Priče jedne pričopričalice

Blago je nešto posebno, dragocjeno i neponovljivo. I labud Marko ima svoje blago skriveno u šašu i trstici rijeke na rubu šume. To blago njegova je obitelj. Nju čini labudica Nevenka i tri njihova jaja. Nevenka već nekoliko tjedana sjedi na njima i ubrzo će na svijet doći njihovi mali labudići. Marko jedva čeka postati otac i već sad je nervozan i nestrpljiv u išekivanju svojih mališana.
Sav se smete na svaki zvuk koji dopre iz gnijezda, a Nevenka ga pritom s osmjehom umiruje: „Dragi, ne brini! Sve je u redu. Samo malo mijenjamo položaj.“

„Oh već sam pomislio kako je počelo!“ - s isčekivanjem odvrati Marko.

Kako su dani prolazili Marko je bio sve nestpljiviji, sve dok jednog dana nije začuo kako ga Nevenka glasno doziva: „Marko, dragi! Dođi brzo, mislim da je počelo!“.

„Stižem, stižem! Ne može početi bez mene!“ - odgovori Marko i brže bolje požuri do gnijezda. Kada je stigao jedno jaje već je bilo napuklo i čuo se slabašan zvuk: „Kljuc, kljuc! Da li ima koga tamo!“.

Taj slabašan glas dolazio je od njegove kćeri Monike koja je uporno pokušavala probiti svoj put iz jaja i konačno upoznati svoje roditelje. Nevenka i Marko svojim su joj kljunovima nježno pomagali i za nekoliko minuta bila je slobodna.

„Pozdrav! Ja sam Monika!“ - veselo pozdravi mala labudica svojeg tatu i mamu.

„Pozdrav Monika! Mi smo tvoji roditelji Nevenka i Marko. Dugo smo te čekali i presretni smo što si s nama!“ - odgovorili su skoro uglas Nevenka i Marko.

No, nije bilo vremena za duge razgovore jer su se tihi zvukovi kljucanja začuli i iz preostala dva jaja. Ubrzo su im se pridružila još dva njihova labudića, Patrik i Benjamin. Sada je cijela obitelj bila na okupu i svi su bili jako veseli.

Perje malenih labudića brzo se posušilo na zraku i sada su izgledali poput slatkih malenih pernatih loptica. Budući da su novopečeni roditelji i njihovi maleni mezimci bili poprilično umorni od uzbudljivog upoznavanja, svi zajedno su smireno legli u njihovo gnijezdo i utonuli u san.

Sljedeće jutro maleni labudići prvi su se probudili i već kod doručka napravili strku. Lovili su po obali spore i duge gliste i radosno uzvikivali kada su otkrili kako su brži od njih. Nevenka i Marko ponosno su ih promatrali. Nakon doručka uslijedila je lekcija iz plivanja. Roditelji su objašnjavali svojoj djeci kako je plivanje način na koji mogu sigurno i na vrijeme stići kako god žele. Oprezno i vrlo polako su im pomogli spustiti se u rijeku i pokazali kako se trebaju nožicama kretati u vodi. Pametni i spretni, maleni labudići su odmah shvatili u čemu je štos i ubrzo su se već kretali uz obalu rijeke kao pravi profesionalci. Kao nagradu za njihov trud i zalaganje roditelji su im obećali iznenađenje. Poveli su ih sa sobom iz sigurnosti njihova doma na njihovu prvu veliku šumsku zabavu.