Wish You Weren´t Here

utorak, 05.12.2006.

Likovi

Nalazimo se pod suncem, u tišini tuđih monologa,
Nevezani uz tuđe živote, neuračunati u tuđe vrijeme...
Sami.Samcati.Sretno usamljeni.
I tada...netko dođe kraj nas i pogleda u nas.
Gleda na nas. Kao, mi bismo pali, ako se ne osvrće neprestance.
Ružno i tužno je to...kad kasnije to vrtim u glavi.
I pitaju: Da pogodim?(a kako neće, kako ne bi)
Čudno bi bilo, kad već, gledaju na tebe i ti ih stalno pratiš, automacki,
bez obzira na okoliš i okolnu publiku...
Od vukova samotnjaka postajemo li mi to
Zaigrani mali psi koji vrte tuđi rep i love ga?
Da, ma ne pod suncem.
Beskrajno sjajno sjaji u nas svih.
Zavinuti crni krug oko sunca jedino je što vidim u suncu, zapravo.
Doživljavam ga kao ono što se procjedi oko čaše kad ju odvojiš od stola, osobno.
Post nema veze s naslovom, ali likovi imaju veze s temom.
Likovi ne prestaju navirati. O, zašto, o zašto sam čovjek od krvi i mesa?

- 23:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>