Prevarenaiostavljena.

subota, 23.02.2019.

Mozda. Ipak..

Toliko napisanog pa izbrisanog.
Osjetim samo kako u meni nadiru tuga i bijes zajedno, a ne znam kako da to izbacim iz sebe. Počne me gušiti taj osjećaj, kao u zatvorenom, mračnom prostoru sve se sudara i lomi.
Glas mi ostane u grlu, jer ako ga pustim čut ćes moju tugu.
Svjesna svega. Obaveza i lanaca odgovornosti oko nas. Proživljavam i sada sve tvoje borbe. Opet...
Ali, nisam umorna.
Samo trebam vrijeme, dan, da vidim tvoje oči.
Da te slušam, da ti pričam. Uvijek si govorio da voliš moje riječi.
Nedostaje mi naše davanje. Sloboda koju smo jedno u drugom nalazili.
Razumijevanje i strast.
Ljubav.
Bijeg.
Reci da pobjegnem od ove ledene bure i pričekaj me.
Znam da ovo ne čitaš, ali bar na trenutak bude lakše i zamislim da si s druge strane i da na kraju ovih redaka se ruši onaj hladni, veliki Zid.
Samo se nadam. Do jutra...
jer onda opet u mislima prekrižim jos jedan dan.
N.

- 22:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 15.02.2019.

Krađa.

Nisam ni prva ni posljednja koja je u životu prošla gorko iskustvo krađe. Obično je povezana s laži.
Ušuljaju se neke čudne osobe u naše živote, a ja sam jedna od onih koji jos uvijek vjeruju ljudima. Nestanu i odnesu sa sobom novac, vrijednosti, neke možda samo nama drage stvarčice i učine to bez imalo grižnje savjesti.
Lopovi.
Ja u tuđem ne vidim sreću, ali lopov ima samo jedan cilj. Ukrasti.
ALi, ima i onih drugih "krađa".
Kada ti odnesu nemilosrdno Život. Istrgnu ti ga iz ruku i nestanu. Trudiš se, gledaš okolo jesu li ti ostavili bar djelić nečega što bi ti moglo pomoći da ga opet vratiš, ali...nema ništa.
Boriš se na svakom koraku, posrneš ali ustaješ brzo da nitko ne primjeti da si izgubljen.
Zažmiriš u nekom kutku i iz onih Slika u Sjećanju pokušavaš izgraditi neki novi mali život. Biti opet Žena koja hoda u visokim potpeticama s osmijehom na licu. Ne ide ti, ukradeno ti je i to...
Pa samo šapneš...možda, jednog dana, Osmijeh ti se ipak vrati.
N.

- 22:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2019.

Nista.

Pozelim napisati sve ono sto u meni sada trazi odgovore.
I zaustavim se.
Jer dobit ću ...ništa.
Samo će boljeti više.
Onaj kojemu je namjenjeno šuti, zaboravlja na sve podjeljeno.
Na osmijeh i podjeljene suze.
Na zagrljaj i iskrenost.
Sve je ostalo tamo, prekriveno nabujalom Savom.
Postala sam onakva kakva nisam.
Tuzna i usamljena, jer ničija blizina nije Tvoja.
Nema veze. Vazno je da si dobro. Koliko...to je već neko drugo pitanje.
Neke stvari treba izgovoriti i priznati.
Srušiti Zid.
ALi, za to treba imati hrabrosti.
I najviše od svega, Ljubavi.
Budi dobro....moj R.
.

- 21:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28