Može li biti sve na kraju tako jednostavno?? Izgleda da da.
Koliko puta u životi stvari idu krivo i očajnički nešto želimo ili trebamo, žudimo i na kraju ništa, ne dobijemo to što želimo pa se pitamo zašto mi, kako baš da nas nikada neće sreća.
A koliko nas stvarno i iskreno misli da to zaslužuje? Ali ne ono površinski jer često se razlikujemo ono što mislimo da mislimo i onoga što stvarno mislimo.
Onaj prvi unutarnji osjećaj pri postavljanju nekog pitanje je taj pravi odgovor.
Jer stvari ne funkcioniraju onako kako zamišljamo već onako kako istinski želimo.
Svi su čuli od nekoga ili samo doživjeli da se u nekom trenutku kada nam je stvarno nešto potrebno to i dogodi.
Moja baka kada je bila mlada i udovica sa 3 djece i doslovno bez novaca za kruh krenula je od kuće i 3 dana za redom na ulici nalazila novac taman toliko da može djeci kupiti kruh. Ona je u tom trenutku najviše na svijetu željela i trebala da kupi kruh za svoju djecu i to se i ostvarivalo.
Netko će reći pa kako to da ne dobijem milijune na lotu - jednostavno, nikome stvarno nisu potrebni milijuni.
Puno toga leži u nama samima, jer kako to da stalno neke žene nalijeću na kretena, naizgled dobre muškarce koji ih na kraju ipak ne tretiraju s poštovanjem već loše i na bilo koji način omalovažavajuće.
Kada bi se iskreno zapitale da li misle da su vrijedne nečije prave ljubavi i poštovanja, na glas bi izrekle da, ali u sebi...?
Za neke ljude vam nije jasno kako da dobiju sve što želi i da im sve ide na ruku, oni duboko vjeruju da su to zaslužili i ne sumnjaju u svoju vrijednost. Ne moraju nužno biti dobre osobe, ali u svojim očima oni su ti koji vjeruju da sve to zaslužuju i dobivaju stvari za koje se drugi muče i stalno im izmiču.
Kako kažu ako želiš promijeniti svijet kreni od sebe,
Nimalo lako, ali ako stvarno nešto želiš i u to vjeruješ ostvariti će se... e sada je pitanje tko što stvarno želi?