Priče jedne pričopričalice

Vrijedni mrav Mario jedan je od milijun stanovnika svojeg mravinjaka. No ne samo da su stanovnici mravinjaka susjedi, već su svi oni i u rodu. Tako da je Mario svaki dan od ranog jutra okružen sa svojom braćom, sestrama, bratićima i sestričnama, ujacima i ujnama, ... U tome mnoštvu mrava, Mario se ponekad osjeća tako malen i nebitan, tako isti kao i svi drugi. No on to zasigurno nije. Mario je zapravo jedan mali mrav sa stotinu pitanja i bezbroj ideja.

Jednog jutra Mario je odlučio da će izvesti nešto neobično, nešto što nitko iz njihova mravinjaka još nikada nije učinio - biti će poseban!
Kada je odlučio istaknuti se u mravinjaku, nije niti sanjao da će to biti jedan od najtežih pothvata u njegovu životu. Postoji toliko pravila koje jedan dobar i vrijedan mrav treba poštovati kako bi život u mravinjaku bio moguć. No, neka od njih poput oblačenja uniforme nisu Mariju bila po volji. Zato je odlučio da će od sada nadalje svaki dan biti drugačije obučen.

Prvi problem koji se pritom javio bio je u njegovu ormaru, budući da mu je sva odjeća, uključujući i radnu uniformu, bila smeđe boje.

„Hm, morat ću nabaviti novu odjeću. A znam i tko će mi pritom pomoći.“ - veselo zaključi Mario i požuri niz glavni hodnik mravinjaka pa skrene desno. Tu se naime nalazila praonica rublja. U njoj je radila njegova prijateljica Sonja.

„Pozdrav Sonja! Kako si?“ - veselo pozdravi Mario.

„Hvala ti na pitanju. Super sam!“ - jednako veselo
odvrati Sonja i nastavi peglati na crtu smeđe hlače.

„Znaš, trebam tvoju pomoć. Zadatak jest malo neobičan,
no vjerujem da će se rezultat i tebi svidjeti.“ - započne Mario.

„O čemu se radi?“ - znatiželjno upita Sonja i zastane ured peglanja.

„Želio bih promijeniti boju moje uniforme. Evo, ove hlače i košulje“ - pokaže Mario na odjeću koju je donio sa sobom - „želio bi ih obojati u mnogo različitih boja.“

„Iskreno rečeno, nitko do sada nije tako nešto tražio, no sviđa mi se ideja.
Predlažem da za zelenu boju skupiš listove kopriva, za žutu boju molim te da ubereš maslačak, a crvenu ćemo dobiti od kore drveća.“ - odgovori mu Sonja.

Tijekom dana je Mario, prema dogovoru sa Sonjom, sakupio potrebne sastojke za bojanje tkanina. Sonja je svaki sastojak stavila u jednu posudu te dodala vodu. Kada je voda u posudama zavrela u njih su stavili odjeću. Nakon sat vremena odjeću su izvadili iz posuda i isprali je u hladnoj vodi. Sada se samo još trebala posušiti do sljedećeg jutra. Rano ujutro Sonja i Mario uzbuđeno su došli u praonicu. Na užetu za sušenje rublja dočekla ih je cijela paleta boja. Skinuli su odjeću sa užeta i Mario je veselo obukao žute hlače i crvenu košulju. Kad se pogledao u zrcalo veselo je poskočio. Zaista je bio drugačiji.
„Izgledaš lijepo! Čak bih mogla reći i pomalo luckasto.“ - zadirkivala ga je Sonja.

„Pa ti draga Sonja znaš da sam ja oduvijek jedan luckasti mali mrav u duši. Hvala ti puno na pomoći. Bez tebe ne bih mogao ovako lijepo izgledati.“ - veselo joj odgovori Mario i pozdravivši je krene obavljati svoje svakodnevne dužnosti. Kud god je išao svi mravi su se okretali za njime i u čudu ga promatrali. Nisu ga mogli prema njegovoj odjeći svrstati u nijednu kategoriju mrava.

Navečer kada se Mario vratio sa sakupljanja hrane i tereta za mravinjak pred njegovom ga je sobom dočekalo cijelo mnoštvo drugih mrava. Začuđeno i pomalo bojažljivo im je pristupio. Najstariji od njih, mrav Milan, progovori: „Dragi Mario, svi smo primijetili kako si danas drugačiji. Sviđa nam se kako vedro izgledaš i željeli bismo i mi ove stare sive i smeđe uniforme zamijeniti vedrijim bojama.“

„Veseli me što vam se sviđa moj izgled.“ - vedro odgovori Mario i nastavi: „Zahvalnost za nove boje na mojoj odjeći dugujem prijateljici Sonji iz praonice. Zamolit ću je da i vama pomogne.“

Svi su se zajedno uputili prema praonici. Iako je Sonja na početku bila iznenađena molbom ostalih mrava da i njima oboji odjeću, vrlo rado im je zajedno sa ostalim vrijednim mravima iz praonice pomogla tako da se je taj isti dan u velikoj dvorani mravinjaka održala velika modna revija. Nakon revije se šarena odjeća toliko svidjela svim ostalim stanovnicima mravinjaka da su nadalje svi još dugo i s veseljem nosili upravo šarenu odjeću.

„Moj veliki pothvat je uspio. Ne samo da sam ja drugačiji, već je zbog moje ideje o bojanju odjeće i naš mravinjak jedini šareni mravinjak na svijetu.“ - sretno
pomisli Mario i tu večer mirno utone u san.