Nisam ni prva ni posljednja koja je u životu prošla gorko iskustvo krađe. Obično je povezana s laži.
Ušuljaju se neke čudne osobe u naše živote, a ja sam jedna od onih koji jos uvijek vjeruju ljudima. Nestanu i odnesu sa sobom novac, vrijednosti, neke možda samo nama drage stvarčice i učine to bez imalo grižnje savjesti.
Lopovi.
Ja u tuđem ne vidim sreću, ali lopov ima samo jedan cilj. Ukrasti.
ALi, ima i onih drugih "krađa".
Kada ti odnesu nemilosrdno Život. Istrgnu ti ga iz ruku i nestanu. Trudiš se, gledaš okolo jesu li ti ostavili bar djelić nečega što bi ti moglo pomoći da ga opet vratiš, ali...nema ništa.
Boriš se na svakom koraku, posrneš ali ustaješ brzo da nitko ne primjeti da si izgubljen.
Zažmiriš u nekom kutku i iz onih Slika u Sjećanju pokušavaš izgraditi neki novi mali život. Biti opet Žena koja hoda u visokim potpeticama s osmijehom na licu. Ne ide ti, ukradeno ti je i to...
Pa samo šapneš...možda, jednog dana, Osmijeh ti se ipak vrati.
N.
Post je objavljen 15.02.2019. u 22:40 sati.