Prevarenaiostavljena.

subota, 23.02.2019.

Mozda. Ipak..


Toliko napisanog pa izbrisanog.
Osjetim samo kako u meni nadiru tuga i bijes zajedno, a ne znam kako da to izbacim iz sebe. Počne me gušiti taj osjećaj, kao u zatvorenom, mračnom prostoru sve se sudara i lomi.
Glas mi ostane u grlu, jer ako ga pustim čut ćes moju tugu.
Svjesna svega. Obaveza i lanaca odgovornosti oko nas. Proživljavam i sada sve tvoje borbe. Opet...
Ali, nisam umorna.
Samo trebam vrijeme, dan, da vidim tvoje oči.
Da te slušam, da ti pričam. Uvijek si govorio da voliš moje riječi.
Nedostaje mi naše davanje. Sloboda koju smo jedno u drugom nalazili.
Razumijevanje i strast.
Ljubav.
Bijeg.
Reci da pobjegnem od ove ledene bure i pričekaj me.
Znam da ovo ne čitaš, ali bar na trenutak bude lakše i zamislim da si s druge strane i da na kraju ovih redaka se ruši onaj hladni, veliki Zid.
Samo se nadam. Do jutra...
jer onda opet u mislima prekrižim jos jedan dan.
N.

- 22:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)

Opis bloga

Linkovi