Prošla i ta večer. E sad tko ga zna kad ćete nas opet vidjeti. Udsvirali smo prvi puta u "karijeri" cijeli jedan set samo sa našim stvarima. Polako se skupilo dovoljno pjesmuljaka. Bono blues je doživio svoju premijeru. Drago mi je da kiša nije uspjela zaustaviti neke ljude da dodju, sjednu s nama i proguraju još jednu srijedu s bluesom u ušima. Ja sam proslavio svoj Dan mladosti, a čak sam uz srkanje Žuje dobio u ponoć i torticu sa jednom svijećom. Mislim da sam ju od prve ugasio. Smišljeno sam planirao opijanje, ali plan je nažalost pao u vodu. Ispričavam se na svim pogreškama u sviranju zadnjih par stvari. Prsti više nisu slušali. Ozzie je otvorio svirku solo na stageu, a mi smo ga carski najavili u drugom setu sa temom iz Kuma. Ne mogu vjerovati da je tema uspjela bez greške. Ko bi reko. A sad idemo dalje. Zagonetno razmišljam o sljedećem mjesecu. Ma vidimo se mi opet. Uživajte i hvala.

Pričam ti blues... set:
1. Feelin' in me
2. Chicago
3. My kind of lovin'
4. I had the sweetest dream
5. Bono blues
6. Swing-anje
7. Bossa Nova-nje
...pa opet malo Swing-anja
+ Rosseane/Pink Panther/Summertime
8. Makedonata blues

Jebote, danas poslije ponoći je Dan mladosti. Dan rođenja druga Tita. Ali bogami i dan mog prvog pojavljivanja na ovoj blesavoj planeti. Koja slatka sudbina da baš danas imamo svirku. Ne mogu zamisliti bolji poklon. Ponoć će otkucati, mi ćemo biti negdje duboko u našem iživljavanju, a ja ću u tom procesu postati godinu dana stariji. Zanima me, kako se Tito osjećao u takvim trenucima. Da li je i on kada je mali pionir došao sa poklonima radnog naroda bio sretan što radi to što radi. Ja znam da trenutno jesam. Jedva čekam današnju svirku. Slatko pivo pobjede. Najradije bi potrošio noćas svu lovu koju imam. Čitavih 20 kuna. Ali ne smijem, moram sačuvati za burek poslije svirke. Ne sjećam se kad je zadnji puta bilo sunca za moj rođendan. Sigurno je i Titi padala kiša svaki puta. Jebe se njemu, on je imao nepropusnu JNA kabanicu, a šta ja? Nemam kišobran, ni kabanice. Pokušavam zamisliti kakav bi bio Tito da je bio rock zvijezda. Da li bi pjevao kao Ivo Robić ili Dado Topić? Sigurno bi imao neku divlju gitaru sa petokrakom ugraviranom i sve bi cure vrištile. Noćas u Purgeraju nastupa Josip Broz i bend "Brijuni". Danas bi mlade punkerice nosile crne majice s njegovom facom i palile svijeće za rođendan. Broz "Tito" Josip u Rock enciklopediji negdje između Bowie Davida i Brown Jamesa. Ma jebeš to, idem oprati suđe i prošetati psa. Čekat ćemo noćas u Purgeraju Dan mladosti.

Lirika

nije dobra noć za pisanje stihova
krijem prave slike iza ponosnih riječi
naučen sam da pratim one do kojih mi je stalo
makar i pod cijenu
da ih ostane malo...

prava je sramota za ovu tišinu
skrivati se iza taštine da ispadnem veći
uvijek slušam one kojih se bojim
iako znam da tako
sve manje i manje postojim...

premala je kušnja ovaj put
netko je krenuo kući na počinak
možda shvatim da bi i ja trebao nekud poći
ali se bojim svih mogućih rana
i ove mlake noći...

odličan trenutak za izmišljanje likova
ne kucaju satovi i zrak na cesti miruje
želim doći do tvoje kuće, sad da ti kažem
sve ono što sam zaboravio
previše još od tada lažem...

slavim male pobjede na svoj način
stavljam ih u kutije, spremam i pratim
s vremena na vrijeme, kad me sjete sustignu
otvorim poklopac
i one me podignu...

...sanjaj narančasto u tišini...

Bono blues

I've got my dog on me
Sitin' on chair where I should be
Always lookin' for something to eat
Every night sleepin against my feet

Brown hair fallin from his tail
Bono please, please stop rippin' my mail
He'll try to suck up on my friends
How? He is hopin' to lick their hands

I've got my dog on me
Nobody is special quite like he
Bringing me up from my low
Remindin' me of somebody I used to know

Lio

This feelin' in me






I have this feelin´ in me
and my life´s become a tragedy
all through my nights and days that I´ve spent
you know I never felt so bad...
I have this feelin´ in me
things are not what they´re suppose to be
and that little wind of change
is blowin´ hard right now

so all the way down in my soul
I still can find a way to go
this feeling of loose control
babe ain't comin´ up no more

and there´s this feelin´ in me
and my life´s a bitter symphony
of all the joints that you could find
did you have to walk right into mine...?
There are times that change
by a minute they can rearrange
there are voices who´re callin´ me home...

way down, in your soul
you can still find there´s a way to go
and this feelin´ of loose control
ain´t gonna bother you, baby, anymore...

I´ve got this devil in me
steelin´ hearts on a shooting spree
until no light is left on
from dusk until the dawn...
babe, I´ve got this feelin´ in me
that my life´s become a tragedy
I´ve got this feelin´in me
that my life´s become a tragedy...

Ozzie

Ordinary people

we´re just ordinary people
livin´ ordinary lives
swingin´ from one end to the other
leavin´ dust and bones behind
we got the truth within´ are grasp
are goals within our sight
if you come into my dark side- you´d better know I bite

the world is strange enough, girl,
and it´s no woman´s place
but without your sweetest whispers
it would be a colder place
so consider our emotions
think about our past
remember there´s a hole that you´ve made- and I know it´s gonna last

sunday people
always living their own sunday lives
but I know a certain place
where they can´t wear their disguise
Now, I just wanna scream
make notice of me
I got enough money
but you can set my fee
baby,baby,baby,baby- ...

we ain´t no ordinary people
sure as hell ain´t livin´ no ordinary lives
maybe swingin´ from one end to the other
leavin´ some dust and bones behind
but truth ain´t no woman
and a lie is no man
I´m getting better by the day
but I just don´t understand
what it means to have a life
full of happiness and sorrow
when at the end of the day you ain´t here,
I guess I´ll be gone tommorow...

Ozzie

Teško mi je tipkati ovaj post koliko me bole svi prsti lijeve ruke. Sinoć je odsviran i prvi bis Pričam ti bluesa. Nešto se kuhalo cijelu večer i svirka je mogla otići u bilo kojem smjeru. Na sreću otišla je tamo gdje je i trebala. Uz pomoć odlične publike (hvala svima koji su bili tamo) erupcija zvukova eksplodirala je negdje u drugom setu. Ozren je opet pokazao da je najbolji kada je slomljen. Divota jedna kako taj čovjek izbacuje energiju iako ga tuče temperatura, obaveze i odigrana utakmica sat vremena prije svirke. Huljevova gitara nikad nije zvučala bolje. Više ga se ne može pratiti sa silnim kombinacijama terci, basova i kojekakvih tema. Kako bi rekao naš kolega Živko: "Jebote, ne znam više koga da gledam."
Ja sam nakon one krvave Opatije samo čekao. Bacio sam sinoć sve svoje unutarnje demone na gitaru i odradio unutarnje čišćenje. Doduše žeđ je povukla koju pivu više, pa mi je auto ostao ispred Purgeraja. Sve je to blues. Neka me želja vuče da probamo izorganizirati sljedeću svirku vani. Da ga roknemo ispod zvijezda. Tko zna, ako stvarno uzmemo ljetnu pauzu, možda se nikad više ni ne vratimo i sljedeća uistinu bude zadnja svirka. I to je blues. Ali dečki, jebe mi se za sve vaše kombinacije i planove, idemo preko ljeta na 7 dana đir po obali. Ako ne na brodu, onda pješke. E to je tek blues.

Posebno je zanimljiv ovaj Vaš svijet. Tisuću misli, tisuću kolotečina, milijun preokreta svaki božji dan. Zašto stranci žele slušati druge strance? I zašto je toliko lakše ispustiti misli na slovo? Oduvijek je tako bilo. Mi želimo pojačati intezitet. Malo odvrnuti volumen. Mnoge su teške riječi pale na ovim cestama Vašim i mi ih želimo ispričati na jedini način koji znamo. Glazbom. Puno poetičnih duša ovdje diše i želimo da nam prenesu svoj blues. Da ga primimo i doživimo. Ispustite svoje frustracije, svoje najdublje osjećaje na naš mail.
O čemu se zapravo radi? Pa vrlo je jednostavno. Vi nama pošaljete na mail svoje pjesme, poeziju, tekstove; mi Vaše misli uglazbimo i odsviramo na jednoj od sljedećih svirki.
U potrazi smo za jednim istinskim bluesom blogera!
Pišite na hrvatskom, engleskom, arapskom, mandarinskom nije nam bitno. Blues je osjećaj, a ako je istinski mi ćemo ga shvatiti i ispričati ga. Tema je jednako nebitna. Nema zaobilazne teme što se bluesa tiče. Kreativa je nešto što ne treba sebično čuvati za sebe. Barem mi tako mislimo. Toliko je Vas ovdje koji pričate blues, a da niste svijesni.
Pokušajte sklopiti neke stihove. Ako niste poetični tip, pišite kako god znate, mi ćemo pokušati izvući osjećaj. Ovo nije natjecanje popularnosti, ni javno isticanje. Mi jednostavno želimo primiti na našu svirku nešto osobno od drugih. Nešto od tih stranaca koji vole slušati druge i vole biti slušani.
Blogerski blues. Pa tko to još ima?
Vi imate naše ruke i glas.

Computer took my job...

I was at work that mornin'
When the big trucks came
With the big machines inside
My boss had us all gather 'round
He said "the computers gonna make,
they gonna make your work easier
Don't you worry 'bout a thing"
But don't you know, don't you know
When the work is too easy
Lord they don't need you no more

Computer took my job away from me

Then the layoffs came
Puttin' good people out of work
For some people it's the only work they know
Twenty long years I worked
I tried to live right
And they take it all away
Give the work back to the people
We don't need a handout

Computer took my job away from me

Maurice John Vaughn