Sve je ostalo tišina ...

nedjelja, 27.03.2011.

Prihvaćam.

no.398

Odavno završena priča. Ustvari to nije ni bila priča. To je bio Rašomon sa samo jednim kutom gledišta jer nitko drugi nije sudjelovao. To je bilo umišljenje, zabluda, blamaža , što li već.
Ne ispričavati se za ljubav nikad.
Ne ispričavam se ali ne mogu izdržati pogled. Zašto sam onaj dan sjedila na klupi sama dok su svi bili vani. Jer je on bio tamo i ja to nisam mogla podnijeti.
ZAŠTO? Očigledno je to jedna od krhotina koje zauvijek ostaju zabodena u srce. Vjerojatno zbog toga i potreba da ga sad spominjem, samo da mi je u glavi.
Nema veze jer nemam osjećaja. Tako sam zaključila nakon što su mi suze pobjegle tamo ispred sporednog ulaza.
Nema ljubavi. Nema ničega. Samo rupa. To je rupa oglasila alarm. Nemam više čime je zatrpati. Ne znam držati lopatu. Odustala sam jer moram.
I mrzim svoj sram. Nemogućnost da sastavi m rečenicu. I to nije važno. Zanima me ta užarena strijela koja me pogodi u trbuh kad ga vidim.

Nemam više ničemu se veseliti. Moja zatucanost me kaznila. U redu je, možda samo što ne želim, mislim da imam neka prava.
BORI SE! ON MORA VIDJETI DA SE BORIŠ. I onda možda ….

U međuvremenu čekam i razmišljam. Ne osjećati je osjećaj.
Ljubav. Imam je za dati i mjesta za primiti.
Sad opet odlazim na fejsbuk kojeg volim jer se mogu kvalitetno družiti sama sa sobom.

27.03.2011. u 21:11 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 24.03.2011.

Moja si.

no.397

Ono što želim reći je da ....

24.03.2011. u 01:54 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 16.03.2011.

Djevojka bez biserne naušnice

No.397

Proteklih par dana samo sam prala i čistila. To je djelovala moja unutarnja Griet. Vrhunac je bio ribanje masnog štednjaka, onog dijela sa strane. Oprala sam prozore onako temeljito sa toplom vodom, okvire i sve. Veš, koliko sam veša obrnula u mašini i izvjesila. Oprala sam deke i poplune, brisala prašinu. Radila sam ono što najviše mrzim i uživala jer je imalo smisla u tom trenu. No to nisam bila ja. To je bila moja unutarnja Griet. Ona je čistila, prala, kuhala, spremala. Saznala sam to na krajnje okrutan način. Kada sam navečer ušla u sobu njega nije bilo tamo. Nije mi rekao da sjednem. Nije mi rekao da okrenem glavu, ne ramena, samo glavu i da ga pogledam. Nisu nam se susreli pogledi i nisam osjetila tu čaroliju promatranja u kojoj je ona uživala. Bilo je to krajnje okrutno.

-Želiš li da te naslikam sa metlom Griet? –
Nije to željela.

A tko mene pita.

16.03.2011. u 00:30 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."