<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>








"Sumnjati u vlastitu smrtnost, značilo je upoznati početak straha; neupitna spoznaja vlastite smrtnosti značila je upoznati kraj straha"

"Svi dokazi neizbježno vode do tvrdnji za koje ne postoje dokazi! Sve stvari su poznate zato jer želimo vjerovati u njih."

Frank Herbert


"Život nema nikakvu obavezu pružiti nam ono što čekujemo!".
Margaret Mitchell


"Između "jest" i "nije" razlika je u odluci da nešto bude ili ne bude."



"Veliki umovi raspravljaju o idejama.
Srednji umovi raspravljaju o događajima.
Sitni umovi raspravljaju o ljudima."

Eleanor Rooselvett

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
Prije braka
petak, 20.03.2009.
640

Ne mora nužno biti ni brak, ali vrijedi i za zajednički život.
Puno ljudi misli da je ljubav dovoljna za sve i da rješava sve...a kad ono nije tako. Od ljubavi se ne živi, ona samo uljepšava život.
Ne znam koliko ljudi razgovara o stvarno bitnim stvarim prije braka ili zajedničkog života. Jedno od tih pitanja je i dom u kojem se živi.
Da li netko od partnera posjeduje stambeni prostor, da li je taj prostor pod kreditom, da li je to podstanarski prostor...
Jer nakon " JU,JU, MI ŽIVIMO ZAJEDNO" dođe ona dio kada treba platiti ratu kredita ili treba platiti stan, naravno i režije, treba kupiti hranu i perilica se upravo pokvarila. I šta onda?
Tu ljubav nije dovoljna, a nažalost često dolazi i na kušnju.
Jer ako je netko od partnera osoba na koju glasi stan i koja ima kredit, pitanje je da li će druga osoba financijski sudjelovati u tome? Možda druga osoba misli pa nije na moje ime pa zašto da plaćam i tko zna možda i prekinemo jednog dana pa ja budala ulagala u nešto što nije moje.
Tu je pitanje režija, bilo bi nekako logično da se plaćaju po pola...ali to treba dogovoriti prije početka, jer što je meni pod normalno ne znači da je i nekome drugome.
Namirnice, jako puno prihoda odlazi na kupovanje hrane...a kod nas se i dalje nekako podrazumijeva da ženska polovica ide ukupovinu...i što onda, ona je dobar dio svog novca potrošila ili obrnuto, a ona druga strana nije. Ljudi su jako osjetljivi na svoje novce, nitko ih ne nalazi na drvetu, a ako osjećaju da raspodjela nije ravnopravna tu se ljubav polako topi jer nastaju zamjerke, trzavice i prebacivanja.
Nije sve tako crno i ne treba mjeriti svaku kunu, ali ako mislimo: kako ćemo, lako ćemo, onda na kraju ispadne da nećemo nikako jer bez planiranja ubrzo puno toga propada.
Treba razgovarati s osobom s kojom želimo živjeti jer jedna stvar je napirlitati se, namirisati i utegniti za spoj, a druga dijeliti svakodnevicu računa koje netko treba platiti. Pretpostavka da osoba misli isto kao i vi nije nužno istinita, a uostalom kako znati ako se ne pita.
Netko će možda reći da je neugodno povlačiti pitanje novca ili čak prizemno, meni bi bilo neugodnije prolaziti neugodne rasprave ili potencijalana iseljavanja jer nisam bila dovoljna promišljena da provjerim da li ta osoba je stvarno pravi partner za mene i suživot. Neka pravila postoje da bi se kršila, a ona druga da bi si olakšali život. A za par vrijede ona koja su sami donijeli, kakva god ona bila, ali moraju postojati jer samo od ljubavi se ne živi, barem ne zajedno.wink


| 14:46 | Komentari (5) | On/Off | Print | # |