uhvati ritam

srijeda, 28.02.2007.

čekam valove...

''Ova naša mala je pravi vrag, nema te osobe ni stvari koja bi nju smirila!''
To su bile riječi moje majke dok sam još bila jako, jako mala. Sada je ispalo da nije puno ni pogriješila.
Jedino...onda je bio dovoljan jedan osmijeh pa da mi sve bude oprošteno i zaboravljeno, danas je nažalost malo drugačije. Šteta. Dobro bi mi došlo malo zaborava. Ali danas ga prodaju po nešto skupljoj cijeni nego nekada.
Nije da sam nekome nešto učinila pa mi treba oprost. Zapravo, ovisi kako na to gledaš. U zadnje vrijeme činim nažao samo jednoj osobi..samoj sebi. Uporno se mučim uvijek istim pitanjima na koja više i ne očekujem odgovor, gnjavim se sjećanjima na ljude i događaje koje sam već davno trebala zaboraviti,. Jer su oni zaboravili mene.
U glavi opet vrtim neki stari izlizani film od kojeg sam više umorna, zbog kojeg se osjećam bespomoćno kao nikada prije.
Čekam valove...čekam da dođu i razbiju o stijene moju iluziju, da zajedno s kapljicama odnesu komadiće sna iz kojeg se jednostavno ne znam probuditi. Priznajem da trebam nekoga da me probudi i pomogne mi ustati. Preponosna sam da tražim nekoga za pomoć i zato čekam valove. Čekam već satima. Nepomično sjedeći na mjestu gdje more ljubi pijesak.
Noge sam kao i uvijek uronila u vodu...tako osjećam da sam povezana sa cijelim svijetom. Drhtim i hladno mi je.
Od vjetra ili uspomena...možda je svejedno.
I znam da je vrijeme da krenem, da učinim nešto sa sobom i godinama koje su još ispred mene.
Svi znamo da nas život neće čekati. U teoriji je prilično lagano ali zašto onda puštamo dane da prolaze bez nas,
noći da dođu i odu, a da ih i ne primjetimo? Ne bih znala. Mislim da i ne moram znati...dovoljno je prestati s tim.
Ima u meni dovoljno snage...barem za pokušaj, ako ne i uspjeh. Mi smo ljudi smo jači nego što se to smatramo. Srećom!;)
Ja sam uvijek bila dio nemira, a nemir dio mene. Želim da nestane, a nisam sigurna bi li mogla bez njega.
Nije ovo depresija, možda nije ni tuga...možda je ovo tek malo gorčine koju moram probati prije nego me smiri nešto slatko. Da, mislim da je tako.

P.S Promijenila sam nadimak...Scarlett...da se ne iznenadite u komentarima!;)

- 19:04 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 24.02.2007.

jedna divlja zvijer...ako može!;)

Treba mi promjena. I to kakva. Velika...najveća!
Razmišljala sam o tome da se ošišam ali nemam hrabrosti i volim svoju dugu kosu pa ništa od toga.
A to i nije neka velika promjena. Barem ne kad se o meni radi jer bi ja ošišala neka 3 cm. u najboljem slučaju!;)
Promjenila sam žvake koje uvijek kupujem. Ništa, nije išlo.
Pokušala sam čak i s drugom vrstom kave. Ni to ne ide, odustala sam nakon 2-3 dana.
Kupila sam cipele koje inače nikada ne bi ni pogledala i sada razmišljam kome da ih poklonim.
Promijenila sam nakratko radio stanicu koju volim i zažalila iste sekunde.
Umjesto po stock-coli pokušala sam za promjenu opaliti po tequili...i pomirila se s tim da to nije za mene!;)
I onda sam napokon shvatila da mijenjanjem tih sitnica neću postići ništa.
Meni treba nešto novo, nepoznato, neki izazov. Zapravo, ne nešto nego netko.
Treba mi neka nova osoba u životu koja će biti dovoljno svoja da je poželim upoznati i dovoljno moja da je poželim zadržati. Da, gotovo sam sigurna da je to ono što sada tražim. Ali pojma nemam kako da nađem. Do tada neću više mijenjati niti jednu od ovih sitnica koje su mi tako prokletno drage. Čudno je kako ti nešto tako nevažno može značiti tako puno.
Nakon ove gripe koja me oborila za samo jednu noć (prva je kojoj je to uspjelo..hehe) trebalo mi je vremena da se oporavim, skupim dovoljno energije za dalje...sada kad mi je to uspjelo, ne znam šta napraviti s tom energijom.
Zapravo, znam ali....još uvijek mi treba ona osoba koju tražim!;)
Znate ovu novu stvar od ENI, ''Traži se dečko''? E pa pjesma mi je odlična, govori o onome što i ja želim reći.
Samo...izgleda da me nitko ne čuje. Ma promijenit ćemo mi to. Dok je volje, nema straha! Tako bi barem trebalo biti.
Ma što trebalo? Tako i je samo nam se to ne čini uvijek! Dokazati ću to prije ili kasnije! ;)

Trazi se decko,
sto zgodan, sto jak,
napola andjeo cuvar
i napola vrag.

Nevin ko suza
i stasit ko bor,
frajer sa otrovnim smjeskom,
simpaticno spor.

On ce me grliti, on ce me maziti,
on ce me ljubiti po citav dan.
A ja cu vristati, i ja cu stenjati,
odmah cu mijenjati zbilju za san.

Budi moj lav,
budi moj vuk,
bit' cu ti janje!

Traži se decko,
sto mio, sto krut,
model za prakticne dame:
i bogat i lud.

Pjesnik po dusi.
Kosarkas po tijelu.
Romanticno srce mornara
u bijelom odijelu.

On ce me grliti, on ce me maziti,
on ce me ljubiti po citav dan.
A ja cu vristati, i ja cu stenjati,
odmah cu mijenjati zbilju za san.

Ljubi me, moja divlja zvijer!
Mili moj, snazni buldozer!

- 12:02 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2007.

vratila se!:)

Napokon! Prvo me uhvatila gripa i nisam imala snage ni ustati iz kreveta, a o internetu da ne govorim.
Ali to je prošlo nakon par dana. A onda sam instalirala neke programe, pokupila virus i ostala bez kompjutera sve do jutros.
Događa se svima. Meni pogotovo.
Ali sad sam opet tu i dugujem vam jako, jako puno komentara.
Ispravit ću to, obećavam!;)