Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/preteznovedro

Marketing

čekam valove...


Image Hosted by ImageShack.us

''Ova naša mala je pravi vrag, nema te osobe ni stvari koja bi nju smirila!''
To su bile riječi moje majke dok sam još bila jako, jako mala. Sada je ispalo da nije puno ni pogriješila.
Jedino...onda je bio dovoljan jedan osmijeh pa da mi sve bude oprošteno i zaboravljeno, danas je nažalost malo drugačije. Šteta. Dobro bi mi došlo malo zaborava. Ali danas ga prodaju po nešto skupljoj cijeni nego nekada.
Nije da sam nekome nešto učinila pa mi treba oprost. Zapravo, ovisi kako na to gledaš. U zadnje vrijeme činim nažao samo jednoj osobi..samoj sebi. Uporno se mučim uvijek istim pitanjima na koja više i ne očekujem odgovor, gnjavim se sjećanjima na ljude i događaje koje sam već davno trebala zaboraviti,. Jer su oni zaboravili mene.
U glavi opet vrtim neki stari izlizani film od kojeg sam više umorna, zbog kojeg se osjećam bespomoćno kao nikada prije.
Čekam valove...čekam da dođu i razbiju o stijene moju iluziju, da zajedno s kapljicama odnesu komadiće sna iz kojeg se jednostavno ne znam probuditi. Priznajem da trebam nekoga da me probudi i pomogne mi ustati. Preponosna sam da tražim nekoga za pomoć i zato čekam valove. Čekam već satima. Nepomično sjedeći na mjestu gdje more ljubi pijesak.
Noge sam kao i uvijek uronila u vodu...tako osjećam da sam povezana sa cijelim svijetom. Drhtim i hladno mi je.
Od vjetra ili uspomena...možda je svejedno.
I znam da je vrijeme da krenem, da učinim nešto sa sobom i godinama koje su još ispred mene.
Svi znamo da nas život neće čekati. U teoriji je prilično lagano ali zašto onda puštamo dane da prolaze bez nas,
noći da dođu i odu, a da ih i ne primjetimo? Ne bih znala. Mislim da i ne moram znati...dovoljno je prestati s tim.
Ima u meni dovoljno snage...barem za pokušaj, ako ne i uspjeh. Mi smo ljudi smo jači nego što se to smatramo. Srećom!;)
Ja sam uvijek bila dio nemira, a nemir dio mene. Želim da nestane, a nisam sigurna bi li mogla bez njega.
Nije ovo depresija, možda nije ni tuga...možda je ovo tek malo gorčine koju moram probati prije nego me smiri nešto slatko. Da, mislim da je tako.

P.S Promijenila sam nadimak...Scarlett...da se ne iznenadite u komentarima!;)



Post je objavljen 28.02.2007. u 19:04 sati.