Još sam u Motovunu, još sam živa, još nisam s brda otišla. Uh, nije lak ovaj tempo u Motovunu. Danas sam prvi put otkako sam tu prespavala doručak i prvi jutarnji film u 10. Stigla sam na onaj u 12, stari dobri jugoslavenski sa Slavkom Štimcem.
Inače, teško mi je održati koncentraciju prilikom gledanja svih tih silnih filmova. Dosta njih sam i propustila, događa mi se da napustim salu prije završetka, gotovo uobičajeno mi je postalo. Zato sjedim na početku reda da bih mogla što lakše izaći u slučaju da mi se spava ili mi film ne paše. Obično mi se spava i ne mogu zadržati koncentraciju tako da je to najveći razlog napuštanja kina. Ljudi je sve više, na noćnim projekcijama gotovo da nema mjesta pa se sjedi sa strane, stoga je možda nekome i drago kad napustim svoje mjesto...
Otkako sam stigla ovamo planiram sići s brda, pogledati ga odozdo, ali prevruće mi je sad u ovo vrijeme dok ne gledam film. Ujutro sam umorna, a navečer rulja dolazi, pa mi se obično ne da. Malo prmatram ljude oko sebe, ima tu svakakvih likova, primjetila sam dva prava hipija, obučena gore nego što bi se Janis Joplin mogla obući. Ima dosta i punkera pa ih je zanimljivo gledati kako se odvaljuju na tamburaše. Nađe se tu svašta...
Još danas i sutra sam tu, u subotu se vračam natrag. Vrijeme mi brzo prolazi, juri kako bi se reklo.
Post je objavljen 26.07.2007. u 16:01 sati.