promjeniti namjerom svojom, već moćima Tvojim, jer po Tebi jesam. Tek odluku donosim da neću sprećavati djelovanje Tvoje. Ustvari, da i želim nebi moći mogao, ali otvoriti putu prostor jest korak u svijesti mojoj. I pitam se koliko ustvari 'mojoj'. Čudno je viđenje ovo. Pa zar da onda mislim kako su ovo problemi neki bitni. Jesti, imati, spavati, hodati..... I zbiva mi se i dalje put što u materijalnom smislu ide slobodi mojoj. Uskoro vjerojatno više ništa imati neću. Igledati će kao da imam problema, ali sve to je po tome koliko se prihvati. Zraka će biti, hrane tu i tamo. Brine me jedino mišljenje voljenih mojih. Kako će oni sa svime ovim? Ljudi viđenja po svijetovima, kakovih ih vide, stvaraju strukture u kojima je obveza poštivanja viđenja njihovih. Postoji dozvoljeno i nedozvoljeno. Postoji razlog po viđenju. Pitam se koliko bi dugo mogao bez hrane? Koliko mi ustvari treba za život u balansu? Što znači biti u svijetu? Prelaz mi se ionako bliži. Tražim i kao da ću naći prelaz u kojem nema točke prelaza. Kao da ću biti i tu i tamo. Znam da Svijet jest jedan i u njemu granica nema. Čemu ih onda stvarati ili čak i zamišljati. Čudno je, a i nije, da život jest jedan. Tek kao u vremenu nekom postoji po mislima i viđenju, netko. Ovdje u mene jest netko tko Vas pozdravlja i voli, a prepoznaje se još uvijek Mladen imenom. Sretan sam, da nebi pomislili što drugo :) Tek blagoslov svima na putu spoznaje |