Marketing
Motovun forever
Vratila sam se doma u svoju staru možda i dobru svakodnevnicu. Završio je 9. Motovunski filmski festival, moj prvi na kojem sam prisustvovala. Sljedeće godine će biti 10. jubilarni i već se treba početi spremat. A ne, ne, prvo ću se dobro odmoriti, naspavati.
Brzo su mi prošli dani provedeni u Motovunu. U početku je sve bilo mirno, a zadnja dva dana je sve bilo krcato, Motovun više nije bio isti. Izazov je posjetiti takvo što, ali dojma sam da su prvi dani bili ugodniji, gledali su se filmovi, a navečer se moglo lijepo zabaviti bez pretjerane gužve, a nije da se žalim. Ulice kojima se moglo ugodno šetati napunile su se kojekakvim likovima, smeća je bilo napretek. Gotovo pa žalosno je gledati toliko smeća i osjećati neugodni miris urina prilikom prolaska kroz neke zabačenije dijelove zidina ili uskih ulica. Još neugodniji je bio prolazak kraj wc-a prilikom pražnjenja, odvratno.
Vrijedilo je prisustvovati i zadnjim danima kad su pojedinci dolazili samo da bi narušili ugled mirnog Motovuna i donijeli smeće sa sobom, ali ga nisu odnijeli..
Sve u svemu postoje dvije strane Motovunskog filmskog festivala tako da se svatko može odlučiti kojoj će svjedočiti, a na kraju krajeva bilo je zabavno svjedočiti objema.
Pogled iz wc-a kina Bauer
Propeler fotkan mobačom
najugodniji par Motovuna
pogled na "našu" kuću sa zidina
pogled s livade na kulu
pogled iz vip gardena na kulu, prije samo kiše
ah ta kiša, bijeg iz vrta s hranom
domjenak za sve
gdje je hrana tu smo i mi
daleki kamp, sigurno nije bilo lako kamperima dolaziti gore
spasimo staro blago
kako sam slatka
i ja sam
rulja na Let3
noć zatvaranja, volonteri dijele kruh i mast, hranu naših mama
a našla se i koja čašica rakije , "daj rakija, daj rakija, daj daj daj rvacka rakija..."
a tko će sa mnom sjesti?
ja ću s tobom
i to mi je hvala
nakon toga svečana večera blogera na Koalin račun
zidine noću
Optužili su me da je ovaj kanister moj. Čudili su se kako stojim na nogama, a ja bez kapi alkohola u sebi, to ti je život...
tražili su me da im dam 20 lipa kako bih se fotkala s maskotom, ali fotkanje je na kraju bilo besplatno za sve prolaznike željne ismijavanja lika i djela ovog paćenika
tko prvi njegov "krevet"
ili stol
ugodne snove želim
zadnji dan, zabava na trgu uz mjuzu DJ-a Fanatiza, nije baš da prate ritam ali je ugodno
tko će to sve počistiti?
kula u zoru
zadnje pogled na jutro kod Klaudija, ako ne računam onaj nakon dva sata kad se sve ovo sređivalo za povratak u normalu
vrijeme je da se krene, pazinski autobusni kolodvor
ipak ja idem na željeznički, tko će čekati sat i pol autobus?
hm, čekat ću ipak bus na stanici u Lupoglavu
preživjela sam uz stari dobri nes
I za kraj spomenula bih sve blogere koje sam imala čast upoznati u Motovunu. Uz Ire i Aristona, blogere koji su bili zajedno sa mnom izabrani među 5 sretnika, tu su se našli: Tramtinčica, Zrinka, Rahatlokum, Fast and furious, Bookaleta i Film blog. Još čekamo da Koala, pobjednica svih blogera, otvori svoj blog.
Ugodno sam se iznenadila pojedincima. Zrinka i Rahatlokum su mi žive legende, njima bih dala da vode neki show program na telki, one su mi kao Mujo i Haso u ženskoj verziji, ali u najpozitivnijem mogućem smislu. Ugodno druženje provela sam i s tramtinčicom i fast and furious, bloger film me naučio kako se poslužiti nečim, a da ne pitaš za dopuštenje.
Sve su to zabavne osobe, može se dosta toga naučiti od njih, a šteta što ih inače ne viđam. Ništa nego do sljedeće godine, vidimo se u Motovunu, nadam se…
Irina fotka nas: Ariston, Koala, Ahasver i ja
moja fotka Ire
p.s. stavila bih još neke fotke blogera, ali ne bih htjela da se netko možda uvrijedi zbog neprimjerenog sadržaja koji bi se mogao vidjeti,možda mogao, respect...
Post je objavljen 29.07.2007. u 18:45 sati.