U što starimo?

29.07.2007., nedjelja

Motovun forever

Vratila sam se doma u svoju staru možda i dobru svakodnevnicu. Završio je 9. Motovunski filmski festival, moj prvi na kojem sam prisustvovala. Sljedeće godine će biti 10. jubilarni i već se treba početi spremat. A ne, ne, prvo ću se dobro odmoriti, naspavati.
Brzo su mi prošli dani provedeni u Motovunu. U početku je sve bilo mirno, a zadnja dva dana je sve bilo krcato, Motovun više nije bio isti. Izazov je posjetiti takvo što, ali dojma sam da su prvi dani bili ugodniji, gledali su se filmovi, a navečer se moglo lijepo zabaviti bez pretjerane gužve, a nije da se žalim. Ulice kojima se moglo ugodno šetati napunile su se kojekakvim likovima, smeća je bilo napretek. Gotovo pa žalosno je gledati toliko smeća i osjećati neugodni miris urina prilikom prolaska kroz neke zabačenije dijelove zidina ili uskih ulica. Još neugodniji je bio prolazak kraj wc-a prilikom pražnjenja, odvratno.
Vrijedilo je prisustvovati i zadnjim danima kad su pojedinci dolazili samo da bi narušili ugled mirnog Motovuna i donijeli smeće sa sobom, ali ga nisu odnijeli..
Sve u svemu postoje dvije strane Motovunskog filmskog festivala tako da se svatko može odlučiti kojoj će svjedočiti, a na kraju krajeva bilo je zabavno svjedočiti objema.

Pogled iz wc-a kina Bauer
Image Hosted by ImageShack.us

Propeler fotkan mobačom
Image Hosted by ImageShack.us

najugodniji par Motovuna
Image Hosted by ImageShack.us

pogled na "našu" kuću sa zidina
Image Hosted by ImageShack.us

pogled s livade na kulu
Image Hosted by ImageShack.us

pogled iz vip gardena na kulu, prije samo kiše
Image Hosted by ImageShack.us

ah ta kiša, bijeg iz vrta s hranom
Image Hosted by ImageShack.us

domjenak za sve
Image Hosted by ImageShack.us

gdje je hrana tu smo i mi
Image Hosted by ImageShack.us

daleki kamp, sigurno nije bilo lako kamperima dolaziti gore
Image Hosted by ImageShack.us

spasimo staro blago
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


kako sam slatka
Image Hosted by ImageShack.us

i ja sam
Image Hosted by ImageShack.us

rulja na Let3
Image Hosted by ImageShack.us

noć zatvaranja, volonteri dijele kruh i mast, hranu naših mama
Image Hosted by ImageShack.us

a našla se i koja čašica rakije , "daj rakija, daj rakija, daj daj daj rvacka rakija..."
Image Hosted by ImageShack.us

a tko će sa mnom sjesti?
Image Hosted by ImageShack.us

ja ću s tobom
Image Hosted by ImageShack.us

i to mi je hvala
Image Hosted by ImageShack.us

nakon toga svečana večera blogera na Koalin račun
Image Hosted by ImageShack.us

zidine noću
Image Hosted by ImageShack.us


Optužili su me da je ovaj kanister moj. Čudili su se kako stojim na nogama, a ja bez kapi alkohola u sebi, to ti je život...
Image Hosted by ImageShack.us

tražili su me da im dam 20 lipa kako bih se fotkala s maskotom, ali fotkanje je na kraju bilo besplatno za sve prolaznike željne ismijavanja lika i djela ovog paćenika
Image Hosted by ImageShack.us

tko prvi njegov "krevet"
Image Hosted by ImageShack.us

ili stol
Image Hosted by ImageShack.us

ugodne snove želim
Image Hosted by ImageShack.us

zadnji dan, zabava na trgu uz mjuzu DJ-a Fanatiza, nije baš da prate ritam ali je ugodno
Image Hosted by ImageShack.us

tko će to sve počistiti?
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

kula u zoru
Image Hosted by ImageShack.us

zadnje pogled na jutro kod Klaudija, ako ne računam onaj nakon dva sata kad se sve ovo sređivalo za povratak u normalu
Image Hosted by ImageShack.us

vrijeme je da se krene, pazinski autobusni kolodvor
Image Hosted by ImageShack.us

ipak ja idem na željeznički, tko će čekati sat i pol autobus?
Image Hosted by ImageShack.us

hm, čekat ću ipak bus na stanici u Lupoglavu
Image Hosted by ImageShack.us

preživjela sam uz stari dobri nes
Image Hosted by ImageShack.us

I za kraj spomenula bih sve blogere koje sam imala čast upoznati u Motovunu. Uz Ire i Aristona, blogere koji su bili zajedno sa mnom izabrani među 5 sretnika, tu su se našli: Tramtinčica, Zrinka, Rahatlokum, Fast and furious, Bookaleta i Film blog. Još čekamo da Koala, pobjednica svih blogera, otvori svoj blog.
Ugodno sam se iznenadila pojedincima. Zrinka i Rahatlokum su mi žive legende, njima bih dala da vode neki show program na telki, one su mi kao Mujo i Haso u ženskoj verziji, ali u najpozitivnijem mogućem smislu. Ugodno druženje provela sam i s tramtinčicom i fast and furious, bloger film me naučio kako se poslužiti nečim, a da ne pitaš za dopuštenje.
Sve su to zabavne osobe, može se dosta toga naučiti od njih, a šteta što ih inače ne viđam. Ništa nego do sljedeće godine, vidimo se u Motovunu, nadam se…

Irina fotka nas: Ariston, Koala, Ahasver i ja
Image Hosted by ImageShack.us

moja fotka Ire
Image Hosted by ImageShack.us
p.s. stavila bih još neke fotke blogera, ali ne bih htjela da se netko možda uvrijedi zbog neprimjerenog sadržaja koji bi se mogao vidjeti,možda mogao, respect...

- 18:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.07.2007., četvrtak

Još malo iz Motovuna

Još sam u Motovunu, još sam živa, još nisam s brda otišla. Uh, nije lak ovaj tempo u Motovunu. Danas sam prvi put otkako sam tu prespavala doručak i prvi jutarnji film u 10. Stigla sam na onaj u 12, stari dobri jugoslavenski sa Slavkom Štimcem.
Inače, teško mi je održati koncentraciju prilikom gledanja svih tih silnih filmova. Dosta njih sam i propustila, događa mi se da napustim salu prije završetka, gotovo uobičajeno mi je postalo. Zato sjedim na početku reda da bih mogla što lakše izaći u slučaju da mi se spava ili mi film ne paše. Obično mi se spava i ne mogu zadržati koncentraciju tako da je to najveći razlog napuštanja kina. Ljudi je sve više, na noćnim projekcijama gotovo da nema mjesta pa se sjedi sa strane, stoga je možda nekome i drago kad napustim svoje mjesto...
Otkako sam stigla ovamo planiram sići s brda, pogledati ga odozdo, ali prevruće mi je sad u ovo vrijeme dok ne gledam film. Ujutro sam umorna, a navečer rulja dolazi, pa mi se obično ne da. Malo prmatram ljude oko sebe, ima tu svakakvih likova, primjetila sam dva prava hipija, obučena gore nego što bi se Janis Joplin mogla obući. Ima dosta i punkera pa ih je zanimljivo gledati kako se odvaljuju na tamburaše. Nađe se tu svašta...
Još danas i sutra sam tu, u subotu se vračam natrag. Vrijeme mi brzo prolazi, juri kako bi se reklo.


- 16:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.07.2007., ponedjeljak

Motovun prije festivala

Evo i prve fotke prije nego nastane gužva, a sad kad to obavim idem pogledat je li punk zbilja mrtav, kažu da nije.

Image Hosted by ImageShack.us

naša ulica, treća kućica, ova prije stojadina, prekrašno.

Image Hosted by ImageShack.us

ovdje ispijamo kave, bar je tako bilo ova zadnja dva dana dok nije bilo gužve.

Image Hosted by ImageShack.us

najdraži propeleri
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

bilo bi bolje bez ovih auta

Image Hosted by ImageShack.us

pogled sa zidina

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

stolice su spremne

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

ovako to izgleda u menzi za volontere i za sve nas ostale, u ovo vrijeme nismo imali bonova.

Još Irinih fotki:
http://picasaweb.google.com/irena.raseta/MotovunFilmFestivalDan1




- 16:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.07.2007., nedjelja

S brda blogera

Evo me na mjestu zločina. Nalazim se u blog centru u Motovunu. Upravo osluškujem iz vana radnike kako užurbano rade iako je već noć tu. Radi se ljudi moji, samo blogeri odmaraju, ali gušt je biti tu pa što god tko radio. Sutra započinje filmski festival. Svi ste pozvani, valjda, ma što ja znam, ja sam tu samo bloger koji ništa ne radi...
Danas smo službeno otvorili blog centar i moram priznati da mi je bilo teško napisati bilo što. Sad malčice guštam jer smo samo Ire i ja tu, pa sam se ipak vratila na svoj stari blog.
Što se tiče samog Motovuna, tu se sve zna, treba doći i doživjeti to. Danas smo satima sjedili na kavi s pogledom koji se rijetko gdje može vidjeti. Ma što ja tu pričam, nema se gdje doživjeti nego ovdje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
s lijeva na desno: Vesna, Miro, ja, Ariston i Irena- tzv. blogeri kako nas svugdje predstavljaju. Krivi smo...
Irine fotke su već tu:
http://picasaweb.google.com/irena.raseta/MotovunFilmFestivalDani1I0
- 21:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.07.2007., nedjelja

Dosegnuto brdo blogera

Dakle, ovako stvari stoje. Ovaj istrošeni blog sam već odavno zanemarila. Izgubila se odavno ona žar kojom sam ga započela pisati. A zadnji mjesec sam se preselila na brdo blogera, zadatak je bio da pišemo što god, a 5 sretnika će imati čast otići na Motovun film festival. Mjesec dana sam vjerno pisala, tek sam dva dana bila spriječena radi putovanja, ali trudila sam se koliko sam mogla. I pošlo mi je za rukom biti odabrana među 5 sretnika. Ne znate kako sam sretna.
Tek ova zadnja dva posta ispod završila su na brdu blogera, a nemam pojma zašto sam ih stavila i ovdje. Ako se netko pitao od onih čije blogove inače posjećujem gdje sam, eto sad znate. A znam da se nitko nije pitao, samo pričam sa sobom zbog oduševljenja…
Sad tek neću imati vremena za ovaj blogač, jer mi je dužnost pisati iz Motovuna od 23.-27., a ovaj tjedan će brzo proći u spremanju kofera.
Baš sam oduševljena, napokon ću u Motovun, a zna se kad sam još htjela ići…

I na ovome blogu čestitam ostalim blogerima koje ću upoznati u Motovunu. Znam da će Ariston biti tamo, naš samohrani student kojeg sam znala čitati na blog.hr te na stranicama jutarnjeg, a ove druge blogere ću tek upoznati, a ne znam dal imaju blog na blog.hr.
See you in Motovun

a ovako izgleda službena vijest:
"Akcija Brdo blogera, okupila je nešto više od pedeset raspisanih filmofila, a napisano je oko 350 postova u samo mjesec dana! Do kraja festivala, uz vašu pomoć, doći ćemo i do čak 500 postova, što je, zna to dobro svaki bloger, poprilična količina. Podsjećamo, i pozivamo sve one koji su pisali blog na našim stranicama ili one koji se to tek spremaju, da nagrada koju je osigurala Chipoteka može otići u ruke bilo kojeg blogera, a ne samo pet izabranih. Važno je napomenuti i kako će ove godine na festivalu biti otvoren Blog centar iz kojeg će blogeri moći pisati blog i družiti se, naravno.

A u Motovunu idu:

Koala
Claire
Ire
Ahasver
Ariston

Ovih pet blogera biti će gosti festivala. Motovun film festival snositi će troškove smještaja, osigurati mjesta u kinima, topli obrok i dobru zabavu. Jedina obaveza odabranih, biti će raditi ono u čemu su ionako dobri – voditi blog na motovunskim stranicama tijekom trajanja festivala."

Dakle ljudi, stignete se još uključiti na brdo blogera ako vam je vlastiti blog dosadio. Kažem vam, tamo je zanimljivije jer nema onih jeftinih komentara, tek malobrojni ali iskreni...



- 22:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off





Više od toga

Remi:
Mi smo mala zemlja s velikim talentima
Za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima
Hrvatski Idol, ne Američki, šancamo zvijezde na traci
Na prvenstvu trasha, mi smo prvaci.
Ima nas 4 milijuna od Iloka do Brijuna
Imamo prirodno bogatstvo, al nemamo kuna.
Svaki do 4 milijuna voli stati pred mikrofon
Kolko teško mora biti pogoditi ton?
Ma dajte, pa to je laka lova bez dozvole radne
Kad nam neće dobro ići, mi ćemo svirati svadbe
Svi bi se slikali, lickali, oblačili i skidali
Pokazivali kolko su nezamjenjivi
Stari rokeri su mirni i rade u banci
Izdaju «Best of» izdanja i briju da su junaci.
Evo i šlager pjevača kad se lovica potroši
Obrađuju Indexe jer to se sada nosi.
Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše
Ako pjesma nema smisla, plati tamburaše.
Kad presuše ideje i usmrde se refreni
Zaustavi se vjetre, a ti pjesmo kreni!

Uapapapaaa…

Shot:
Mi smo,
Mala zemlja na velikom ego-tripu, za
Dom bi dali život al iz džepa niti lipu, imamo
Velike zvijezde i male tiraže
Sviramo festivale i skupe playback gaže, imamo
Taj neki Jet-Set, o njima sve se sazna, al
Čim se bave ti ljudi – to nitko ne zna, kod
Nas ima svega, pjesmica na tri tona, a svi
Šute da je to maznuta talijanska kancona
Prodaja pušiona, al šta s tim ljude davit
Pokaži dekolte i Story će to objavit
Bitni su mediji, ko te pita jesi talentiran
Samo budi prisutan i uspjeh je garantiran, imaš
Nogometnu, Božičnu, pjesme za svaku prigodu
Mase plješću autoru a autor svome prihodu
Albumi po formuli za svakoga po nešto, par
Brzih, jedna spora, sve obrađeno vješto
Estrada ne voli da ju se zove tim imenom,
Dj-i su u svađi, a rokeri bore s vremenom
Reperi briju sad na pare i drolje
Lagano curimo prema dolje...

Refren:
Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Uapapa parara raa…

Remi:
Kad ne razumiješ glazbu, samo reci «to je jazz»,
Karijera ti blijedi? Odi Glumičiću na rez
Pronađi svoga kuma, to očigledno pali
Ili pjevaj o domovini i što smo sve za nju dali
Ako ništa drugo, svirat ćeš bar u dijaspori
Udaraj na nostalgiju, to najjače zaboli
Pokušaj bar jednom upasti na Doru
Ili na neki festival što se održava na moru
Za nastup si obavezno moraš uzeti plesače,
Znaš da je bolja pjesma, ak' se uz nju više skače.
Ak' nemaš izdavače, financiraj album
Zašto da javnost uskratiš za svoj talent i um
Obavezno moraš snimit bar 2 spota
Da svi vide kako divan glas prati i ljepota
Ne zaboravi stilistu, to je važno jako
Uz estradu našu i kamen bi proplako!

Refren:
Uapapapaaa…

Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.


Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!



Prsti jedne ruke

REMI:
Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.

Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.

Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša

Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:

SHOT i MERI:
REFREN:
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.

SHOT:
Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao




(What's So Funny 'Bout) Peace Love And Understanding

As I walk through
This wicked world
Searchin' for light in the darkness of insanity.
I ask myself
Is all hope lost?
Is there only pain and hatred, and misery?

And each time I feel like this inside,
There's one thing I wanna know:
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

And as I walked on
Through troubled times
My spirit gets so downhearted sometimes
So where are the strong
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

So where are the strong?
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?


SAMA

REMI:
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.

Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja

I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.

REFREN:
Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.

Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.

REMI:
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.

Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.

Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu

Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.

Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.

SHOT:
pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!

IZ DANA U DAN

SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad

Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno

SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan