ponedjeljak, 27.11.2006.
PlaSTična Operacija Je Ono O čeMu RaZmiŠljaM
|
DvIJe-tRi o FrEnDu:
Kao čovjek-dobar si čovjek.Nekad nisi, ali to je u redu. Da si radnik bio bi dobar radnik. Osim kao nogometaš. Ne bi li ti mogao jedini naivno voljeti cijeli svijet koji se sere na tebe? Da si spreman na jedan dan gledati u prazan zid sa mnom, ja kao da bih se umislila, jer, bilo bi još ciljeva u životu. JA koja NEZNAM ništa O životu kažem vam DvIje-tRi O NjeMU I SvjEtU -Život je krug. To je živa istina. -Neki žive u krugu, mi izvan njega. U najmanju ruku-složi se sa mnom i izvuci iz džepa smotani flyer i odloži ga na pod kraj kreveta... Kad spavamo skupa takvi, znam da nikada ne hrčem, štogod ti kažeš. Tako je jednostavno živjeti i svi nekako jednostavno DOVRŠAVAJU MOJU MISAO...ali samo oni znaju o čemu se radi... O MeNi: Zadnje vrijeme ne mislim o sebi, a ni o drugima, niti o ljubavi ni o njenim čarolijama. Niti o čarima ovog jednostavnog života. I šta da radim sad? ( E bome se večeras to neću upitati) I neću spustiti ruke na to isto tlo puno mrvica i sve te silne odjeće i otvoriti usta kako bi se odvojila od duše. I neću se dvoumiti jeli sve lijepo ili je sve ružno. I neću gledati sjene i mahati nogama u prazno. Danas mi se neda letjeti u prazno, a već sutra neću se morati praviti da letim, nekad se to jednostavno događa samo od sebe. Kao što samo od sebe dođe drvce na Badnjak ili to samo ja tako mislim jer bi trebala ostati u toplini doma, a ne vani negdje u toplini vina i svjetlosti... Ali bez imalo lukuza jer život je i više nego splačina/trulež. Život je više nego smrt. Pitanje je jeli to sve lijepo ili je sve ružno. Nema pouke. (to ne postoji) |
četvrtak, 23.11.2006.
Gdje ide ovaj svijet
|
prvo sam jela bombone s rumom. ljudi na busnoj bili su vidno ljubomorni.
morala sam malo putovati... naslonila sam malo lice na staklo za koje vjerujem da je jako prljavo i gledala sam boje i oblike objekata uz cestu malo, njihov položaj i sve oko njihovih duginih boja činilo se prazno. kako to prije nisam radila? mislim da ne želim pričati s nikim o tome, ali dobro znam što sve čovjek može, ako ga zanima. bitno je zanimati se. zato radimo stvari koje su lijepe! i treba reći što nas zanima. Da. A možda ipak ne! |
utorak, 21.11.2006.
FiNd ThE eNEmY LyInG iN yOuR bEd
|
mrzim sve što vidim na njoj.
ona zapravo ne razumije ništa. pravi se da ne grize kožicu oko noktiju, a usta su joj puna i guta vlastitu odkinutu kožu. pravi se da nije prosta, a sjećam se vremena kad me neprestano dirala, gotovo luđački. niti se ne oslanjam više na nju jer ta ne kopča stvari. ne sviđa mi se ništa na njoj i gadi mi se kad je blizu mene. kreće se istim ritmom kao ja. Ona živi oko mene! prati me, prekopira me. pa je ružno znati da ti se gadi netko tako blizu, da mrziš sebi jednakog. kad liježe kraj mene uvečer i sjeti se oprati zube baš mojom četkicom(uh, kako ne volim njene zube!) kad mi zauzima mjesto u busu... kad ispiša moje hlače iza grma. stalno je mrzim. kad ljubi mog dečka. kad oblači i širi moju odjeću. kad se pravi da me nema...počinjem je ignorirati i sama. tad ne znam gdje je i prestanem se zanimati za nju. kad sanjam otvara mi oči i uporno ih širi, češka mi stopalo drugim stopalom. ne volim ju kad je gledam pred sobom, kad me njene ruke češljaju i naslanjuju me na zid. ono što priča nikad ne razumijem, a k tome još ružno zvuči. mrzim je iz dna duše!!! ne da mi mira ona je moja najgora prijateljica.  iz ogledala, kasnije mi se ulizuje i govori mi kako sam ljepa. |
ponedjeljak, 20.11.2006.
a šta za njega osjećaš
|
a ja sam odgovorila...
Nešto dugo, kao BRAK dosta mi je, moj muž me zavolio. počet ću ga varat uokolo, nije to za mene. ovo kao da traje godinama jer traje godinu dana. prvo me volio, muž, pa nije, pa mu je bilo stalo, ali nije bio in love i sad je na vrhu. ja nisam na vrhuncu. SKONČAT ĆU OVAJ BRAK ZA JOŠ JEDNU GODINU pa ću u petnaestoj imat 2 godine bračnog staža iza sebe. Oo, ne. i bit ću još čudnija i još zrelija da ću postat vrlo imuna na ostale potencjalne drugove. bit će mi još teže. ali ako me voli mora da mu nije lako. jer kad sam ja njega tako mene je boljelo srce. i to tako jako. jače od stida i straha. prestala sam se bojat duhova-mogla sam ići u najdoljnji wc moje kuće, a to je blizu podzemlja. sad se on vjerojatno budi tako sav pun ljubavi i boli, ali se ne boji ničeg kao ja prije njega. i onda je sad on na vrhu cjele situacije, a ja nisam. i zato je on na dnu. |
Mladi buntovnik
|
post
...je dručkiji ...a znali su svi zvučati ovako Ja hodam prostorom do kojeg sežem, kojeg dobro poznaješ i ti. Tebi je poznat moj pokret, kojeg pružam po ulici. Pružam se jer to je jedino što mogu prije nego sjednem i radim što su samo rekli da je ispravno, ali nisu oni u pravu koliko neki misle. Ja sam zvjezdano nebo Gledam tebe, sjajiš se iz svakog kuta gdje ja stojim i gledam. pa počinjem promatrati taj sjaj. Znači, osjetila sam vjetar iza tvojih koračanja, ti si živ I živiš... sviraj svojim pogledom kojeg vini duboko u visinu, iznad šume pune mokrih stabala, pune vlažnih krzna životinja. spusti pogled u ravnini nas i tada trči, leti, dodaj mi sa sobom svoju ruku i sve što imaš u ruci letimo brže od djece!!! trči poput konja preko stuba u gradu, zatvori oči, ja ću te voditi kroz moj svijet. nevidljiv ti je dok se mimoiđemo, nevidljiv ti je da me i poljubiš. ali, ovako u letu... i mi smo većeg kapaciteta i  mOćIkoja pršće u tvoje oči i ostala čula...Tako ulaziš u moju verziju ovog mjesta, u moje prostrane skokove iznad grubih podloga sa šiljcima. |
subota, 18.11.2006.
evri time I trust... la-la I get nothing!nothing!
|
isprva
ovaj je post bio, ali baš bio napisan ali je nestao. sam od sebe. ali sjećam se ovoga: oGLAs: molim da i ove subote neko dođe spavat kod mene, ako MU SE DA! glupo je nakon izlaska subotom cijelu noć ne spavat jer se smiješ sam samom sebi jer nema drugih. bio je i uvod. |
srijeda, 15.11.2006.
meni je svejedno
|
boljela bi me brga.
isto bi mi bilo svejedno. pa isto sam mu rekla da bi mi bilo svejedno. uvjek želiš da zajedno sjednemo i razgovaramo, ali to nije naš život. znam da moj nije. pa neznam dal mi paše, niti ne osjećam. to što sam sama dobro je. ako nema vas nisam ja sama. pa, bilo bi mi svejedno. ne ne bi mi bio veliki bed. pa to nema veze sa mnom. to nije moj bed. pa ja znam da ću se ja snać, al za tebe ne znam. ništa, ama baš ništa mi se ne čini. ja ću sve moći. to nije samo moj stav. ja ne želim suradnju i dogovor, ja živim sama. sve je nametnuto.... SVE je MEni isprva nametnuto. pa zašto ne stvoriš svoj život. ...jer...ona je vidjela da nije svima tako! to je samo nama tako, nitko nas ne mora cijeniti zato nikad vam neću reći što smo stvorili i na koji način smo to uništili. zapravo, oni. više neznam što mi je važno... možda neka druga ljubav... pa da, imam drugu ljubav zato mi je svejedno... ...i nikad se neću pitat ono -zašto- samo mi je ostalo -zato- zato jer ću umrijeti u četrdesetoj i moj muž neće biti kao tvoj Hvala, i ti si jako dobra... |
nedjelja, 12.11.2006.
baljezgaš, rekao je
|
ne znam plivati, a ni skijati, a radim to svake godine ko neka budala.
ne mogu se povuć i učit čak ni u zadnji tren kad me ful stišće i živcira. najveći bed je kad baljezgaš, a da drugi čuju, e to je bed svih bedova. to je opet oprostivo, ako si tolika budala da možeš reć nešto što nitko nije rekao. ovaj post je posvećen svakom trenutku kad se osjećam bedasto, u bedu za kojeg nije bed i kad sam još veća budala i podijelim to sa bilo kime ko otvori ovu str.i pročita baš ovaj post. Baa, jako sam bolesna, ako osjetila ne varaju...nema veze, niti to me neće spriječiti u mom naumu...hmmm, koji je moj naum...? ...? ... ali njega nema. Ali nema ni veze. Mrzim kad veze postaju bez veze. Sve je to zbog Majke prirode velim si i opet je sve isto, bed nije prošo. Ima li ovo smisla reći, ovako pred svima da je u mom mozgu prašina i mora van pod hitno! Bi Vama bio bed napisat ovakav post? Ja sam se usudila i sad mi je bolje, ić ću oprat noge i zube i možda odučim koji sat, premda se ne valja ni nadati ovako uludo...Ovo mi je suludo  MORAM POBRISAT OVAJ POST!  NE vjerujem u njega...  |
četvrtak, 02.11.2006.
počela sam jest ko svinja
|
a baš sam bila smršavila dvadeset kila.Ah, jebiga.
baba se sprema za slikat glavu jer je pala u kamin. jučer su stoput rekli da se opere i opere glavu, to se misli na kosu i mene su ujutro davili da je podsjetim, ko da je neka životinja koja se ne pere. sprala me neka epidemija veselih postova. znači i to da više nisam u depresiji? što ja nisam ni znala da jesam, nisam vam ja jedna od onih koje se režu inicijalima pa nakon tri mjeseca imaju abecedu po tijelu(i to kažem baš po tIjElU cijelom njegovom površinom, ama baš di ćeš) ili worthless i sl. spike! da, obviously ja sam sad mala happy hippy djevojčica svinjčica. Ma baš serem, ovo nema veze s vezom ovaj uvod, ova kilaža. Fuck it all, samo da je sunčano. Ovo sunce utječe na pisanje mojih pposteva. Napisala sam jedan prije par minuta, više niko neće moć komentirat kolika je brzina stvaranja novih ppostova. |
u njoj živi troje zvijeri
|
ima jedna veeelika kuća.nekad prašnjva, nekad blistava.
u njoj živimo moj tata moja mama i ja. moja mama je išla u školu skoro trideset godina. oni su inteligentni, ali ne u praksi. tu sam ja da popravim stvar. ne znaju još, ali zato su me stvorili. danas je sunčan dan, baš kakav je bio na tržnici kad mi je došla jedna jedina sekretarica od tipa. pjevo mi je pjesmu koju je napiso, pa ju je uglazbio. otad je prošlo pun kurac vremena, zato je zahladnilo. a i dan je malo svježiji od onog. ali ima sunca bar za ukras. da lakše kihneš, sad je lako obolit od rinitisa. ja uvijek obolim na prijelazu u godišnja doba, naučila m,e moja mama. kad dođe baba, nju lovi žešći popizditis i dere se na bilo koga. tad ima lošu auru, ja sam se naučila nositi s time i iz smrtnih neprijateljica izrasle smo u best frendice. ovo je pohvalno, jer znate kako su ženske opasne ako treba biti. ona bi sad umrla za mene, a da ja nisam niš napravila. hahaha, jesam I´ve been a bad girl! to izvlačim detalje iz prošlosti. ali sad sam drukčija, to sam vam uostalom već rekla. obavila sam sve što sam morala i sad sam čista oko srca pa nadolje. dugo nisam bila ovako sretna. možda ću do kraja tjedna bit još sretnija. |
